"Pored toga, zaostajanje na putu evroatlantskih integracija znači zaostajanje na putu reformi i održavanje fokusa više na nacionalističkoj retorici, a manje na stvarnim reformama", istakla je Trišić-Babićeva u intervjuu za "Nezavisne novine" i "Oslobođenje".

NN: Gdje se BiH trenutno nalazi na svom putu ka NATO-u?

TRIŠIĆ-BABIĆ: NATO je ključni izraz trajnog američko-evropskog savezništva, koje se obično naziva Evroatlantska zajednica, a koja je formirana nakon Drugog svjetskog rata u Evropi s ciljem očuvanja demokratije i slobode u tom području.

 Da biste postali dio te zajednice, nije dovoljno da samo transformišete svoje oružane snage, u stvari to je najmanji dio posla. Pod jedan, treba kao zemlja i kao stanovništvo da izrazite trajnu i čvrstu opredijenjenost da pripadate toj zajednici i da dijelite vrijednosti te zajednice, a to su sloboda, demokratija, i tržišno orijentisana ekonomija s pravnom državom kao svojim osnovnim elementom. 

Pod dva, treba da aktivno radite na preobražaju svoje zemlje iznutra, da te vrijednosti dosegnete. BiH se nalazi na dugom putu usvajanja i implementacije tih vrijednosti, gdje je pribiližavanje NATO-u jedno od glavnih mehanizama za to. Mi smo 2010. godine dobili mogućnost za najdublje reforme jer nam je NATO dodijelio MAP mehanizam, ali je on uslovljen poznatim uslovom iz Talina. Trenutno smo jako daleko od NATO-a, jer niti mi kao društvo i građani razumijemo u potpunosti šta je NATO i šta je Evroatlantska zajednica, niti dovoljno aktivno radimo na preobražaju svoje zemlje da postane dio te zajednice i da implementira njene vrijednosti.

NN: Da li je realno očekivati rješenje pitanja vojne imovine do septembra, kada počinje novi ciklus za MAP?

TRIŠIĆ-BABIĆ: To je dobro pitanje, na koje ja nemam odgovor, jer se ono rješava na najvišem političkom nivou u ovoj zemlji, a to je nivo dogovora vladajućih političkih stranaka u oba entiteta. Ono što ja mislim je da ovo pitanje ne treba lomiti preko koljena, niti smije biti nametnutih rješenja ili aktivnosti s kojima nisu saglasni svi.

 Tako se ne ulazi u NATO i to nije ono što saveznici žele. Brisel želi da nastavak puta prema NATO-u bude proizvod konsenzusa i razumijevanja svih strana u BiH da je to nešto što je dobro za sve, za sve narode u BiH. Ono što je važno da razumijemo je da daljim odgađanjem približavanja NATO-u svi gubimo, i to u terminima ekonomskog razvoja, standarda, reformi, investicija i generalno govoreći modernizacije zemlje. Svaki izgubljeni dan je gubitak za građane ove zemlje.

NN: Kolika je opasnost za BiH ako zaostane na putu prema NATO-u?

TRIŠIĆ-BABIĆ: To je scenario koji ne želimo da se desi u BiH. Jedna od osnovnih premisa u politici je da ne može postojati vakuum moći. U slučaju da BiH ne pronađe svoje mjesto u širem geopolitičkom mehanizmu, ona će sigurno biti poligon za odmjeravanje različitih velikih sila. Svi znamo šta to znači, jer je jedan od osnovnih razloga neslavnih dešavanja iz naše bliske prošlosti bio upravo to.

 Pored toga, zaostajanje na putu evroatlantskih integracija znači zaostajanje na putu reformi i održavanje fokusa više na nacionalističkoj retorici, a manje na stvarnim reformama. Takva geopolitička siva zona, u kojoj bi se BiH nalazila u ovom scenariju, pogoduje samo onima koji se boje reformi i modernih demokratskih standarda. Građani žele nešto sasvim drugo - modernu, uređenu i demokratsku zemlju.

 A to je ono što su evroatlantske integracije donijele svim zemljama koje su postale članice EU i NATO-a, i što donose i nama. Dodatno, ja sam apsolutno ubijeđena da bez nastavka puta prema NATO-u nema ni nastavka puta prema EU. Ne možete trčati maraton ako niste u stanju da pretrčite sto metara. Ne možete prihvatiti vrijednosti EU i pripremiti zemlju da bude članica EU, ako ne prihvatate vrijednosti Evroatlantske zajednice i niste u stanju da pripremite zemlju da bude članica NATO-a.

NN: Prema Vašim iskustvima, postoji li bilo kakav pritisak na BiH da krene putem NATO-a, ili je to nešto što međunarodni partneri ostavljaju BiH da odluči?

TRIŠIĆ-BABIĆ: Pritisci apsolutno ne postoje. Štaviše, postoji mnogo više razumijevanja i popuštanja za BiH nego što je to bilo za neke druge zemlje u njihovim integracionim procesima. BiH i sva tri njena naroda imaju mnogo prijatelja među EU i NATO članicama, koji žele i imaju interes da nas vide moderne i demokratske. Odluka je ipak na nama.

 Niko nas ne tjera u NATO, štaviše, BiH i kad bi htjela ne bi mogla sada da postane članica NATO-a. Članica NATO-a može da postane samo ona zemlja koja je zrela, uređena i funkcionalna demokratska i pravna država, ili barem ona kod koje je proces reformi nepovratan. To je nešto što mi treba da želimo i da radimo na tome, mi kao država, građani i političke strukture, da bismo osjetili blagodat procesa kroz koji su prošle druge nove članice NATO-a.

NN: Postoje li primjeri koji pokazuju da nam je NATO pomagao?

TRIŠIĆ-BABIĆ: NATO nije Crveni krst i NATO ne treba i nema obavezu da pomaže BiH, posebno ne da nam pomaže kako to zamišljaju neki od naših ljudi. Mislim da treba da odbacimo to razmišljanje da je neko stalno dužan da nam pomaže, posebno ne NATO, koji je najmoćniji političko-vojni savez u istoriji Evrope.

 NATO zasad s BiH razvija partnerske odnose i pruža nam pomoć koja nam je neophodna kao partneru. Članice NATO-a su u proteklih dvadeset godina u BiH uložile ogromne svote novca koje se mjere milijardama evra, zaslužne su za prestanak rata i stabiliziciju BiH, te kasniju izgradnju institucija. NATO članice su bile prve koje su se odazvale u proteklim poplavama, u smislu ekipa na terenu, opreme, ali i pomoći u hrani, materijalu i finansijskim sredstvima.

 Da bismo dosegli te standarde treba, prije svega, mi da se potrudimo i da radimo veoma naporno. NATO je otvorio svoja vrata za BiH, vjerujem da će takvu politiku potvrditi i na dolazećem NATO samitu u septembru u Velikoj Britaniji, ali samo je na nama da li ćemo i kada proći kroz ta vrata.

Izvor:Nezavisne novine