Četrdesetjednogodišnja Rimljanka je sa šest mjeseci iskustva u vladi mladog italijanskog premijera Matea Rencija postala nasljednica Keti Ešton u EU. Neposredno nakon njenog imenovanja na ovu poziciju 1. novembra ove godine, Le Monde je napisao da je to "tužan dan za Evropu". 

Za briselske glasače, međutim, Mogerini kao žena i to iz redova demokrata, posjeduje dva osnovna kriterija za posao. No njeni kritičari smatraju da joj nedostaje odgovarajućih sposobnosti za pociju na kojoj je uvijek bio izazov da u praksi bude relevantna koliko je to na papiru.

Mlađa više od deset godina od Ešton kada je počela sa ovom pozicijom 2009., ova Italijanka je prvu pravu moć izvršne vlasti osjetila tek krajem februara, kada je zamijenila izuzetno iskusnu Emu Bonino, bivšu evropsku komesarku u Farnesini, odnosno, italijanskom Ministarstvu inostranih poslova.

U Rimu je smatrana kao tipična Rencijeva ministrica: novo lice, energična i, kako se nadalo, efektna. Kada je njeno ime u Briselu nekoliko mjeseci počelo da kruži kao kandidatkinje za novu visoku predstavnicu, to je bilo usko vezano za nagli Rencijev uspjeh koji je pojavio kao nova zvijezda italijanske ljevice.

No usprkos njenoj karizmatičnoj podršci, Mogerini po mnogima nije kompletna za ovu poziciju. No ima i onih koji tvrde da, usprkos njenoj relativnoj mladosti i nedostatku iskustva u politici na visokom nivou, ona posjeduje druge kvalitete koje se s vremenom tek trebaju pokazati.

"Smatram da se njene jake strane ne bi trebale potcjenjivati," rekao je Ettore Greco, direktor Instituta za Međunarodne osnose u Rimu. "Ona zna kako da vrijedno radi, kako da radi u timu i uvijek je imala veliku sabranost koja ju je vodila. Vidim je kao dobrog medijatora...A što se tiče njenog iskustva, tokom godina je izgradila kontakte na visokim pozicijama...Još od početka njene političke karijere, išla je u smjeru vanjske politike. Ona nije početnica u politici."

Rođena u glavnom gradu Italije 1973. godine, Mogerini je kćerka dizajnera filmskih setova koji je radio sa nekima od divova italijanske postratne kinematografije. Mogerini je diplomirala na političkim naukama na univerzitetu La Sapienza. Teza joj je bila politički islam.

Kao aktivna članica Demokratske ljevice (DS), socijalističke stranke u kojoj se nalaze mnogi bivši komunisti, uskoro je postala zapažena, a i specijalizirala se u vanjskoj politici, pri čemu je posebno radila na vezama sa američkim Demokratama. 2008. godine, kada je DS postao dio centrističko-ljevičarske PD, ona je izabrana za premijerku. 

U februaru, u dobi od 40 godina, postala je najmlađa ministrica inostranih poslova u istoriji Republike Italije.  

Od njenog dolaska na nacionalnu i internacionalnu scenu, Mogerini je tiho mnoge impresionirala svojim znanjem i samouvjerenošću, demonstrirajući i to da ne govore svi Italijani loš engleski kao njihov premijer. (Njen je engleski veoma dobar a, prema njenoj online biografiji, tečna je takođe u Francuskom, uz malo znanja Španskog). 

Međunarodne posjete vrši impresivnim tempom, a o svemu ovome postoji detalji na njenom websiteu, BlogMog.it. Berlusconijeve novine Il Giornale su su njen site nazvale "dnevnikom tinejdžerke." 

No ne prolazi joj sve tako glatko. Mnoge su iznenadili njeni postupci kada je u julu posjetila Kijev i Moskvu te Vladimira Putina pozvala na ekonomski samit u Milano u oktobru. Nakon ovoga je grupa istočno-evropskih zemalja pokušala da blokira njenu kadidaturu za mjesto visoke predstavnice, jer su smatrali da je odnos Rima prema Moskvi neprihvatljiv.

Mogerini, udata majka dvoje djece, na svom BlogMog-u kaže još i to da voli da čita krimi-romane, da vrijeme provodi sa porodicom te da su joj putovanja velika strast. "Bilo gdje, bilo kuda, bilo kako." (Farnesina kaže da Mogerini leti ekonomskom klasom "kada god je moguće".) Iako je njeno iskustvo u diplomatskom smislu upitno, barem je na sigurnom što se tiče upoznavanja svijeta na ovaj način. 

izvor: Oslobođenje