Osim ilustracija Ninoslav se bavi raznim medijima, od crteža do instalacija. Trudi se da za svaku ideju pronađe odgovarajući mediji, a njegova stvaralaštva kreću se od suptilnih do umjerene provokacije društva. 

Završio je Akademiju umjetnosti u Banjaluci, a trenutno je apsolvent na master studijima. Izlagao je na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inostranstvu, kolektivno i samostalno, a zaposlen je kao grafički dizajner.

Sa Ninoslavom smo razgovarali o njegovim umjetničkim radovima, kao i o kulturnoj sceni u BiH, te o tome kako građani reaguju na umjetnost.

Šta je to što inspiriše tvoje ilustracije, da li se može reći da je to politička i društvena situacija na našem području, ali i šire?

- Politika je nezaobilazan faktor društvenog života koji se tiče svih nas, ma koliko mi bili zainteresovani za nju ili ne. Te je svakako jedan od ključnih segmenata u mojim ilustracijama. Jer je politika incijator mnogih situacija i društenih problema, ona je ta koja diktira standarde i kvalitet življenja. Ja samo prepoznajem određene situacije iz kojih crpim ideje i predstavljam ih na jedan humorističan i ironičan način. A društvo, kao dio ove apsurdne realnosti se svakako prepoznaje u njima, jer se svakodnevno susrećemo sa sličnim situacijama i proživljamo ih.

Koje su vještine neophodne kako bi neko postao dobar ilustrator, osim one očigledne, dar za crtanje?

- Za ilustraciju koja bi trebala da bude autentična u likovnom smislu potreban je dar,  a ono što je najbitnije to je stil koji bi trebao da bude prepoznatljiv. On se razvija konstantnim radom. Međutim, za dobar rad isto tako nije presudan ni dobar crtež, to može biti dobar tekst koji poentira određenu ideju, a gdje je crtež samo prati. Najbolje je kad se te dvije stvari donekle prožimaju.

Da li misliš da ilustracije mogu ostaviti značajniji utisak na ljude nego riječi? Da li su moćnije u otkrivanju društvenih problema nego riječi ili recimo novinski članci? 

- Ilustracija je uvijek imala poseban značaj kroz istoriju. Knjige su postojale, ali ne i ljudi koji ih znaju čitati, te su oni preko slika i ilustracija spoznavali određene priče. Ikone u crkvama su bile te koje su ljudima prepričavale bibliju, te na taj način propovjedale vjeru ljudima koji ne znaju da čitaju. Danas su se stvari promjenile u svakom pogledu, i sama ilustracija je doživjela transformaciju, što u tehničkom smislu, jer živimo u digitalnom dobu, a tako i u kontekstualnom. 

A s obzirom da živimo u vremenu gdje je sve ubrzano, isto tako primamo i informacije, tj. površno, čitamo u tezama, čitamo citate ali ne i knjige,  na šta se svodi većina dnevnih vijesti i štampe koja nam se servira. U suštini bitno je da sardžaj koji čitamo ili gledamo bude kvalitetan, u kojoj god formi on bio.

Baviš se i drugim medijima, poput instalacija, performansa… koji ti je najdraži i koliko se oni razlikuju? Inače se umjetnici odluče za jedan smjer, onaj koji im najbolje ide, ali ti djeluješ na više umjetničkih polja i to uspješno. 

- Da, bavim se različitim medijima, i uvijek se trudim da pronađem pravi, odgovarajući medij da predstavim ideju. Jer ne odgovara svaka ideja svakom mediju.

Svoje radove najčešće predstavljam u formi crteža, instalacije, videa ili performansa.

Često su oni vizuelno različiti ali ih objedinjuje kontekst ili ideja istraživanja.

Šta znači biti umjetnik u BiH? 

- To znači da ste već od samog početka osuđeni na borbu ukoliko želite nešto da mijenjate, da uspijete, da predstavite svoje radove. Kao i u svemu tu istrajavaju samo najuporniji, a takvih svakako da ima. Ali takav smo narod da se uspjeh rijetko prašta, van granica se to mnogo više poštuje. Zato umjetnici koji su nešto ostvarili i napravili, to su uradili vani.

Koliko se naši građani razumiju u umjetnost, a koliko ih ona uopšte interesuje? Pretpostavljam da je veća zainteresovanost za ilustracije jer one oslikavaju našu svakodnevnicu, dok instalacije ipak imaju dublje značenje i zahtijevaju da publika razmisli ili ima određeno predznanje, koje je tvoje mišljenje?

- Umjetnost i konkretno kultura je nešto što se razvija još od ranog školstva, koje i treba da ima najviše uticaja. Često je problem znao da bude baš tu, jer su predmete kao što su likovna i muzička kultura predavale nekompetentne osobe, tj nastavnici sa drugih predmeta koji su dopunjavali normu i sl. Sad se to mijenja na bolje, ali i dalje postoje škole u manjim sredinama gdje se to i dalje praktikuje. Osnovna škola je mjesto gdje se treba razvijati kultura odlaska u galerije, pozorište ili na koncerte. Tu se stvaraju poštovaoci kulture. 

Umjetnost i savremene umjetničke tendencije svakako da još treba popularizovati ovde jer ovde ljudi jedino „poznaju“ i navikli su na umjetnost u tradiocionalnom obliku.

Institucija kulture je nedovoljno u gradu, iako postoji zainteresovanost. Iz tog razloga sam sa grupom prijatelja (Saša Tatić, Mila Panić, Selma Selman i Nikola Kekerović) pokrenuo projekt APARTMAN za popularizaciju savremene umjetnosti i predstavljenje generacije mladjih umjetnika. Ove izložbe, zasad su dvije održane, organizujemo u stanovima tačnije prostorima gdje već neko živi, a koji su nam ustupljeni za potrebe izložbe. Ovakva jedna, opet drugačija praksa od postojeće naišla je na veliku podršku umjetnika i publike, te su izložbe posjećene u velikom broju, kao i medijski propraćene. Sljedeću izložbu organizujemo u Sarajevu gdje ćemo predstaviti umjetnike iz Banja Luke.

Ilustracije Ninoslava Kovačevića možete pogledati ovdje, a djela na www.ninoslavkovacevic.com. 

piše: Maja G. Đurđević