izvor: RTS

Otkriva da je austrougarska vojska dobila direktivu da se prema stanovništvu ponaša zvjerski i svirepo. Istoričar Miloš Ković kaže da je takvo naređenje bilo posljedica antisrpske propagande u germanskom svijetu.

"U Srbiji su zabeleženi masovni, organizovani, sistematski zločini nad civilima. U Srbiji je bilo genocida, o tome je pisao Arčibald Rajs, na nekoliko evropskih jezika. Njegovi izvještaji su objavljeni na francuskom, njemačkom i engleskom", objašnjava Ković za Jutarnji program RTS-a.

Rajs sprovodi ankete među stanovništvom. Koristeći forenzičke metode, otvara grobnice, ekshumira i fotografiše tijela. U izvještajima bilježi da je austrougarska vojska koristila dumdum municiju, zabranjenu Haškom konvencijom i da je od fotografija žrtava pravila razglednice. Otkriva i to da je pored masovnih vješanja, postojalo još 20 različitih načina mučenja i ubijanja civila.

Budući da je bio ugledni kriminolog i forenzičar, rezultati Rajsovih anketa odjeknuli su svijetom. Prije nego što ih je poslao srpskoj vladi, objavljeni su u časopisima poput švajcarske Gazete.

"Ti izvještaji su imali ogroman značaj za Kraljevinu Srbiju, odnosno Kraljevinu Jugoslaviju. Na taj način, ratni ciljevi Srbije su dobili dodatni legitimitet, dok su ratni ciljevi germanskog bloka velikih sila, naročito Austrougarske, izgubili svaki legitimitet. To je, dakle, bila ta 'civilizatorska misija' o kojoj su govorile Bečlije još od 1878. godine, kada su okupirale BiH", kaže Ković.

Pred zločinom nema neutralnosti 

"Pred zločinom nema neutralnosti! Ja ću nastaviti da objavljujem istinu, pošto je to moja dužnost", govorio je Rajs i nastavljao sa istraživanjima. Sa srpskom vojskom je prešao Albaniju, Solunski front i sa Moravskom divizijom 1918. godine došao do Beograda.

Na tom putu zabilježio je masovne zločine koje su Bugari izvršili u Surdulici, Vranju, Leskovcu i Prokuplju. Istoričarka Slađana Bojković kaže da je pisao i o predjelima, narodu, životu i humanosti srpskih vojnika.

"Arčibald Rajs je impresioniran srpskim vojnikom i time kako on vadi posljednje parče hljeba iz džepa i daje ga zarobljenom austrougarskom vojniku, za koga zna da je počinio zločine", kaže Bojkovićeva.

Opčinjen hrabrošću, iskrenošću i srpskim mentalitetom, Rajs po završetku rata ostaje u Beogradu.

Poslije Prvog svjetskog rata, Arčibald Rajs je živio u kući na Topčideru. Sagradio je jednostavan objekat po uzoru na tradicionalnu šumadijsku kuću i nazvao ga Vila "Dobro polje" u znak sjećenja na mjesto u Makedoniji gdje se odigrala jedna od najznačajnijih borbi na Solunskom frontu.

Rajs je uticao na razvoj srpske kriminalistike i forenzike, bio je i član delegacije jugoslovenske vlade na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Međutim, razočaran lošim pojavama u politici, kao i ponašanjem Srba poslije rata, Rajs se povlači sa javnih funkcija. Objavljuje svoj ratni dnevnik, još nekoliko knjiga i piše djelo "Čujte, Srbi!".

"Ogroman značaj tog djela je u tome što Arčibald Rajs šalje poruku Srbima da budu ono što jesu. Potrebno je biti samo autentičan. Nemojte se pretvarati da ste nešto drugo, vratite se nekim elementarnim stvarima, nekom elementarnom, osnovnom moralu koji je svima nama dobro poznat", zaključuje Ković.

Rajs je umro 1929. godine u Beogradu. Sahranjen je na topčiderskom groblju, dok je po njegovoj želji njegovo srce odneseno u urni na Kajmakčalan, gdje je sahranjeno zajedno sa ostalim oslobodiocima Solunskog fronta.

Na urni, koju su oštetili Bugari u Drugom svjetskom ratu, urezani su stihovi:

Ovde, u ovoj urni, na vrhu Kajmakčalana

Zlatno srce spava,

Prijatelj Srba iz najtežih dana, 

Junak Pravde, Istine i Prava

Švajcarca Rajsa, kom nek je slava.