Kako ide obnova i šta je prioritet u ovom periodu ?

U ovom momentu generalno imamo obnovu putem vaučera. Nedavno smo podjelili 969 vaučera po 5000 KM, to je nepunih 5 miliona i to se odnosi upravo na onaj dio stanovništva koji će ovim putem moći kupiti osnovne stvari za dio stambenog prostora, urediti podove, eventualno dio elektroinstalacija, kućne aparate. Na drugoj strani formirali smo posebnu komisiju koja će prema zahtjevima odnosno prema prijavi predsjednika savjeta mjesnih zajednica a i prema prijavi građana odlaziti na lice mjesta i utvrđivati činjenicu da porodica koja nam je prijavljena nema uslove za stanovanje, odnosno da je stepen oštećenja takav da 5 000 KM vaučera ne može biti ni približno dovoljan da bi se uredio stambeni prostor. Komisija osim izvještaja o građevinskom stanju, popisuje i broj članova domaćinsva, prihode, broj djece, njihovu polnu strukturu, da li postoje invalidna lica, da li postoje djeca sa posebnim potrebama itd.

To su sve kriterijumi koje smo dobili od švajcarskog Crvenog krsta i UNDP-a koji će biti veoma bitni prilikom dodjele pomoći za izgradnju objekata. Naime, planirali smo da jedan dio stambenih objekata riješimo na način da se kupe montažne kuće. Na području opštine Šamac je i Holandska humanitarna organizacija koja je krenula sa obnovom dvije od ukupno 19 kuća. Jedini realan problem nam predstavlja vrijeme i kratak dio građevinske sezone. U svakom slučaju, ovo smatramo jednim prioritetom. Ja sam pokušao da napravim jednu akciju, koja bi se nazvala „Prva zima“ da se preko montažnih kuća, kontenejrskog naselja ili brzih građevinskih intervencija, tamo gdje su one moguće obezbjedi građanima krov nad glavom, da nas ne uhvati zima a da nismo to uspjeli obezbjediti. Na drugoj strani imamo i 19 lica u kolektivnom smještaju u Gornjoj Slatini. Razmišljamo o novoj lokaciji, imamo i dogovor sa švajcarskim Crvenim krstom i UNDP-em, da pokušamo naći novu lokaciju kako bi ih izmjestili iz škole, a djeci omogućili da mogu ići u školu. Nažalost pretežno se radi o licima koji predstavljaju jedine članove porodičnog domaćinstva, tako da bi realno rješenje njihovog smještaja bilo kolektivni smještaj, a ne 19 individualnih porodičnih stambenih objekata. Imamo oko 190 stambenih objekata, na kojima su nužni građevinski radovi u većem iznosu nego što je to iznos sredstava koji je na samom vaučeru.

Postoje li prevare u prijavama nastale štete? Kako ćete se izboriti sa takvim slučajevima?

Mi prema podacima imamo negdje oko 4 000 porodičnih domaćinstava koji su bili pod vodom, međutim sam uslov za dodjelu vaučera je da je voda ušla u stambeni dio prostora, a za sada je to negdje oko 2 900 domaćinstava. Međutim, stvara nam problem sam način obračuna visine štete, iz razloga što se ona popisivala nakon povlačenja vode, te se odnosi samo na štetu na građevinskom objektu, porodičnom objektu i šteta na kućnom inventaru. Već uviđamo probleme da su pojedini građani baš bogato opisali svoj inventar, pa se desi da imaju štete 30 000 KM, bez obzira što se ta šteta pokriva sa 5 000 KM, a drugi građani prema pritužbama koje nam pišu, su naveli sve realno ono što su imali tako da šteta ne iznosi 5 000 KM nego 3 000 i nešto ili 4 000 i nešto i na taj način žele da iskažu svoje nezadovoljstvo jer znaju da je njihov komšija imao isti kućni inventar ili sličan ili kućanske aparate koji su bili isti ili manjih vrijednosti od njegovih.

Koliko je do sada bilo prigovora na dodjelu vaučera?

Imamo ih, pa samo shodno tome uputili dopis Vladi RS. Tražimo instrukcije kao postupati tamo gdje uistinu pronađemo da je korisnik vaučera dobio isti a da mu šteta nije utvđena kako je to propisano pravilnikom, da se šteta odnosi na objekat ili na dva porodična objekta u istom porodičnom domaćinstvu, da li preduslov da je prijavljeno u poresku upravu sa dva objekta, sa dva porodična domaćinstva, kako blokirati upotrebu tog vaučera itd., i šta preduzimati, ne samo oko ovog djela, samog upravnog postupka, disciplinskog postupka koji ćemo sigurno pokretati prema radnicima koji su bili članovi komisije ukoliko nađemo da postoje određene nepravilnosti.  Svi  smo svjesni da je ovo samo jedan dio štete i svi u njemu treba da učestvujemo na način da vaučer treba da pomogne uistinu onima koji su živjeli u svojim porodičnim domaćinstvima i u čiji stambeni prostor je ušla voda.

Imajući u vidu da je bio konstantan pritisak da se popis što prije uradi, da je na unos podataka u registar šteta radilo 14 ljudi po 20 časova dnevno, sigurno da se potkrala određena greška, ali smo apsolutno svjesni i tražimo upravo sa terena da nam se dostave sve te nepravilnosti i putem sajta opštine Šamac i naredio sam da se u svim mjesnim zajednicama ostave kontakti i pozovu građani kako bi prijavili bilo kakvu nepravilnost.

U Šamcu je registrovano pet privrednih subjekata za upotrebu platnih kartica. Nedovoljno složićete se, kako obezbjediti dovoljno potrebnog materijala?

U principu pet firmi sa područja opštine Šamac nije dovoljno, ne zato što je to pet firmi nego zato što su potrebe ogromne. Znači, ako smo u prošli ponedjeljak podjelili skoro 1 000 vaučera, koja je to trgovina koja ima 1 000 televizora, 1 000 zamrzivača, 1 000 frižidera, koja može podmiriti potrebe građana, upravo zato vaučer i traje godinu dana, upravo zato njim se može platiti i električna energija, rata kredita, može se kupiti dosta toga od građevinskog materijala.

U principu svi građevinski radovi imaju svoju hronologiju. Već sam u nekoliko navrata bio na zborovima građana, gdje sam rekao da nam se mogu javiti mjesne zajednice odnosno više građana i da ćemo im obezbjediti prevoz u neki veći tržni centar ili dovoz određene bijele tehnike. Iako vjerujte da se već uveliko zna na području opštine Šamac gdje u bližem okruženju ima bijele tehnike, po kojoj cijeni, gdje ima grđevinskog materijala itd.

Problem stvara sam način plaćanja robe, ovim trgovcima koji su se odlučili za vaučer trgovinu. Oni dnevno limitiraju broj i količinu proizvoda koju prodaju kako bi mogli permanentno vršiti nabavku i dalje, te vrste robe koja je ovom momentu najaktuelnija, da se ne bi desilo da oni korisnici koji su prvi dobili vaučer na nekakav način sve kupe iz trgovina pa onda onaj što je kasnije dobio vaučer suoči se sa problemom da u trgovinu nema sve te robe.

Koji koraci su preuzeti u obnovi javnih objekata? I sama opština je izmještena.

Neprestano ponavljam da je Šamac možda i najveći stradalnik svih ovih majskih poplava, imajući u vidu da je voda potopila kompletno gradsko jezgro, javne ustanove, gradska preduzeća, onaj dio privrede koji je bio u gradu i još 15 mjesnih zajednica. Naravno da je prioritet rješavanje onih javnih objekata koji će omogućiti jedan normalan život. Ne radi se o tome samo da bi načelnik ili opštinska administracija mogli sjediti u zgradi opštine, nego da bi mogli građanima pružati  usluge i izdavati određena uvjerenja, kućne liste, građevinske dozvole, lokacijske uslove i sl.

Kada je u pitanju zgrada opštine uveli smo izvođače zajedno sa UNDP-em na rekonstrukciju ovog objekta. U četvrtak se završavaju javne nabavke za osnovu i srednju školu Šamac. Jutros smo napisali jedno pismo Vladi RS i UNDP-u, gdje tražimo da se ovaj dio sredstava od Vlade Srbije, koja su  predviđena za javne škole u Gornjoj Crkvini implementiraju preko UNDP, iz razloga što u ovom momentu možemo koristiti određene kriterijume UN-a kada su u pitanju rokovi javnih nabavki koji su skraćeni, da ne idemo u klasične javne nabavke jer nam pored kratke građevinske sezone dodatni izazov i početak školske godine.

Kakve su šanse da školska godina počne na vrijeme?

Realne su. Sa UNDP- smo dogovorili da jedan od uslova u javnim nabavkama bude rad na izgradnji školskih ustanova u dvije smjene, znači da se radi duplo radno vrijeme na izgradnji ovih objekata. Razmišljali smo i o mogućnosti probijanja rokova, tako da kad je u pitanju srednja škola prvo će se raditi prizemlje, a omogućiti i montažne stepenice za slučaj da uđemo u školsku godinu sa nekim značajnijim vremenskim probijanjem početka školske godine. Kada je pitanju osnovna škola takođe imamo neke rezervne varijante, rezervna škola u Šamcu. Problem predstavlja osnovna škola u Crkvini koja se radi iz temelja ali isto tako u koordinaciji sa Vladom RS, resornim ministarstvom obrazovanja smo dogovarali da ukoliko to bude dvije ili tri nedjelje eventualnog probijanja, da bi se ti školski dani nadoknade kroz subote ili nakon završetka školske godine. Veoma nam je bitno da naša djeca ostanu u Šamcu, da krenu tu u školu, da ne bi imali nepotrebnih demografskih promjena a to je da moraju naći sebi stan, otići u Modriču, možda i ostati i sljedeći razred, tamo naći sebi djevojku ili momka i ne dolaziti uopšte ovdje. Na drugoj strani srednja škola u Šamcu je uvođenjem smjerova medicinskog tehničara, laboranta i dr. dobila preko 60 više zainteresovanih srednjoškolaca što naravno treba iskoristiti.

Kada se i obnove stambeni objekti, stanovnicima Šamca trebaju i radna mjesta. Kako razviti privredu, poljoprivredu?

Prioritet je izgradnja obala utvrde kao prvi preduslov normalnog i sigurnog života na području opštine Šamac. Druga stvar je zbrinjavanje stanovništva koje nema krov nad glavom, socijalno ugroženi i treća stvar je poljoprivreda odnosno privreda. Poljoprivreda prvo zato što smo 80 odsto ruralna opština, zato što bi realni podsticaji u ovom momentu u poljoprivredi napravili jedan održiv život pogotovo kada je u pitanju ruralno stanovništvo. S tim u vezi je prevenstveno Vlada RS pripremila tri odredbe  a odnose se na naknadu štete na stočnom fondu, na poljoprivrednoj mehanizaciji i naknadu štete na zasijanim usjevima.

Na drugoj strani sa UNDP smo razgovarali oko određenih projekata koji su vezani za poljoprivredu i za nabavku određenog stočnog fonda koji bi se na neki način vraćao ili postojala obaveza kroz buduću reprodukciju stoke kroz obezbjeđivanje staklenika, plastenika... Imamo i nekoliko prijedloga projekata kada je u pitanju privreda i za firmu Badel, Budućnost, E metal, Nova stolarija, tako da se iskreno nadamo da će neki od ovih projekata biti realizovani. Fokus nam je održavanje broja radnika koji su bili i prije same poplave, a u drugom krugu realizacijom ovih projekata bi bilo povećavanje broja zaposlenih.

Moram biti iskren i reći da je Šamac imao jednu mršavu i krhku privredu i prije ovih poplava i možda se upravo i ova nesreća i ova poplava može iskoristiti da se povuku određena novčana sredstava odnosno kapital kojim bi se reprogramirale postojeće obaveze i iz tog kapitala, iz novih kreditnih linija obezbjedio zdrav novac čiji bi predmet bila sirovina, poluproizvod, pokretna stvar ili mašina kako bi mogli imati dodatnu finansijsku injekciju za pokretanje privrede. Prilikom posjete svih međunarodnih donatora mi smo tražili, poštujući onu kinesku izreku „nemojte nam donositi riblje konzerve, naučite nas pecati“, da preko svojih privrednih partnera prave manje firme u Šamcu, klasičan "low" posao. Bez obzira što je to nisko akumulativna roba ali bi zapošljavala jedan veći broj stanovništva. Ja se nadam da će  obećanja koja smo dobili od donatora iz Njemačke, Turske i od samog gospodina Incka dovesti određene poslovne partnere, uroditi plodom. Međutim to nije dovoljno, to nije ni blizu onoga što treba realno jednoj ekonomiji kao što je to opština Šamac, sa druge strane svi oni koji su dolazili mogli su vidjeti nas strateški položaj, industrijski kolosjek, željeznicu...

Da li opština planira da omogući neke beneficije za privrednike?

Prilikom raspodjele iz Fonda solidarnosti nećemo uzeti sredstva za plate administrativnih službenika nego ćemo sa tim novcem napraviti jedan finansijski efekat povoljnijeg položaja privrede na području Šamca tako što ćemo vidjeti koji je to iznos novca i za taj iznos smanjiti sve administrativne takse, takse za naknadu za korištenje javne površine, takse za istaknutu firmu, lokacijske uslove, građevinske dozvole itd. Namjeravamo ne samo da budemo najpovoljniji u bližem okruženju nego da budemo napovoljniji u regionu, da iskoristimo geo-strateški položaj i mislim da će nakon svih ovih posjeta, ljudi iz inostranstva vidjeti da imamo kapacitet i da se ovdje mogu na svojevrstan način organizovati određeni ekonomski tokovi. Kao što sam već rekao, firme iz inostranstva, ovdje su imale manje firme, a budućnost je u malim preduzećima.

Kada bi u ovom momentu neko rekao da bi otvorio firmu i zapošljavao 1 000 ljudi ili da se pojavi njih 5 koji bi rekli da bi zaposlili 30 ili 40 ljudi, ja bih se prije odlučio za ove manje firme koje su zdravije i lakše ih je pratiti i postoji mogućnost da im se na nekakav način uvijek finansijski pomogne, da nisu zavisne od globalnih kretanja. Primjer za to su firma Badel iz Njemačke, Autroterm, itd.  Znači postoje firme koje pokazuju da je model razvoja privrede putem malih i srednjih preduzeća, uz određene pogodnosti, recept za budući razvoj privrede.

Kako ste se kao načelnik i kao čovjek nosili sa svim pritiscima koje je donijela poplava?

Zakon je takav da nema škole za načelnika. Vi završite fakultet npr. stomatologiju da bi bili zubar, medicinu da bi bili ljekar itd., za načelnika nema škole.

Smatram da je najbitnije bilo da sam kao načelnik bio cijelo vrijeme sa građanima, da sam cijelo vrijeme imao koordinaciju sa međunarodnim organizacijama, da sam se cijelo vrijeme javljao na telefon svakoj televiziji, svakoj novinarskoj ekipi, da prenesem stanje iz Šamca, da dam apel za pomoć, da kažem šta je to što je u određenom momentu bilo najpotrebnije, mislim da je to dalo određeni efekat, pogotovo kada su u pitanju ove stihijske donacije koje su dolazile iz cijelog svijeta.

Ne znam šta da vam kažem, jedno iskustvo, veoma sadržajno, veoma teško, na određen način veoma mučno, ali u prirodi svih nas je da ono što nas ne ubije to nas ojača.

Tokom poplava u svim pogođenim gradovima, pa i u Šamcu brojna su nezadovoljstva građana i kritike kružile internetom.

Ja znam da je teško u Šamcu i svako vidi svoju muku ali isto tako bilo gdje drugo da odete vidite da ne funkioniše onako kako to vama izgleda na televiziji. Govorim o zapadu, a da ne govorim o Republici Srpskoj i BIH, a na kraju krajeva sunce tuđeg neba nas neće ogrijati kao naše. Mi moramo biti ovdje, uraditi što možemo. Više bih apelovao na strpljivost građana. Ja apsolutno razumijem polupanično, haotično ponašanje i nezadovoljsto, ne postoji pravična podjela. Konkretno dođe 500 ili 700 kanti Jupola koje djelimo građanima preko mjesne zajednice, mi nemamo mogućnost uraditi detaljnu opservaciju ko treba to dobiti ili ne treba, onda se komšija buni zašto je komšija dobio a on nij.

Mislim da nam treba malo više solidarnosti i malo više ljudskosti. Ako su to pokazali svi donatori prema nama iz cijelog svijeta, onda i mi trebamo da kažemo eno kod komšije imaju mala djeca, ima djete sa posebnim potrebama, ima invalida, imaju starije osobe, ne trebamo se gurati, ne trebamo pogotovo prenositi te nekakve nebulozne priče da je došlo 5 000 zamrzivača, kulenova, šunke, plazma televizora, pa i „čak zakrivljenih ne ovih običnih“. To je za nevjerovati koliko je ova situacija jedno plodno tlo za insinuacije, da ne kažem za jedne takve gluposti da ne možete povjerovati. Ono što je najbitnije, niko nije bio gladan.  Ono što je najžalosnije, imali smo dvije ljudske žrtve i to je najveća tragedija, to se nikad ne može namiriti, sve ostalo se može sanirati.

Sve ono što je urađeno je napravljeno u stanju gdje nemamo javne institucije, nemamo papira, pečata, telefona, da nemamo apsolutno ništa, da se nalazimo na jednoj benzinskoj pumpi i da opština koja ima 19 000 stanovnika u jednom trenutku hrani i evakuiše 10 000 ljudi.  Pa to ne bi mogli i da nije bilo svega ovoga i da možda ne propustimo da neko nije jedan, dva dana se najeo onoliko koliko misli da se treba najesti. Na kraju krajeva, šta ako je neko bio gladan prva dva tri, četiri dana, dok smo spašavali djecu. Je li to problem što je neko bio gladan? Nije umro od gladi, pa šta sad. Ja vam garantujem da sad trenutno u kućama postoje zalihe konzervi, vlažnih maramica, sredstava za ličnu higijenu, više nego što je to bilo prije ovih poplava. Ovo nije nikakav prigovor, ne dijelim to ja niti to dijeli opštinska uprava, nego kad dođe bilo kakva pomoć, ona je često razlog nekakvih insinuacija, nekakvih priča koje nemaju veze ni sa čim.

Napravljen je kompletan izvještaj ulaza robe, centralno skladište, izlaza robe, sve imamo, porodične kartone. Zar se treba nekom pravdati i objašnjavati da nije ukrao konzervu paštete, jogurt ili vlažne maramice. Mislim da moramo pokazati malo veću svijest, to se objektivno očekuje od nas. Iako, vjerujte da je 80 % stanovništva apsolutno i više nego dobro odreagovalo u ovakvoj kriznoj situaciji, ali mi se uvijek bavimo sa onim problematičnim dijelom. Uvijek je problem ako od 10 000 ljudi koji se hrani gledamo njih 15 ili 20 koji pišu gluposti po internetu, Facebooku. Uvijek pričamo ono što nije dobro, a to je jedan generalan problem, ne Šamca, nego ovih područija. Niko neće reći da je dobro urađena deratizacija, dezinsekcija, nismo proglašeni karantinom, ukopali smo preko 1 000 krupne stoke, na desetine hiljada sitne stoke.

Mi smo bili najrizičnije područje u BiH, u RS da ne govorim. Sva kanalizacija iz Maglaja, Doboja, Modriče, sav plutajući otpad, sva uginula stoka, uginula divljač, sve je došlo u Šamac. Mi smo ovdje imali neko užasno smrdljivo blato u prosjeku 25-30 cm. Mi smo 4 500 šlepera odvezli samo kabastog otpada, da ne govorim koliko animalnog otpada, da ne govorim koliko još biološkog otpada, koliko još blata i komunalnog otpada. Urađena je kompletna dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija, dezinsekcija dva puta, izvršen popis štete, urađeni svi projekti, imali smo saradnju sa toliko međunarodnih organizacija koje su dolazile, od čamaca iz Luksenburga do ASB-a iz Njemačke, Turaka, Poljaka, do svih ostalih. 

Sve je to trebalo uraditi i onda mi dođemo i pričamo kako je neko dobio tri veća nareska i kako su oni od Gavrilovića a ja sam načelniče dobila samo dvije paštete.... ili podjela nekakvih kreveta, deka, pa onda mjere čija je deka šira, tu moramo malo pokazati jednu veću svijest ili se ne baviti u toj mjeri i ne pridavati značaja onima kojima je to nešto važno.

Vjerujete li u ljepšu budućnost Šamca?

Ja sam po prirodi optimista i vjerujem, možda čak nekad i pretjeram kad kažem da sva ova poplava je možda jedan tragičan i ružan razlog ali za jedan novi početak da uradimo i uredimo infrastrukturu koju sigurno ne bismo mogli uraditi za budućih 20 godina sa postojećim budžetom, sa svim onim što smo imali. Sama činjenica da smo na sebe skrenuli medijsku pažnju i da je bilo mnogo međunarodnih organizacija, donatora, predstavnika vlada ekonomski jakih država, da to uvežemo sa Vladom RS, da sutra budemo jedna požljena destinacija. Imamo željeznicu, luku, sve ono što bi u ovom momentu moglo predstavljati jednu inicijalnu kapsulu za razvoj poljoprivrede i kao optimista želim da vjerujem da je to tako. Na kraju krajeva ja ovdje živim, imam porodicu, troje djece i ne vidim razlog da bilo ko, ko planira ovdje živjeti ne bude optimista.

autor: Frontal