Intervju
Nataša Perić: Na glumačku scenu se teško probiti, još teže opstati
Nataša Perić je rođena 1990. u Derventi, a trenutno je Apsolevnt dramskog odsjeka (smjer gluma) na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci, u klasi prof. Željka Mitrovića. Ova mlada glumica živi i radi u Banja Luci, a publika ju je mogla upoznati kroz predstave na sceni Studentskog pozorišta Banja Luka i Gradskog pozorišta Jazavac. Ističe da sama Akademija daje tehnička znanja, ali da je sve ostalo do same osobe.
Trenutno si angažovana na dvije nove predstave u Gradskom pozorištu Jazavac? Dječija i jedna tinejdžerska, koliko je teško prilagoditi se ukusu mlađe i starije publike?
To je sada pitanje tzv. “aktuelnosti”. Mislim da više o tome mogu da kažu reditelj i pisac teksta. Bez obzira na godine, mlađa ili starija publika uvijek želi da vidi živ lik na sceni.
Crvenkapa je prva predstava na Juhu sceni. Kakave su reakcije, da li su se ispunila tvoja očekivanja?
Imali smo već preko dvadeset izvođenja “Crvenkape”. Kada, u toku predstave, dođe vrijeme izvođenja songa, djeca najčešće pjevaju sa nama što znači da je sigurno ne gledaju prvi put. Pri tom, drago mi je što sam imala priliku da sarađujem sa Slobodanom Perišićem (ovo će biti prvi put nakon “školskih” dana). On je jedan od naših najboljih ovdašnjih reditelja; glumcima posvecćuje najviše pažnje.
Relativno si mlado ime domaće glumačke scene, koliko se zapravo teško probiti na nju i dobiti priliku za dokazivanje?
Teško je “probiti se”, ali i kada se probiješ, mislim da je još teže opstati.
Primjerno je izvedena i predstava Supersex...Šta ti je bilo posebno zanimljivo u njenoj pripremi?
Bila sam skeptična kada sam dobila tekst. To osjećanje, moram priznati, pratilo je i moje (prvo) čitanje te komedije “Zaštita pre svega” Ivana Zekića, međutim, ta sumnja nestale je kada je, korak po korak, Miloš Paunović, reditelj predstave, otkrivao način na koji će tekst adaptirati.
O glumi, Akademiji i mladim talentima. Kako vidiš ovaj odnos u sadašnje vrijeme i na našem prostoru?
Akademija umjetnosti, kao što znate, nije garant nikakvog uspjeha. Akademija umjetnosti je prilika za glumca da nauči neke, da tako kažem, izvjesne tehničke i zanatske stvari. Želim, ovom prilikom, da ukažem na napor, napor mojih kolega koji se bore za scenu a unutar Akademije umjetnosti; moja generacija, odnosno generacije koje Akademija umjetnosti u Banjoj Luci trenutno školuje, nema svoju scenu! To je, takođe, mogućnost za neku vrstu alternative! (Zar ne?)
Redakciji i čitaocima želim sve najbolje u Novoj 2014. godini!
