Bliži se takozvani Kineski samit u Beogradu. Kakav je igrač na današnjoj multipolarnoj političkoj sceni Kina? 

Mi u Evropi, naravno i Srbija i region, smo, po mojoj procjeni, opsednuti Ukrajinom. Ona nama jeste najbliža i zato tako reagujemo, ali ako posmatramo svijet u cjelini, onda to baš i nije tako jer postoje mnogo veća pitanja koja se tiču globalnih odnosa. Prije svega, Islamska država je zaista ozbiljan problem. Ima mnogo neriješenih stvari na Bliskom istoku, za koje niko ne zna kada i kako će se riješiti. Drugo, postoji jedna nova preraspodjela ekonomskih snaga u svijetu koja je sve više vidljiva, ali koju mi ovdje, iz naše sužene perspektive, ne primjećujemo.

Ako se preko ekonomije, uslovno rečeno, osvaja svijet, kako izgleda mapa uticaja velikih? Da li su na sceni sukobi tri velika evroazijska projekta: kineski, ruski i američki?

 Ustvari, postoje dva projekta koja su u sukobu - kineski i američki. Ruski igra jednu relativno ograničenu ulogu. On ne zahvata Pacifik, on ne zahvata Atlantik, prema tome, ne možemo ga tako računati.

Koji dio svijeta se okuplja oko Kine, a koji oko SAD-a?

Koliko se sada može vidjeti, Kina želi da uspostavi svoju ekonomsku kontrolu nad istočnom Azijom, južnom Azijom i na oblast Indijskog okeana, s tim što će tu dijeliti svoj uticaj sa Indijom. U tom pogledu su oni zaista pažljivi jer ne žele da od Indije prave neprijatelja, naprotiv. Ima još jak prodor Kine na Afriku, gdje je Kina trenutno najjači igrač. Tu je prodor i u centralnu Aziju.

Amerika još uvijek, ekonomski gledano, ima jake pozicije u Evropi, koje su rezultat ranijih ekonomskih aktivnosti. To nije nešto novo. To već traje više od 40-tak godina. Amerika još uvijek ima jak uticaj u Latinskoj Americi, iako je on manji nego što je bio. To se vidi u političkim gibanjima. Ne smije se podcijeniti ni američki uticaj na Japan i još neke azijske zemlje - Filipine, Vijetnam i Indoneziju.

Gdje se ti interesi sudaraju?

Za sada izgleda da se najviše sudaraju u istočnoj Aziji. Na tom dijelu Pacifika.

Neki kažu kako je „kineski zmaj“ krenuo u ekonomsko osvajanje srednje i istočne Evrope, a most je, kažu, Srbija.

Kina je vrlo zainteresovana za odnose sa Evropom. U to ne treba sumnjati. Nije u pitanju samo trgovina, to bih nazvao potrošnom robom, ta vrsta kineskog izvoza je najmanji razlog. Kina vjerovatno očekuje da iskoristi tehnološke potencijale Evrope, koliko god može jer joj je to zaista potrebno. Na tom planu može da razvija odnose.

S druge strane, postoji kompatibilnost između jednih i drugih. Evropi trenutno nedostaje kapital, to se sada vrlo jasno vidi, a Kina ga ima dovoljno da može i tu da plasira. To se vidi i iz reakcije Velike Britanije, Francuske, pa i Nemačke. Vjerovatno, a možda griješim, Kina je izračunala da je najlakše da uđe u istočnu i južnu Evropu jer je to i najslabiji dio Evrope, u ekonomskom smislu. Ona tu sada ulazi. Šta ona sve tu hoće, ostaje da se vidi.

Jedna stvar još nije poznata, Kinezi jako puno ulažu na podizanju svoje trgovačke flote, uzgred i vojne. To će se isto negdje i nekako pojaviti u Evropi. Kako, to ostaje da se vidi, jer na to treba malo pričekati. Koji će se još aranžmani pojaviti, teško je reći, ali će ih biti, jer Kinezi imaju novac, a Evropa ima kapacitete. To se sada spaja.

Ima upozorenja da jedan dio EU smatra da Peking nastoji da izgradi Kineski zid unutar Evrope, kojim bi odvojila istočne članice od ostatka.

To je pretjerivanje,  jer to Kinezima jednostavno nije potrebno. Ne moraju oni nikakav zid da prave jer najveću zainteresovanost za odnose sa Kinom nije pokazala Istočna Evropa, nego Zapadna Evropa.

Kina je najavila kreditnu liniju za plasman u zemlje bivše Jugoslavije, od oko 10 milijardi dolara. Da li očekujete neke dodatne velike regionalne projekte, na primjer infrastrukturne, koje bi Kina mogla da finansira, a koji bi bili značajni za integraciju regiona?

Njima odgovara povezani region, ali ne samo bivša Jugoslavija, nego i cijeli Balkan. Oni uvijek gledaju malo šire. Njima to odgovara jer, htjeli mi to ili ne, mi smo najslabiji dio Evropske unije. Mislim da će napraviti neke zajedničke projekte, i to prije svega u transportnoj infrastrukturi. Ne samo u željeznici, biće tu još neke druge veze. Za to su sposobni i tu uvijek imaju jasne računice. Ali pazite, 10 milijardi dolara za Kineze nije ništa. Njihov red veličina ide preko 300 milijardi dolara. To će oni vrlo lako da urade.

Šta konkretno očekujete od ovog Kineskog samita? Prošle godine je bio dogovoren projekat brze pruge Beograd – Budimpešta.

Sigurno će se objaviti još neki projekti. Ja sada ne znam koji. To je kineska tajna. Tu će se malo odmaknuti od nas, od Grčke i Mađarske. Tu će se nekim drugim zemljama nešto pružiti, nešto reći. Naslućujem, oni moraju da naprave neke svoje posebne mehanizme za poslove u ovom dijelu Evrope. Kako će oni to nazvati, kako će to oni organizovati, to ćemo još videti. Napraviće ih sigurno, ako već nisu i počeli.

izvor: RSE