Intervju
Mirjana Gnjatić: Dula kao profesija u začetku
Mirajna Gnjatić je Beograđanka koja osim što vodi časove joge za mame, trudnice i djecu sastavni je dio onoga što se zove Dule Srbije. Upoznala nas je o kakvoj je profesiji riječ i u kojem pravcu vidi njen razvoj, a takođe gostovaće u Banja Luci 25. decembra u okviru projekcije filma "Sloboda porodu" koju organizuje neformalno udruženje DRIP. Treba dodati i to da je Mirjana majka dvoje djece, a sada je na putu treće.
Šta su to dule?
Dula je žena koja veruje u sposobnost svake žene da rodi svoju bebu, žena koja zna vrijednost rađanja u radosti, žena koja je sposobna da vjeruje u ženu koja rađa čak i kad ona sama i drugi oko nje, sumnjaju u nju. Po definiciji to je osoba koja je obučena da bude podrška i pratnja ženi tokom trudnoće, porođaja i u prvim danima s bebom. Važno je naglasiti da ona pruža kontinuiranu podršku ženi koja rađa i njenom partneru. Ona je dio porođajnog tima, ali sa druge strane nije medicinski radnik, niti zamjena za bilo koga od njih.
Na koji način dule pomažu trudnicama/porodiljama i kad je idealno vrijeme da se uključe u cijeli proces?
Obzirom da je uloga dule prije svega uloga zaštitnice prostora u kojem žena rađa i na neki način i sećanja na iskustvo porođaja, uloga dule je da obezbijedi što je moguće više, da se žena u tom prostoru oseća bezbjedno, sigurno, poštovano i uvaženo. Znajući koliko je porođaj dug i iscrpljujući čin za većinu žena, dula po potrebi koristi i tehnike za opuštanje i ublažavanje porođajnih bolova. To su različite vrste pritiska, masaža, aplikacija toplih ili hladnih obloga, do prostog dodavanja vode, nježne , ohrabrujuće riječi upućene ženi ili njenom partneru, zagrljaj, brisanje čela, i sve što je u datom momentu potrebno ženi.
Idealno vrijeme za uključivanje dule je tokom trudnoće, kada žena osjeti potrebu da upozna/izabere dulu. Idealno je da se dula i žena, kada je prvorotka u pitanju, sastanu bar dva puta kako bi se razgovaralo o ženinim željama u vezi porođaja, njenim sumnjama, strahovima, i svim informacijama u vezi porođaja koje je zanimaju. Na samom porođaju, dula je prisutna od trenutka kada je majka pozove, to je često tu negdje na početku porođaja, ili kada porođaj pređe u aktivnu fazu. Svaka žena je individua za sebe, neke vole da su što duže same, neke žele podrsku što prije, nema pravila i dula se prilagođava individualnim potrebama i željama žene.
Koliko je u Srbiji i regionu razvijena svijest o ovoj vrsti pomoći ženama?
U Srbiji je prva obuka za dule održana 2012. godine i do sada ukupno tri. Pokrenule smo web sajt kao i FB stranicu Dule Srbije preko koje se žene informišu ne samo o dulama već i o porođaju, različitim korisnim sajtovima, knjigama, člancima. Održale smo i nekoliko besplatnih radionica na kojima smo se upoznavale sa ženama, odgovarale na njihova pitanja, predstavljale im tehnike koje radimo i pokazivale kako mogu same sebi ili uz pomoć partnera da pomognu sebi tokom porođaja. Svakako je dula profesija kod nas, ali i u BiH, Makedoniji i Crnoj Gori u začetku. Trudimo se koliko je moguće da se promovišemo u medijima, da razgovaramo sa ženama, organizujemo obuke, ali potrebno je vrijeme da nas porodilišta prihvate pa samim tim i žene. Situacija je drugačija u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje su se žene po pitanju zalaganja za poboljšanje uslova u porodilištima aktivirale ranije, tako da sada imamo porodilišta u kojima dule ulaze bez problema, prihvaćene su od strane bolničkog osoblja i veći broj dula je aktivno uključen u podršku na porođaju.
Koja je razlika između dula i babica?
Važno je da znamo da dula nije isto što i babica. Babica je medicinski radnik, ona ima znanje i vještinu da bude uz ženu tokom porođaja i stara se o tome da sa medicinske tačke gledišta na porođaju prođe sve kako treba. Dula nije medicinski radnik, iako veoma dobro poznaje fiziologiju porođaja. Dula je, takođe podrška i pomoć samoj babici, nikada zamjena za nju.
Koliko ste upoznati sa situacijom u Republici Srpskoj po pitanju uslova za porod?
Prošle godine smo u Banja Luci održale projekciju filam Dula - najbolji saveznik na porođaju i tada sam se iz priča žena upoznala sa situacijom u vašim porodilištima. Ražalošćuje me da je položaj žena toliko loš u Srbiji i BiH i da žene nemaju osnovna ljudska prava na porođaju i da je situacija toliko katastrofalna. Tužno je što u Banja Luci, kao i u mnogim gradovima van Beograda, zabranjeno prisustvo oca na porođaju. Vjerujem da samo udruženim angažovanjem žena, akcijama na većem nivou možemo doprijeti do medija i preko njih uticati na porodilišta. Za primjer su inicijative u Hrvatskoj njihove udruge Roda koje protresaju društvo i navode ljekare da se zapitaju oko svog odnosa prema ženama na porođaju.