Milijardu i po ljudi u zemljama u razvoju jedva sastavlja kraj s krajem od svojih plata. Toliko ljudi širom svijeta mora da se pomiri sa minimalnim nadnicama i lošim uslovima rada, prenosi u svom izvještaju UN-ova organizacija za rad ILO. Izvještaj je objavljen protekle sedmice u Ženevi.

Pri tome bi pošteni ("fair") uslovi rada mogli pomoći razvoju. Grupa stručnjaka spomenute organizacije istraživala je tržište rada u 145 zemalja u razvoju i onih koje su već uznapredovale u industrijalizaciji. Ustanovljeno je da tamo gdje postoje jasni zakoni, tarifni ugovori i socijalni sistemi, tamo gdje su regulisana prava i osiguranje radnika, postoji i pozitivniji razvoj cijelog društva u odnosu na države gdje postoji klasičan damping plata radnika.

Kvalitet umjesto kvantiteta

"Kvalitet utiče na razvoj", kaže Mouazam Mahmood, jedan od autora studije ILO-a. On takođe negira tvrdnju da je za podsticanje sveobuhvatnog privrednog razvoja dovoljno to što se u nekoj zemlji masovno izgrade pogoni stranih firmi orijentisanih na izvoz.

"Ne izvoz, nego kvalitet poslova objašnjava zašto neke države, dugoročno gledano, ostvaruju i veće prihode", kaže Mahmood i naglašava da bolji poslovi donose i bolje obrazovanje, veću produktivnost i sigurnije poslovno okruženje. To onda pospješuje i cjelokupnu privredu jedne zemlje: "Kada se konkurentnost zasniva na kvalitetnim poslovima, kada se nacionalna privreda bazira na poštenim platama, onda unutrašnje tržište podstiče privredni rast slično izvozu."

Preporuka eksperata organizacije ILO je jasna - ne samo izvozno orijentisana privreda, nego kombinacija rasta potražnje na unutrašnjem tržištu, veća kupovna moć radnika koji imaju sigurna radna mjesta i izvoz čine formulu koja donosi razvoj i smanjenje siromaštva.

Pojedine zemlje na pogrešnom putu

Mahmood navodi kako raduje napredak brojnih zemalja u razvoju gdje uslovi rada počinju da se poboljšavaju. Međutim, stanje u brojnim industrijskim zemljama Evrope počinje da se kreće u negativnom smjeru. Monika Kemperle, zamjenica generalnog sekretara ILO-a, već godinama prati takav razvoj događaja.

"Sve više raste nesigurnost radnika na tržištu rada", kaže ona ukazujući na brojne radnike Evrope koji se nalaze u neugodnoj situaciji. Kao primjer navodi ugovore na neodređeno vrijeme koji za brojne radnike predstavljaju realnu prijetnju njihovoj egzistenciji. Oni ne znaju da li će njihovi ugovori biti produženi kada isteknu. Nesigurnost donose i ugovori o radu na skraćeno radno vrijeme i "damping plata" jer radnici više ne mogu da žive od toga. "Ovo je postala skoro normalna situacija", kaže Kemperle.

Sve više mladih nezaposleno

ILO upozorava da je u mnogim zemljama u porastu nezaposlenost među omladinom. U narednih pet godina će u zemljama u razvoju na tržištu rada sreću potražiti dodatnih 200 miliona mladih. Nezaposlenost među omladinom je danas tri puta veća nego među starijim slojevima stanovništva. U Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku svaki treći mladi čovjek je nezaposlen.

Pri tome bi se mnogi problemi mogli riješiti kada bi se svi pridržavali normi koje propisuje ILO, tvrde u ovoj organizaciji. U brojnim zemljama je danas sasvim normalno da se radi po 12, 14 ili čak 16 sati dnevno, a da se ne plate prekovremeni sati. ILO navodi da je normalno da radnik sedmično radi najviše 48 sati.

Prava radnika uvrstiti u međunarodne ugovore o trgovini

Monika Kemperle smatra da sami sindikati nisu dovoljno moćni da nametnu poslodavcima zapošljavanje po "fer principima". U mnogim državama radnicima nije ni dozvoljeno da se organizuju u sindikate.

"Mnogo bolje bi bilo kada bi se i međunarodna organizacija za trgovinu WTO osvrnula na osnovna pravila za tržišta rada", kaže Kemperle i ukazuje da to već godinama traže sindikalne organizacije iz cijelog svijeta.

Mouazam Mahmood dodaje: "Put ka većoj konkurentnosti privrede vodi samo preko dobrih uslova za rad, a ne preko slabljenja prava radnika."

izvor: DW