Ljubav dvoje bivših studenata humanističkih nauka koja je počela pre više od jedne decenije završila je u statistici koja svjedoči da se gotovo svaki četvrti brak u Srbiji završi razvodom, ali ono što njihovu životnu priču razlikuje od ostalih bračnih „brodoloma” jeste činjenica da je brak razveden zbog nasilja supružnika – nježnijeg pola.

„Tukla me je čime je stigla”, skrušeno je priznao četrdesetsedmogodišnji doktor istorije umjetnosti i profesor na jednoj visokoškolskoj ustanovi u Beogradu, kada je ušao u advokatsku kancelariju Borka Stojanovića, riješen da stavi tačku na bračnu svakodnevicu u kojoj je nasilje postalo jedina moneta za komunikaciju koju je koristila njegova supruga.

Prema kazivanju ovog istoričara umjetnosti, kola bračne sloge krenula su nizbrdo kada je njegova bivša supruga počela da se penje stepenicama poslovnog uspjeha i postala direktorka jednog uspješnog preduzeća. Onda se ona, prema njegovim riječima, jednostavno „pokondirila” i počela da ga posmatra kao manje vrijednog bračnog partnera.

„Počela je da me tretira kao trnje na reveru”, slikovito je opisao početak kraja svog braka ovaj muškarac, koji je godinama bio žrtva verbalnog i fizičkog nasilja svoje „slabije” bračne polovine.

Nasilje je počelo uvredama na račun njegove muškosti, fizičkog izgleda i moralnih kvaliteta, a završilo se batinama zbog kojih je policija bila čest „gost” u domu ovih supružnika. Spisak njenih es-em-esova, koji je advokatu Stojanoviću na suđenju poslužio kao krunski dokaz za postojanje verbalnog nasilja, liči na dnevnik najnižih uvreda.

Zbog masnica i krvnih podliva, ovaj muškarac bio je prinuđen da uzme bolovanje, jer ga je bilo sramota da sa „šljivom” ispod oka izađe pred studente i rizikuje da postane predmet podsmijeha po fakultetskim hodnicima. 

Da li ste ikada pokušali da se zaštitite ili odbranite od nasilja vaše supruge, pitao je advokat svog klijenta? „Ne, ja sam vaspitavan da na ženu ne smijem da dignem ruku”, jednostavno je odgovorio ovaj muškarac.

Kada su dobili prinovu, on je maksimalno na sebe preuzeo ulogu roditelja koji je stalno uz dijete, kako bi supruga mogla da se posveti karijeri. Kako je ironično primjetio ovaj muškarac, došlo je do potpune zamjene uloga – ne samo da je supruga „preuzela” ulogu mačo partnera sa svim balkanskim atributima, već je počela i da bije, o čemu ilustrativno svjedoči podatak da je ovo prva presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu za nasilje nad muškarcem.

Ovaj par je prošao i kroz psihološko savjetovalište, ali stručnjaci za dušu nisu usjpeli da stabilizuju odnose između supružnika. Nasilje je trajalo dvije-tri godine prije nego što je ovaj otac porodice presavio tabak i tužio svoju ženu zbog nasilja u porodici, a kap koja je prelila čašu jeste učestalo izbacivanje iz kuće.

Istovremeno je podnio i tužbu za razvod braka, koji je razveden u posebnom sudskom postupku, a njegova bivša supruga je upisana u registar nasilnika u jednom beogradskom centru za socijalni rad.

Advokat Stojanović ističe da ovo nije usamljen slučaj ženskog nasilja, ali dodaje da se muškarci izuzetno rijetko obraćaju advokatu za pomoć, prije svega zbog predrasude da je ovakvo ponašanje „rezervisano” za predstavnike jačeg pola.

„Mislim da ova presuda treba da bude ohrabrenje svim žrtvama nasilja da u sudskom postupku mogu da ostvare pravo na svoju zaštitu“, kaže Borko Stojanović.

Centar za socijalni rad nije „prepoznao” nasilje

Zanimljivost u vezi sa ovim suđenje jeste to da centar za socijalni rad nije „prepoznao” da je u pitanju nasilje u porodici i kada je konsultovan u sudskom postupku nije predložio da se odrede mjere zaštite, ali je sud ipak zauzeo suprotno mišljenje i presudio da je nasilje postojalo.

Ovakvo „nesaglasje” između suda i centra za socijalni rad se, metaforički rečeno, dešava u jedan odsto slučajeva, ističe advokat Stojanović, koji izražava zadovoljstvo zbog činjenice da savremeno pravo štiti slabije osobe, bez obzira na to kog su pola.