Naime, nezadovoljstvo u (još uvijek) najvećoj opozicionoj stranci u Republici Srpskoj po završetku izbora je ogromno. Ezdeesovci su kivni na rukovodstvo stranke jer je omogućila Mladenu Ivaniću da postane član Predsjedništva BiH, PDP-u da popravi svoj izborni rezultat iako je to praktično bila mrtva stranka do prije pola godine, dok je takođe isključivo snagom SDS-a u parlament Srpske vraćen Milanko Mihajlica. SDS nije dobio niti jednu važnu izbornu pobjedu: Ognjen Tadić je poražen od Dodika, stranka je poražena od SNSD-a i na nivou Republike Srpske i na nivou BiH, te je sad prinuđena da moljaka za vlast socijaliste i DNS u Srpskoj, odnosno Dragana Čovića i HDZ BiH na nivou BiH. Tako ispada da je infrastruktura SDS-a radila za kandidate drugih stranaka, dok se SDS-u smješi još četiri godine opozicionog tavorenja.

U takvoj situaciji Mladen Bosić suočiće se sa snažnim zahtjevima da napusti kormilo Srpske demokratske stranke. Takvi zahtjevi već su se pojavili i nimalo nisu nježni, naprotiv. Bosićeva ideja je, stoga, da pošto-poto oformi vlast u Banjoj Luci a što će mu omogućiti da istu formira i u Sarajevu. Time bi definitivno na duge staze izvršio demontažu SNSD-a ali i svojih unutarstranačkih rivala. U suprotnom, teško da će se održati na čelu SDS-a do Nove godine.

Ukoliko bi došao na vlast Bosić bi primjenio recept a la Vučić: bio bi prvi potpredsjednik Vlade Republike Srpske zadužen za borbu protiv korupcije i uz nekoliko zvučnih hapšenja bi sebi podigao rejting, oslabio Dodika i za godinu do godinu i po dana raspisao izbore na kojima bi odnio pobjedu i došao do premijerske pozicije.

S druge strane, svega toga duboko je svjestan i Milorad Dodik. Zato je njemu od ključne važnosti da SNSD formira vlast i u tom smislu on neće sve karte položiti na lojalnost dosadašnjih partnera SP i DNS, nego će potencijalne saveznike tražiti i na drugim stranama. Recimo, upravo u samom SDS-u. I to onom njegovom dijelu koje od samog početka nije bilo za saradnju sa PDP-om i NDP-om, odnosno sa onim poslanicima SDS-a koji su na upravo završenim izborima glasali ne za Tadića, nego baš za Dodika. Ti poslanici SDS-a poodavno su bliži Dodiku nego Bosiću, nemaju ama baš ništa protiv Dodikove politike a pogotovo protiv njegove retorike, na različite druge načine su povezani sa vladajućom partijom i definitivno bi itekako masno naplatili svoje odvajanje od Bosića i ulazak u vladu SNSD-a.

Ovakvi procesi se već dešavaju i uveliko se vode pregovori vrha SNSD-a sa nekoliko novoizabranih poslanika SDS-a o njihovom napuštanju kluba poslanika te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske i davanju podrške vladi koju bi ponovo vodio SNSD. I to nije nikakva posebna novina, ti poslanici SDS-a i do sad su bili `spavači`, odnosno već duže vremena su pod direktnom kontrolom dijela rukovodstva Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Mladen Bosić nema previše vremena: on mora ili politički uništiti Milorada Dodika ili će ovaj politički uništiti njega. Obojica su toga svjesni. S druge strane, jedino faktor Beograd (čitaj: Vučić) može da se suprostavi takvom inače izvjesnom scenariju tako što će obojici naložiti da naprave koaliciju u kojoj će Bosić biti premijer, a takođe bi SNSD i SDS bili i zajedno na vlasti u Sarajevu.

Ukoliko do toga ne dođe, izvjesne su nove vanredne skupštine u SDS-u na kojima će se tražiti smjena Bosića. I kakvi god budu rezultati tih skupština, jasno je da će doći do okrnjenja SDS-ovog poslaničkog kluba u NS RS.

Sad je na potezu Mladen Bosić. Ali, Dodik ima dva koraka prednosti.

piše: Nikola Savić