Naime, parola "izbori ne mijenjaju ništa" duboko se utjelovila i u bh. društvu, ionako podijeljenom po nacionalno-ideološkim šavovima. Već sada, smatraju sociolozi i politički analitičari, bijeli glasovi (neispunjeni listići, odnosno manjina koja odlučuje o većini) polako postaju ukotvena glasačka baza političkih opcija koje se oko dvije decenije smjenjuju na vlasti.

I iz letimičnog uvida u statističke podatke Centralne izborne komisije (CIK) BiH o izlaznosti za opšte izbore, jasno je uočljiv ovaj trend, koji je, istina, nakratko prekinut 2010. godine. No, vrijedi podsjetiti da su izbornu kampanju 2010. i period neposredno uoči tih izbora obilježila do tada najglasnija izborna obećanja o poslu i pravdi, državi za čovjeka, korjenitnim reformama i ekonomskom cvjetanju. Od svega na kraju nije bilo ništa.

Tendencija

Ovo mišljenje dijeli i Esad Bajtal, sociolog, filozof i politički analitičar iz Sarajeva, koji zaključuje da je tendencija jasna.

"Visoka apstinencija se kreće od 40 do 60 procenata i mi se vrtimo tu negdje. Smatram da su čak sadašnji procenti izlaznosti namjenski povećani jer je stanje u zemlji takvo da je nastala opšte apatija. Ljudi više nemaju nade, obespravljeni su i ubijeni u pojam", ističe profesor Bajtal.

On upućuje na to da je apstinecija veća u gradskim sredinama, jer je grad "obrazovaniji i načitaniji".

"Njihov kritički um je takav da im govori da ne idu u nešto za što već unaprijed znaju da je nepromjenjivo i neregularno. Dakle, ruralna sredina osigurava obnavljanje i održavanje ove vlasti, uz pomoć crkveno-džamijskih krugova", smatra Bajtal te navodi da već imamo bijele glasove koji će odlučivati sve dok ne postanemo pravna država.

Sociolog Ivan Šijaković naglašava da se bh. društvo sada svelo na one koji navijaju, a ne na one koji biraju.

"Podijelili smo se u navijačke tabore i to su uglavnom ljudi s nižim nivoom obrazovanja, stariji i penzioneri, itd. A njima izbori dođu da pokažu da i oni nešto znače. Međutim, oni koji razumeju da ovo stanje ne valja, da nema velike razlike među partijama i da nema nove ponude - oni ne izlaze. A to je oko 30 odsto birača", navodi Šijaković.

I on smatra da već sada bijeli glasovi imaju odsudnu ulogu.

Problem

"U situaciji smo da smo dobili one koji će da odlučuju na osnovu oko 25 posto podrške birača. I sada to nema veze sa legitimnošću i opštom podrškom. Demokratija je ovdje u sve većem problemu, bojim se da će u budućnosti izlaznost pasti ispod 40 odsto", kaže Šijaković.

Asim Mujkić, profesor i politički analitičar, smatra da postojeće stanje treba posmatrati u kontekstu generalne krize predstavničke demokratije.

"Koga danas predstavlja predstavnička demokratija? Građani primjećuju da se u različitim intervalima smjenjuju dvije-tri suparničke elite i isti broj ljudi. Ako tome dodamo i naš etnički ušančeni politički sistem, ljudi se pitaju šta se glasanjem može dobiti. I mislim da će taj osjećaj jačati kako raste otuđenje političkih elita", kaže Mujkić, koji se pribojava situacije u kojoj bi građani počeli masovno bojkotirati izbore.

Na pitanje da li bi nešto promijenilo uvođenje sistema obaveznog glasanja i kako gleda na to, Mujkić odgovara da bi to za njega bio poraz jer spada u grupu ljudi koji dijele liberalne vrijednosti.

I Tanja Topić, politički analitičar iz Banjaluke, dijeli mišljenje kolega da smo već došli u situaciju da o predstavnicima vlasti odlučuju bijeli glasovi.

"To je pogotovo uočljivo tamo gdje su rezultati 'knap'", ističe Topićeva.

Cijeni da izlaznost na ovim izborima zapravo predstavlja odgovor koji pokazuje da politička ponuda za građane nije dovoljno motivirajuća.

"Vidimo da je ključ izbornih rezultata u apstinentima. Oni su odlučili i ove izbore", zaključuje Topićeva.

Izlaznost na opšte izbore u 4 zadnja ciklusa

2002. godina - 55,50 odsto

2006. godina - 55,31 odsto

2010. godina - 56,31 odsto

2014. godina - 54,14 odsto

izvor: Nezavisne