Štiks, koji živi na četiri adrese, u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Edinburgu, za sebe kaže da spaja različite centre i da se odupire pokušajima da ga svrstaju u neku od "nacionalnih kutija". 

Istorija nas uči da mnogi političari, koji najavljuju revolucionarne zaokrete, kada dođu na vlast, simbolično rečeno, oblače kravate. Da li će obući kravatu i Aleksis Cipras?

Svakako je bilo lijepo videti da se time šalje poruka da se ne mora nositi kravata, a da se može raditi ozbiljan posao. Mi smo naučili na ljude u odijelima i kravatama koji zapravo ništa ne rade. On je pokušao dati jednu drugu sliku. Takođe, njegov ministar finansija je došao na posao samo sa ruksakom, opuštenog izgleda. Moment u kojem ta simbolika prestaje važiti jest kada se sjedne za pregovarački stol, sa kravatom ili bez nje. U tom smislu Siriza će morati bez obzira na svoj nonkonformistički imidž, a čini se da i nema ništa protiv toga, raditi kroz institucije.

Da li će početi Cipras da se krsti i ljubi popovima ruke, kao što se to desilo poslije smjene vlasti u Srbiji i u Rusiji?

Reklo bi se da neće. Odbio je da pred patrijarhom položi zakletvu kao premijer. Sirizin plan je da se konačno razdvoji crkva i država u Grčkoj. Čini se, da će ga jedan kompromis, koji je napravio, u tome i spriječiti, a to je koalicija sa partijom Nezavisnih Grka, čiji je jedan od glavnih uslova za ulazak u Vladu bio da se ne radi na odvajanju crkve od države.

Da li je program Sirize - Lako ćemo, kako je to na posredan način rekao premijer Aleksandar Vučić?

Upravo suprotno. Nismo vidjeli ambiciozniji plan od ovog Sirizinog već jako dugo. On podrazumijeva jednu totalnu mobilizaciju svih društvenih i političkih snaga, kako bi se spasilo to društvo, koje se danas nalazi u raspadu, i kako bi se doista izgradio jedan alternativni način upravljanja javnim dobrima. Nema, bojim se, ništa suprotnije od Sirize i nekih Vlada, kako u zapadnoj Evropi tako i na Balkanu, koje su nam svih ovih godina govorile da nema alternative, da postoji samo jedan model. Evo, jedna mala Grčka nam pokazuje da se možda i može drugačije.

Siriza je najavila da neće reformisati samo Grčku, nego i Evropu. Sa kim će ona da reformiše Evropu?

To je ključno. Grčka sama ne može napraviti promjenu, posebno zbog situacije u kojoj se nalazi, nakon pet godina jedne strašne, sadističke politike, koja je vođena prema njoj i koja je potpuno iscrpila zemlju. To je zemlja u kojoj je BDP pao za 25 odsto i dimenzije destrukcije su zaista nevjerovatne.

Gdje Siriza vidi da bi mogla naći saveznike? Prvenstveno u Italiji, čak i u sadašnjoj Vladi, u Podemosu, koji postaje možda i najsnažnija politička opcija u Španjolskoj, u Portugalu, u Irskoj, a potom valjda i u nekim drugim zemljama, kada postane sasvim jasno da se dosadašnjom politikom mjera štednje i konzervativnom politikom Evropske centralne banke, dalje ne može. U tom smislu trenutak je vrlo povoljan za Sirizu. Kada vam najveći neoliberali, poput Džefrija Saksa, počinju pisati da je zapravo potrebno odustati od politike duga i otplate duga, onda vam je jasno da se nešto mijenja u Evropi.

Ona tačka, koja mi se čini ključnom u njihovom planu, a koju su iznijeli prošlog septembra u Solunu, jeste da se otplata duga vezuje uz privredni rast. Nema otplate duga, ako nema privrednog rasta koji bi mogao otplaćivati dug i to samo onaj koji je legitiman i legalan... Siriza nije rekla da će prestati plaćati dugove, ali ih vezuje uz ono što nas sve zanima - razvoj društva.

Kakva je vizija reformisane Evrope?

To je vizija u kojoj solidarnost nešto znači, u kojoj će prioritet biti jednakost zemalja članica, socijalna jednakost unutar njih, ili barem socijalna pravda, a ne interes kapitala. To je Evropa bez centra i periferije. Na žalost, mi smo došli u situaciju u kojoj ujedinjena Evropa zaista ne postoji. Postoji jedan pravni okvir, u kojem neki imaju jako puno, a dobar dio nema baš mnogo.

Nije li to utopija, obzirom na realnost? Evropa je danas desničarska. Kako će uopšte lijeva grčka Vlada da funkcioniše u desničarskoj Evropi?

To je uistinu vrlo nezgodna situacija - imamo jednu zemlju na periferiji, koja bira istinsku ljevicu, a da su protiv nje skoro svi ostali. Međutim, trenutak je na strani Sirize. Čak i konzervativci i neki neoliberali razumiju da se ovako dalje ne može i da postoji jedna puno veća opasnost od rasta ekstremne desnice i fašističkih pokreta u Evropi, nego li od jedne, itekako konstruktivne ljevice, koja sada dolazi iz Grčke ili iz socijalnih pokreta iz Španjolske.

Ciprasa ne nazivaju konstruktivnim ljevičarem, nego radikalnim ljevičarem. Šta je radikalni ljevičar danas?

Iz desne perspektive, on zaista izgleda kao vrlo radikalan. Iz vrlo lijeve perspektive, izgleda vrlo umjeren, čak bi se reklo reformistički ljevičar, ljevičar koji smatra da se nešto može napraviti i unutar kapitalističkog sistema, kakav jeste, kao prvi korak ka pravednijem društvu. To je razlika. Radikalni ljevičari ne bi pristali ni na kakav kompromis s kapitalističkim sistemom. Mislim da je ova pragmatična struja u datom trenutku, kada se nešto zaista mora učiniti sada i odmah, itekako potrebna. Ipak se nadam da Cipras i drugovi neće zaboraviti na svoje ideale.

Ko su prirodni saveznici, prirodni politički prijatelji na Balkanu, sa grčkom Sirizom?

Njih ima jako puno. Krenimo od Slovenije. To je Združena ljevica Luke Meseca i drugova, koja je već u Parlamentu Slovenije. Tu je Radnička fronta u Hrvatskoj, koja se polako formira, skupa sa drugim društvenim pokretima, koje nalazimo tamo. To je jedan, za sada, još uvijek nekonsolidirani, ali sasvim sigurno prisutan pokret za socijalnu pravdu u BiH, koji okuplja ljude proizašle iz plenuma i nedavnih protesta. U Srbiji nalazimo Levi samit Srbije, kao i neke druge grupacije. U Makedoniji su to sadašnji pobunjeni studenti i profesori. To su pravi Ciprasovi prijatelji na Balkanu. To su ljudi sa kojima se on i ostali iz Sirize zaista razumiju.

izvor: RSE