Odakle zapravo potiče tvoja inspiracija? 

Moja inspiracija potiče od ljudskih lica i figura. Takođe volim i vintage fotografije, tkanine i odijela. Na osnovu tih sitnica, nastaju moje slike.

Koliko koristiš nove tehnologije u svojim radovima? 

Ne dovoljno. I dalje sam na principu 'stare škole'. Sve ručno crtam, oslikavam, šijem, kolažiram. Voljela bih da se u budućnosti malo više fokusiram na fotošop.

Da li si se ugledala na druge umjetnike, ili preferiraš neki svoj individualni stil? 

Za vrijeme školovanja na Akademiji bila sam veliki poklonik svojih koleginica sa starijih godina, tačnije Ružice Panić i Nataše Konjević. Onda se u sve to umiješao Gustav Klimt i, omiljeni mi slikar, Amadeo Modiljani. Iz svega toga rodio se stil koji sada njegujem i koji sam prigrlila kao svoj individualni izričaj.

Imala si i nekoliko samostalnih izložbi, smatraš li da mladi umjetnici imaju dovoljnu podršku institucija i civilnih društava u RS?

Zavisi od pojedinaca koji drže te institucije i njihove spremnosti da se okrenu mlađim umjetnicima. Ovdje prvenstveno mislim na galerije ''Đura Jakšić'', ''UDAS'' i cafe galeriju ''Manja'', koje su meni velikodušno otvorile vrata.

Činjenica je da se za kulturu ne izdvaja dovoljno novca, da li vjeruješ da je neophodno da se prepoznaju prave vrijednosti kulture i umjetničkog izražavanja? 

Naravno da je neophodno. Kultura je neophodna. Zaista je nužno da ona bude dio čovjekovog života, rasta, razvoja i sazrijevanja. To poredim sa vazduhom koji dišemo. Bez toga ne može.

Kultura zapravo služi da čovjeku otvori vidike, da li je moguće da političari ne ulažu u kulturu jer im nije u cilju da ljudi dožive neki veći nivo svijesti? 

Odlično ste to rekli - Kultura služi da čovjeku otvori vidike! I to je apsolutna istina. Pitanje je da li je političarima u cilju da narodne mase otvaraju svoje vidike? Neznanje je blagoslov. To je mantra kojom se oni vode.

Koliko je izvodivo biti umjetnik na ovim prostorima? 

Teško je biti umjetnik na ovim prostorima jer je ovdje kultura prikopčana na aparate za vještačko disanje. Da je situacija drugačija, da smo ozbiljna država kojoj je stalo do kulture i do prosvjećenja njenih građana, ovo mjesto bi bilo idealno za život. I umjetnik bi mogao da živi od prodaje svojh radova bez traženja posla za koji apsolutno nije stručan.

Nakon faksa, koje su mogućnosti za umjetnike? Čini mi se da većina završava na mjestu profesora, međutim grafički dizajn sigurno otvara i druge mogućnosti. 

Trenutno, mogućnosti nakon faksa su upis na master studije, tj. ako vam to finansijske mogućnosti dozvoljavaju, ili prijava na biro. Rijetko ko ima tu sreću ili šta već za prijem na mjesto profesora.

Istina da, grafički dizajn otvara mnoge druge mogućnosti, ali mi smo ipak jedno malo, malo tržište gdje se poslovi prvo nude rodbini i porodici, pa šta ostane. A onda slijedi trka k'o prvi njegova djevojka. To i jesu glavni razlozi zašto mladi odlučuju da traže sreću preko brda, tamo daleko.

autor: Maja Garača