Intervju
Ivo Pejaković: Istraživačima koji se bave ovom temom, logor Jasenovac ne predstavlja nikakvu misteriju
Ivo Pejaković je kustos Javne ustanove spomen područja (JUSP) Jasenovac. Za Frontal govori o saradnji sa JUSP Donja Gradina, ali i o djelovanju muzeja u utvrđivanju identiteta jasenovačkih žrtava. On ističe da zločin ovakvih razmjera nam mora poslužiti kao opomena i za sadašnjost i za budućnost.
autor: Senka Trivić
foto: jusp-jasenovac.hr
Da li i u kojoj mjeri postoji saradnja JUSP Jasenovac i JUSP Donja Gradina, koje su u bivšoj Jugoslaviji bili sastavni dijelovi jedinstvenog memorijala SP Jasenovac?
Raspadom
Jugoslavije dogodio se jedinstven slučaj da je područjem jednog logora iz Drugog
svjetskog rata povučena državna granica. Na teritoriju Hrvatske nastavila je
djelovati Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, a na području Bosne i
Hercegovine uspostavljena je Javna ustanova Spomen područje Donja Gradina. Službena
suradnja na razini dvije institucije i dalje na postoji. Bosna i Hercegovina
još uvijek nije članica Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust
(International Holocaust Rememberence Alliance) tako da bi eventualni ulazak
Bosne i Hercegovina u ovu organizaciju uveliko olakšao suradnju. Suradnja
postoji isključivo na osobnom nivou tj. na razini kustosa koji su zaposleni u
Spomen području Jasenovac, odnosno Spomen području Donja Gradina. Primjer takve
individualne suradnje je bio rad na prikupljanju biografija i fotografija ljudi
koji su uspjeli pobjeći iz logora u proboju zatočenika koji se dogodio
posljednjeg dana postojanja logora, 22.04.1945. Ali takva razmjena podataka
je dogovorena na individualnoj razini, u to nisu bile uključene institucije.
Da li bi objedinjavanje ponude u smislu eksurzija i posjeta
moglo da se desi?
Nije
bilo službenih zajedničkih sastanaka između predstavnika dvije institucije,
osim što su se predstavnici jednog i drugog spomen područja na inicijativu
ravnateljice JUSP Jasenovac Nataše Jovičić susreli 2013. na zajedničkom
seminaru u Memorialu de la Shoah u Parizu, što je JUSP Jasenovac
vidio kao mogući početak dijaloga, posebno kad je riječ o načinu prezentacije žrtava
i teme broja stradalih. A što se tiče grupa koje izraze želju da posjete oba
spomen područja, to ne predstavlja problem. U slučaju da se takva grupa prvo
najavi Spomen području Jasenovac, mi ćemo o tome obavijestiti kolege sa Spomen
područja Donja Gradina. Isto se dogodi i u obrnutom slučaju, kada kolege sa
Spomen područja Donja Gradina nama jave da postoji grupa koja uz Spomen
područje Donja Gradina želi posjetiti i Spomen područje Jasenovac. To su
najčešće stuedentske i akademske grupe koje žele usporediti narativ koji mogu
čuti na oba Spomen područja.
Takođe, da li JUSP Jasenovac danas
ostvaruje neki oblik saradnje sa
institucijama u BiH i Srbiji?
Ugovor o suradnji je potpisan između JUSP Jasenovac i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine iz Sarajeva. Putujuća izložba JUSP Jasenovac „Kraj logora Jasenovac“ gostovala je u Sarajevu, a isto tako i u Gradskom muzeju Zenice. Postoje kontakti i s Muzejom žrtava genocida iz Beograda i prošle godine Srpsko narodno vijeće iz Zagreba je organiziralo okrugli stol u Zagrebu na temu pitanja broja žrtava ubijenih u logoru Jasenovac na kojem su sudjelovali predstavnici JUSP Jasenovac i Muzeja žrtva genocida.
Od prvih početaka prikupljanja podataka
i građe o zločinima počinjenim u logoru Jasenovac, da li danas postoji još neko područje koje smatrate nedovoljno istraženim?
Jovan Mirković u svojoj knjizi Objavljeni
izvori i literatura o logoru Jasenovac, Beograd 2000., navodi 1188 naslova
knjiga i 1544 naslova članaka s temom logora Jasenovac, a taj broj se povećao
do danas. To znači da u kvantitavnom smislu postoji velik broj objavljenih
radova na ovu temu. Istraživačima koji se bave ovom temom, logor Jasenovac ne
predstavlja nikakvu misteriju, kao što se ponekad može steći dojam u javnosti. Ono
što je osnovno jest da je logor Jasenovac mjesto gdje je počinjen genocid nad
Srbima i Romima, Holokaust nad Židovima i mjesto zločina protiv čovječnosti
protiv Hrvata, bosanskohercegovačkih Muslimana, Slovenaca i pripadnika ostalih
etničkih grupa koji su deportirani u logor Jasenovac jer se nisu slagali s
ustaškim režimom. Ali u sklopu generalnih činjenica o logoru Jasenovac, postoji
i puno mikro tema koje nisu detaljno historiografski obrađene i tu postoji
dosta prostora za neka buduća istraživanja.
Koji je zvaničan stav o broju
jasenovačkih žrtava?
Tema
ukupnog broja žrtava logora Jasenovac je u prošlosti izazivala mnoge
kontrovorze, a još uvijek ih izaziva i danas. Većina brojki koje su spominjale
u javnosti temeljila su se na procjenama, a ne na istraživanjima. JUSP
Jasenovac radi na projektu Poimenični
popis žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac. Cilj ovog projekta je
prikupiti što više imena žrtava ubijenih u logoru Jasenovac. Trenutno se u bazi
podataka nalaze imena 83 463 žrtve. Po etničkoj pripadnosti žrtava, 47 865 je Srba,
16 173 Roma, 13 159 Židova, 4272 Hrvata, 1143 bosanskohercegovačkih Muslimana,
273 Slovenca te u manjem broju pripadnika ostalih etničkih grupa koji su
živjele na teritoriju koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata bio pod kontrolom
ustaša. Popis žrtava je dostupan i na internetskim stranicama Spomen područja
Jasenovac i uz svako ime žrtve nalazi se i referenca na povijesni izvor u kojem
su pronađeni podaci o žrtvi. Rad na ovom projektu se i dalje nastavlja i treba
naglasiti da ovo nije konačan broj žrtava, da je taj broj zasigurno veći. JUSP
Jasenovac ne izlazi u javnost s procjenama o tome koliki bi mogao biti ukupan
broj žrtva iz razloga što smatramo da je teško pronaći znanstvenu metodologiju
kojom bi se taj broj mogao izračunati.
Koliko prosječno godišnje bilježite
broja posjetilaca. Iz kojih zemalja
mimo Hrvatske imate najviše posjetilaca?
U zadnjih nekoliko godina, broj posjetitelja se kreće oko brojke 10 000
godišnje. Tokom 2013. godine Spomen područje Jasenovac posjetio je ukupno 10
151 posjetitelj, od toga 6037 iz
Hrvatske, a 4114 iz drugih država. Od stranih posjetitelja, najviše ih je iz
Slovenije. Što se tiče posjetitelja iz Srbije i Republike Srpske koji posjećuju
Spomen područje Jasenovac, taj broj je prilično skroman i radi se o svega
nekoliko grupa godišnje. Obično je riječ ili o grupama studenata povijesti ili
o grupama koje organiziraju pojedine nevladine organizacije ili o grupama koje
dolaze u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, najviše povodom Dana
Novomučenika jasenovačkih, kada se u manastiru u Jasenovcu služi liturgija.
Čemu priče iz Jasenovca, osim sjećanja
na zločin, treba da služe budućim generacijama?
Nekoliko
je poruka koje želimo poslati posjetiteljima koji obilaze Spomen područje
Jasenovac. Želimo da žrtve bude predstavljene na dostojanstven način, da ne budu
samo broj ili statistika već da imaju svoj identitet, ime i prezime. Uz
sjećanje na žrtve koje su ubijene u logoru Jasenovac, bitno je da se
posjetitelji upoznaju s politikom rasnih zakona i diskriminatornih odredbi koje
su proglašene u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a koje su bile preduvjet za
provođenje Holokausta i genocida. Zločin ovakvih razmjera nam mora poslužiti
kao opomena i za sadašnjost i za budućnost. Zato je vrlo bitno da današnje
generacije budu upoznate s ovakvim povijesnim događajima i da imaju svoj jasno
izgrađen stav o razmijevanju prema pojedincima i grupama koje danas društvo etiketira
kao „drugačije“. U Memorijalnom muzeju se nalaze i svjedočanstva preživjelih
zatočenika i u jednom od njih, preživjeli zatočenik Jakob Atijas govori o tome
kako i zašto je uspio nastaviti svoj život poslije svih strahota koje je
proživio kao zatočenik logora: „Zato što vjerujem u ljude, vjerujem u
svijet...Onaj koji u ljude ne vjeruje, ne vjeruje u sama sebe jer on ne može
onda biti čovjek. A biti čovjek je velika stvar.“ Ove riječi Jakoba Atijasa
dobro opisuju poruku koju želimo da posjetitelji ponesu sa sobom nakon posjeta
Spomen području Jasenovac.