Srđana Koljevića smo zatekli u dvorištu Narodnog muzeja u Pančevu, gdje privodi kraju prvu nedjelju snimanja filma „Branio sam Mladu Bosnu“. Koljević je prikupljao materijal za film skoro 20 godina. Pored Gavrila Principa, glavni junak njegovog filma je Rudolf Cistler, advokat, koji je branio članove „Mlade Bosne“ na suđenju za atentat na Franca Ferdinanda.

- Cistlerova vrsta hrabrosti se i danas prepoznaje se kao moralni integritet i univerzalni princip koji je potreban ljudskoj civilizaciji. Njegovo herojstvo je bezvremeno - kaže Koljević.

Kako ste saznali za Cistlera?

- Imao sam sreću da dobijem od porodice Čubrilović zapise i sjećanja Jovanke Čubrilović, supruge Veljka Čubrilovića, jednog od trojice optuženika koji su obješeni poslije atentata. U tim spisima otkrio sam Cistlera, Hrvata, austrijskog porijekla, socijalistu i intelektualaca. Imao sam na raspolaganju stenograme sa suđenja i to mi je olakšalo pisanje scenarija za film.

Početak snimanja filma bio je najavljen za jun 2013. da bi film premijerno bio prikazan na Vidovdan ove godine. Međutim, u nedostatku novca, snimanje je počelo tek prije nedjelju dana. Premijera će biti u oktobru, a nakon nje i serija na RTS, uz podršku „Košutnjak filma“, Filmskog centra Srbije i ministra Ivana Tasovca. Glavnu ulogu, advokata Cistlera, tumači Nikola Rakočević. Gavrila Principa igra Miloš Đurović, a igraju i Nebojša Glogovac, Vuk Kostić, Boris Isaković, Branislav Lečić, Irfan Mensur... Direktor fotografije je Goran Volarević, montažer Petar Putniković, scenograf Zoran Petrov, kostimograf Boris Čakširan, za muziku je angažovana Bilja Krstić. Producent filma je Zoran Janković, a urednik Slobodan Terzić.

Šta vas je konkretno fasciniralo u Cistlerovoj odbrani mladobosanaca?

- Sud ga je izabrao za branioca zbog njegovog njemačkog imena očekujući da će se on uklopiti u to suđenje s predviđenim krajem. Dok bjesni rat, počinje da brani optužene i uspije da u pravnom smislu obori optužnicu. Na iznenađenje svih u sudnici, on je demonstrirao građansku hrabrost. Uspio je da dokaže kako je aneksija BiH bespravna i da se temelji na sili, a ne na zakonu. Bečki i ugarski parlament nisu propratili tu aneksiju pravnim aktima, pa samim tim cilj atentatora nikako nije mogao da bude odvajanje i oslobođenje Bosne od Austrougarske. Nema nikakvog kažnjivog djela, a kamoli veleizdaje. Cistler je glasno svijetu poručio da je monarhija samu sebe dezintegrisala jer je odustala od sopstvene sintagme: Kraljevstvo počiva na pravdi. Poslije suđenja jedva je izbjegao linč austrijskih oficira. Kasnije je uspio da preživi ustaški logor „Kerestinac“ i Drugi svjetski rat. Iz logora ga je spasla supruga koja je bila Nijemica.

Detalji Cistlerove odbrane bacaju potpuno novo svjetlo na okolnosti u kojima je započet Prvi svjetski rat. Mnogi istoričari ignorišu detalje njegove odbrane?

- Poslije aneksije Bosne 1908. godine, postoji čitav splet događaja koji su direktno vodili otpočinjanju velikog svjetskog oružanog sukoba. Austrougarska je pokazala da mimo međunarodnog prava može da učini sve, što je bila jasna poruka ostalim svetskim silama. U tom galopirajućem geostrateškom i diplomatskom sukobu Sarajevski atentat je bio samo povod za početak rata.

Šta je zapravo bila „Mlada Bosna“? Neki čak tvrde da je bila tajna teroristička organizacija?

- Članovi „Mlade Bosne“ bili su gimnazijalci koji su vjerovali u avangardnu ideju oslobođenja i ujedinjenja južnosloveskih naroda. Monarhija je za njih bila okupatorska sila. Istorija mnogo puta pokazala da je to sasvim legitiman stav. „Mlada Bosna“ je bila primjer multinacionalne organizacije koja je za cilj imala stvaranje države u kojoj bi slobodno živjeli južnoslovenski narodi. U momentu kada gine, Ferdinand je u generalskoj uniformi, a u Sarajevo je došao kao glavni inspektor austrijske vojske na vojne manevre. Terorizam prema dokumentu UN za metu ima civile, pa je poređenje „Mlade Bosne“ sa Al Kaidom tabloidizacija istorije i nauke.

Za šta bi se danas borili mladobosanci?

- Sigurno je da bi imali viziju. U momentu kada su Princip i njegovi drugovi djelovali bili su 100 godina ispred svog vremena, baš kao što je Austrogarska kao feudalna carevina bila potpuno prevaziđena carevina. Vjerujem da bi danas mladobosanci bili protiv korporacijkog terora globalnog kapitalizma. Pokušavali bi da organizuju zdravstvenu zaštitu i obrazovanje za one van sistema.

Da li je današnjem svijetu potreban Gavrilo Princip?

- Hrabrost, ideju i viziju koje je prije sto godina imao Princip, na početku 21. vijeka je svojim djelom demonstrirao Edvard Snouden. Obojica su žrtvovala život udarajući u simbole sistema. Za svijet su danas važni uzbunjivači kao što je Snouden čija savjest, uprkos udobnim životnim okolnostime, ne može da podnese organizovano uskraćivanje slobode građanima. Uvijek će progresivni dio svijeta videti Če Gevaru kao heroja jer je vjerovao u ideju jednakosti, slobode i ravnopravnosti. Tako je sa Principom i Snoudenom iako je između njihovih herojskih postupaka prošao čitav vijek.

izvor: blic.rs