piše: Srđan Blagovčanin

Institucije nisu pokazivale nikakav interes da problem riješe institucionalno i drugog rješenja nije bilo. I to je zapravo staro pravilo ukoliko se vlast usudi da izađe izvan zakonskog okvira i institucionalnih procedura, rješenje se ne može naći unutar sistema. 

Kao što je bilo i u slučaju Miloševićevog režima i u slučajevima brojnih drugih režima. Valjda je to svima jasno osim opoziciji u RS. 

Nakon objave snimka o “kupovini poslanika” od strane vladajućeg SNSD u čemu je najdirektnije učestvovala premijerka i odbijanja MUP RS da preduzme bilo kakvu istragu, postalo je jasno da institucionalni odgovor na ovaj flagrantni primjer političke korupcije ne postoji. Stoga je jedini odgovor opozicije morao biti napuštanje parlamenta sve dok se slučaj ne istraži. 

To ne samo da bi otvorilo put ka rješavanju političke korupcije u zemlji već bi preveniralo i dalju samovolju bahatog režima, koju isti nastavlja da pokazuje rušeći sve procedure predviđene zakonom za usvajanje budžeta. Sva trulež režima još jednom je isplivala i u slučaju Bobar banke. I isplivavaće ponovo, kao što je i nebrojeno puta do sada. 

Stoga, odgovornost za ovakvo stanje u kojem je politička korupcija glavni način funkcionisanja sistema ne leži samo na režimu Milorada Dodika. O njemu je već sve rečeno. A i on sam se uvijek potrudi da ponovo podsjeti, za svaki slučaj. Koliko mu je bitan bio izbor Vlade potvrđuje i to što je u vrijeme glasanja o povjerenju umjesto u parlamentu sjedio sa svojim kumom i poslovnim partnerom protiv kojeg se vodi više istraga u Srbiji.

Stoga, veliku odgovornost snose dva Mladena, Bosić i Ivanić. Ne čineći ništa, postali su saučesnici.