Njegove fotografije prikazuju više od nasmiješenih lica, one prenose emocije, te toplu i opipljivu atmosferu. 

Dejan za sebe kaže da je samo jedan zaluđenik u fotografiju, a preko koje želi prenijeti suštinu života koja leži u nama i prirodi oko nas.

Razgovarali smo sa Dejanom o njegovim fotografijama, stilu rada i njegovoj budućnosti. 

Kada si shvatio da se želiš profesionalno baviti fotografijom?

Shvativši prije tri godine da je čovjek ispunjen samo ako se bavi onim što voli, spojio sam ljubav prema fotografiji i poslovni svijet u želji da radim ono što najviše volim.

Šta po tvom mišljenju čini dobrog fotografa? 

Najvažnija je upornost, a da bi se postao dobar fotograf, potrebne su godine i godine svakodnevnog rada. A kao i u svakom drugom poslu, postoje i oni koji to rade iz ljubavi i oni koji to rade samo zbog novca, ali mislim da ljubav i volja najviše utiču na kvalitet same fotografije.

Poznat si po svadbenim fotografijama, a tvoj način rada se dosta razlikuje od drugih koji se bave istim poslom. Reci nam par rečenica o tvom stilu?

Moj način rada ili stil je okrenut ka zapadnjačkom dokumentarističkom pristupu fotografisanja vjenčanja gdje je najvažnije kroz fotografije ispričati kompletnu priču o ljubavi između dvoje ljudi. Na sam dan vjenčanja, trudim se maksimalno da ni u jednom trenutku ne utičem na sam tok i slijed događaja, već da iz prikrajka sačuvam sve one posebne trenutke tog dana i da se što manje eksponiram.

Šta učiniti kako bi se mladenci opustili prilikom fotografisanja?

Do sada sam imao više od 90% slučajeva u kojima su ili mlada ili mladoženja bili ukočeni ili nervozni, što je sasvim razumljivo, pa sam morao pribjeći tehnici zasmijavanja kako bi se što više opustili. Mislim da je smijeh jedini lijek protiv ukočenosti, a ja se trudim da samo fotografisanje mladenaca prođe u što zabavnijoj atmosferi.

Kako je raditi sa mladencima, pogotovo na dan samog vjenčanja?

Uvijek nastojim sa svojim mladencima izgraditi prijateljski odnos, te njihovo vjenčanje ne posmatram kao nešto što treba da uradim za klijenta, već kao druženje sa meni dragim prijateljima i dokumentovanje njihovog najposebnijeg dana u životu.

Šta najviše voliš fotografisati, da li su to svadbe ili ipak nešto drugo?

Ne, ja uopšte ne volim da fotografišem svadbe, niti bilo kakav događaj koji ima epitet zvaničnog, već volim da fotografišem ljude, trenutke, emocije, osjećanja, a u slučaju vjenčanja (svadbe), ljubav između dvoje ljudi.

Koji je tvoj cilj u svijetu fotografije i da li si razmišljao o tome da napraviš izložbu svojih svadbenih fotografija?

Moj cilj je da nastavim raditi ovo što i sad radim, ali svakom godinom sve bolje i bolje, jer mislim da mogu više. Ne bih volio da ikad dođem do tog nivoa kada ću reći da sam ostvario “sve” na polju fotografije i da 100% budem zadovoljan svojim radom jer tad nema onog vjetra u leđa koji te tjera da budeš bolji i daš još više. Što se tiče izložbe, nisam razmišljao o tome, ali svakako zvuči kao odlična ideja koju ću razmotriti.