Zbog zdravstvenih problema nastalih još dok je kao beba bila u inkubatoru godinama je prevazilazila izazove koje je kao osoba sa invaliditetom imala. Srećna što je zbog podrške okruženja uspjela da napreduje i bude ravnopravan član zajednice nastoji kroz svoj angažman da podstakne i druge osobe sa invaliditetom na veći aktivizam, kao i na podršku i razumijevanje društva.

Kako i zašto je nastao portal ukljuci.in? 

Portal ukljuci.in dio je Projekta IN – Implementacije UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetomu BiH, koju je BiH ratifikovala 2010. godine. Nosilac projekta je NVO Helsinški parlament građana Banja Luka a partnerske organizacije su Organizacija amputiraca „UDAS“, Savez udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Republike Srpske, Savez paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Federacije BiH i Udruženje slijepih Kantona Sarajevo. Portal je nastao kao univerzalna web platforma za informisanje i prezentaciju podataka relevantnih za sve osobe sa invaliditetom u BiH, te je prvi portal koji se bavi isključivo osobama sa invaliditetom i ima tzv.cross disability pristup, što znači da je pristupačan za ljude sa svim oblicima invaliditeta i ne pravi razliku između istih.

Portal okuplja osobe sa invaliditetom širom BiH, pri čemu posebno nastojimo promovisati  udruženja i pojedince koji se ističu u radu sa osobama sa invaliditetom i/ili su i sami iz ove populacije, a svojim ličnim primnjerom pokazuju da život sa invaliditetom nije nužno loš i nekvalitetan, te da često ima i više nego izuzetnih umjetnika, sportista, profesionalaca u ovoj populaciji.

Jako je značajno naglasiti da smo razvili i saradnju sa portalima za osobe sa invaliditetom zemalja u regionu, što nam uveliko pomaže u praćenju izmjena u pristupu pitanju invalidnosti

Koliko sadržaj portala ima odjeka u društvu?

Podaci koje imamo pokazuju da portal ima najviše odjeka među samim osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama, odnosno profesionalcima koji u svom angažmanu dolaze u dodir sa osobama sa invaliditetom, poput medicinskog osoblja, socijalnih radnika i slično. Ipak, smatramo da to nije dovoljno, jer osobe sa invaliditetom ne mogu i ne smiju biti upućene same na sebe i uzak krug ljudi bez invaliditeta, već moraju imati puno bolji pristup svim dijelovima društva i biti ravnopravan dio istog. U tom smislu, iako postoje određeni pomaci,  interes osoba bez invaliditeta još uvijek je daleko od dovoljnog, jer živimo u okruženju prepunom predrasuda, a nerijetko i otvorene diskriminacije i segregacije prema osobama sa invaliditetom.

Koliko su osobe sa invaliditetom diskriminisane kako u medijima tako i u cijelom društvu?

Nažalost, danas je jaz između poželjnog stanja za osobe sa invaliditetom i onog koje je realno veliki i u uslovima moralne, ekonomske i svake druge krize se u nekim segmentima i produbljuje. Osobe sa invaliditetom su jedna od najugroženijih grupa stanovništva, što je vidljivo u svim oblastima života. Prvenstveno, na nivou porodice, porodice koje imaju člana sa invaliditetom imaju mnogo više problema i dešava se da pucaju pod teretom toga, iako se o tome jako malo priča. Nakon toga, najčešće nedostaje psiho-socijalna podrška takvim porodicama ili je ona nedovoljna. Iako je više puta u medijima izneseno da je socijalna zaštita zadovoljavajuća, podaci sa terena pokazju da najveći broj osoba sa invaliditetm živi u uslovima nedostojnim čovjeka, bez sredstava za egzistenciju, bez adekvatne podrške društva. Obrazovanje i zapošljavanje, iako temelji nezavisnog života, samo su slovo na papiru, jer ne postoje mehanizmi kontrole zakonskih rješenja i ne postoji individualan pristup osobama sa invaliditetom koje se ‘odvaže’ na ovakav korak. O kulturi i sportu je pomalo i apsurdno govoriti, jer svi naši uspješni sportisti sa invaliditetom, poput paraolimpijaca, odbojkaša, parabadmintonaša, košarkaša u kolicima, uspijevaju bez podrške države ili uz pomoć susjednih država; u kulturi je utoliko lošije stanje jer osobe sa invaliditetom najčešće nemaju ni pristup ustanovama kulture ili nemaju prilagođen program. Tako je i u oblasti informisanja, što je bilo naročito pogubno u situaciji elementarne nepogode, kad, recimo, gluve osobe nisu pravovremeno i na adekvatan način upozorene  putem javnih servisa.

Koja su goruća pitanja koja bi vlade kako na entitetskom tako i na državnom nivou trebale da rješavaju kada su u pitanju osobe sa invaliditetom?

Goruća pitanja bi svakako bila obrazovanje i zapošljavanje. Iako postoje zakonska rješenja, svjedočimo da je jako mali broj osoba sa invaliditetom visoko obrazovan, a takođe i jako mali procenat je zaposlen. Ovo su dva segmenta na kojima se mora mnogo žustrije i kvalitetnije raditi, jer su preduslov za samostalan život osoba sa invaliditetom. U obrazovanju imamo situaciju da izbor škole/fakulteta zavisi u mnogome od arhitektonskih barijera ili volje nastavnog osoblja da osobu sa invaliditetom uključi u obrazovni proces, što je nedopustivo.

Pri tome, gotovo da se i ne spominje da su neka zakonska rješenja na entitetskom nivou, ne na državnom, pa Brčko Distrikt, primjera radi, biva potpuno izolovan u pogledu zapošljavanja, jer osobe sa invaliditetom ne mogu da rade u skladu sa svojim mogućnostima, a ni poslodavci ne mogu da iskoriste benefite zapošljavanja osoba sa invaliditetom. 

Osim toga, imamo i ogroman problem u neravnopravnosti osoba sa invaliditetom neratnog uzroka invaliditeta i RVI, što ni  po jednom međunarodnom dokumentu nije dopušteno niti smije da se dešava. U radu organizacija osoba sa invaliditetom, to donosi mnogo poteškoća i usporava rješenja koja su od značaja za sve osobe sa invaliditetom u BiH.

U kojoj mjeri se u BiH poštuje i sprovodi UN konvencija o pravima osoba sa invaliditetom?

UN Konvencija je ratifikovana još 2010. godine, ali se od ratifikacije gotovo ništa nije mijenjalo u smislu promjene položaja osoba sa invaliditetom u BiH. Praktična primjena slova na papiru izostaje. Sve ostaje na nivou riječi, eventualno nekih govora o položaju populacije, nešto glasnije se priča povodom Međunarodnog dana OSI. Od pukih statističkih podataka niko od osoba sa invaliditetom nije dobio ni bolju zdravstvenu zaštitu, niti veća primanja, niti je uspio da se zaposli, i teret toga se nerijetko prebacuje na osobe sa invaliditetom ili kompletan pokret, što svakako nije njihova odgovornost koliko potpisnika Konvencije, koji su dužni da prava za osobe sa invaliditetom obezbijede.

Bojim se da su dosadašnja rješenja privremenog karaktera ili fokusirana samo neke segmente pitanja invalidnosti, jer sistemskih rješenja nema.

Budući planovi i aktivnosti u okviru projekta IN?

Projekat IN traje do polovine iduće godine i imamo niz aktivnosti vezanih za usklađivanje zakonodavstva sa UN Konvencijom. Za RS su već provedene javne konsultacije, ostaje još teritorija FBiH i Brčko Distrikta. Po završetku, prijedlozi, koji dolaze od direktno zainteresovane strane, biće upućeni na nadležne institucije kao preporuka za izmjenu postojeće regulative. Osim toga, radimo i na Strategiji saradnje između organizacija osoba sa invaliditetom, što je značajno za stvaranje osnove za zajedničko i ujednačeno djelovanje kompletnog pokreta. 

Posebno mi je drago da kažem da smo iznijeli veliki broj životnih priča osoba sa invaliditetom, ljudi koji su prevazišli i ograničenja koja sami imaju i ograničenja koja im društvo nameće. To je najbolji dokaz koliko su osobe sa invaliditetom marginalizovane, jer se za ove ljude, osim u bliskom okruženju, nije znalo, a s tim ćemo svakako i nastaviti. Planirano je plivanje za OSI na GOB u Banjaluci, što će sačekati sanaciju bazena nakon poplava. Pružamo podršku radu Vijeća za OSI, koje je tijelo Vijeća ministara, ali ni nakon 4 godine od osnivanja nema uslove za rad i neophodni kontinuitet rada.

Biće podijeljeno 20 grantova za projekte organizacijama osoba sa invaliditetom, po uslovima koji će u najskorijem period biti definisani i objavljeni. Takođe, organizovaćemo i četiri emisije o osobama sa invaliditetom na javnim servisima, a biće snimljeni i promotivni spotovi koji će ukazivati na probleme osoba sa invaliditetom u našem društvu, a koji će se emitovati na javnim servisima u udarnim terminima.

Stalno radimo i na mogućnosti proširenja portala, kao i omogućavanju nastavka njegovog rada nakon projekta, jer je to i svrha svega što radimo – trajnije rješavanje problema, za razliku od dosadašnjeg ad hoc pristupa.

autor: Frontal