autor: Maja Garača

foto: Filip Bijelić

U intervjuu za Frontal, Filip otkriva šta najviše voli u svom poslu i kako moderna tehnologija utiče na fotografiju. 

Šta te je podstaklo da se kreneš baviti fotografijom?

Oduvijek sam volio crtati. Još kao dijete sam učestvovao u bojenju letećih medvjedića, popularnog crtanog filma iz devedesetih. Nakon par godina prešao sam na tehniku ulje na platnu. Da bih dovršio jednu sliku bili su potrebni sati, dani, ponekad i mjeseci. Imao sam veliku želju da u jednom danu završim više slika, ali to je bilo nemoguće. Nakon dužeg razmišljanja shvatio sam da je fotoaparat odlično rješenje. I tako sam nastavio raditi ono što volim.

Radiš svadbe, reklame, koncerte, festivale, u kom projektu najviše uživaš?

Najviše uživam u onim fotografijama  za koje nisam plaćen. To su pretežno momenti.  Šumska vjeverica koja se proteže, dječiji osmijeh u parkiću, bakica koja popravlja šešir na glavi i sl.  

Najdraži dio posla?

Najdraži dio posla za mene je zapravo upoznavanje ljudi. Sa mnogim ljudima koji su me angažovali ostajem u prijateljskim odnosima i družimo se i nakon obavljenog fotografisanja. Tu postoji još jedan momenat, a to je reakcija ljudi dok sa oduševljenjem listaju album koji su naručili.

Što se tiče fotografisanja svadbi, koji su najčešći zahtjevi mladenaca? 

Nisam nailazio na neke posebne zahtjeve sto se svadbi tiče, ali sam nailazio na komplikovane osobe. Ima ljudi koji ni sami ne znaju šta hoće, pa sami sebe zbune. Ponekad naletim i na osobe koje stupaju u brak reda radi ili iz nekih drugih razloga. Čak mi se znalo desiti da me mladoženja pozove za šank i počne ogovarati svoju ženu ili njenu porodicu. Tako da sam u nekim situacijama znao biti i psiholog. Ipak najčešći zahtjev je da djevojka tj. mlada koja ima višak kilograma, u vjenčanici izgleda kao članica Victoria Secrets-a. Svi imaju silnu želju da izgledaju zgodno na fotografijama, stvarni izgled im nije bitan. Fotografiju će ipak preko Facebooka vidjeti na stotine ljudi. To se dešava iz razloga što se mnogi zadovoljavaju tuđim mišljenjem. Dešavalo se da odradim čitav shooting, da mi osoba  momentalno plati i da kaže da obrišem sve fotke i da se zakunem da ih nikad nikom neću pokazati.

Manipulišeš slikama, koliko je ta vrsta fotografske umjetnosti popularna? Vjerovatno zahtijeva mnogo više pažnje i vremena od regularnog fotografisanja?

Fotograf koji ne koristi photoshop je najčešće osoba koja je lijena ili ne želi da bude u skladu sa vremenom. Ne koristiti  photoshop u fotografisanju je isto što i voziti formulu 20km/h. Ne samo da će vas napredniji prestići i ostaviti daleko iza sebe, nego će vas i vaša formula zamrziti. Zašto nešto početi raditi ako to nećeš odraditi 100%?  Photoshop dobrom fotografu daje mogućnost da svoj posao završi sa 150% boljim rezultatom. Jasno, to pravilo se ne odnosi na svaku fotografiju i na svaku priliku, ali je u većini slučajeva tako.  

Manipulacije mi daju mogućnost da izađem iz svijeta koji je vidljiv očima i pređem u svijet imaginarnog u kojem sam kreiram svoju realnost. Volim da radim hiper realizam i da mi svaka fotografija djeluje sasvim realno. Za kreiranje takvih fotografija potrebno je jako mnogo vremena. Ponekad jednu fotografiju kreiram i po 12 sati. Uživam u tome pa mi je svaki sekund prelijep.

Da li je za dobru sliku potrebna skupa oprema ili slika zavisi od talenta fotografa?

Lagao bih kada bih rekao da je oprema nebitna. Ali bih isto tako slagao kada bih rekao da je oprema zaslužna za nečiji uspjeh.  Viđao sam fotografe sa opremom mnogo boljom od moje, ali njihov rad je jednostavno bio i ostao mnogo lošiji od mog. Sve je u praksi. Neko je manje talentovan, a neko više, ali na kraju je uvijek najbolji onaj koji je spreman da najviše nauči i to kroz praksu, a ne teoriju. Nikada nisam vjerovao u školu i teoriju.  Jedva znam nabrojati sastavne dijelove fotoaparata, ali sam jako mnogo vremena proveo držeći aparat u rukama. Mogu napraviti odličnu fotografiju u svakom trenutku i u svakom ambijentu. To je iskustvo i nema veze sa talentom.