autor: Branislav Mihajlović
(b.mihajlovic@frontal.ba)

Promjene u SNSD-u su se desile nakon šest mjeseci unutarstranačkih izbora – što obuhvata aktivnosti 240 mjesnih odbora, a zatim gradska izborna konferencija koja je bila otvorena za medije gdje je izabrano 179 članova Gradskog odbora i 23 člana izvršnog odbora.

U Gradskom odboru SDS-a unutarstranačkih izbora nije bilo toliko dugo da ih se više niko ni ne sjeća.

Gospodin Ognjen Tadić nije izabran nego je postavljen. Njega nisu izabrali Banjalučani nego ga je postavilo rukovodstvo, odnosno predsjednik stranke. Spiska gradskog odbora SDS-a nigdje nema. Tamo se vrte neka imena ali nema šanse da saznate ko je u rukovodstvu.

Tačno je da se oko SDS-a okuplja nekih novih ljudi, mada su „pometeni“ neki stari kadrovi koje više niko ništa ne pita.

Tamo ima i ljudi sa vrlo spornim biografijama o kojima će se tek možda pričati iduće godine. Oni se sad predstavljaju kao novi kadrovi SDS-a, a koji su se tamo pojavili zbog nekih svojih interesa, a ne otkrivajući kompletne svoje biografije.

Biće to interesantna borba, a razlika u pristupu između SNSD-a koji je školski išao kroz svoju strukturu i SDS-a, koji je sav u misteriji, je već sada vidljiva.

Da li ta „borba“ može biti nadmetanje u dobru, pa da građani imaju koristi?

Pitanje je kakva će biti intonacija predizborne borbe. Stil koji opozicija nameće je priča: “Pokvareni su, lopovi su, sruši, promijeni.“

Da li su predložili nešto oko javnih finansija? Da li su predložili nešto oko poreske politike, energetike, zdravstva... osim što samo pričaju šta nevalja i produkuju afere.

Pristup GO SNSD-a će biti predlaganje od najsitnijih stvari pa do krupnih projekata, i pozitivna priča o Banjaluci. SNSD je u proteklih 10 godina od čaršije koja je prije rata zaostajala za 15 opština u BiH napravio formalno adminstrativni centar i jednu evropsku varoš. Promijenili smo lice Banjaluke.

To ne znači da nije otvoreno još stotinu pitanja na koje treba dati odgovore sutra. Naš koncept će biti nuđenje odgovora za Banjaluku.

Koje su to oblasti?

Već imamo kadrovski sastavljene savjete, a novi je, recimo, Savjet za privatnu inicijativu. Krug ljudi koji su poslodavci u različitim sektorima mora dati odgovor zašto Banjaluka nema dovoljno proizvodnih firmi.

Imaćemo novi Savjet penzionera, jer u ovom gradu ta populacija broji 40.000 ljudi. Savjet za zdravstvo ima zadatak da odgovori na pitanje, ne samo kada će biti hirurgija završena, već na koji način pacijent da ima ljubazan tretman u bolnici, što ne zahtijeva investiciju od Evropske banke.

Kako komentarišete činjenicu da je Vaša partija čekala momenat da Vi preuzmete Gradski odbor pa da se krene u ove nove aktivnosti u Banjaluci?

Bilo bi potpuno pogrešno kazati da svijet počinje od mene, a prije mene nije bilo ništa.

U Banjaluci imamo kontinuitet SNSD-a sa mnogo toga uređenog u gradu. Nedostaje nam „realnog“ sektora.

Sve ima svoje stepenice u razvoju. Sadašnja i prethodna gradska uprava uradila je jako mnogo na komunalnim promjenama u gradu. Od centra, pa do sela. Od onog pred Boskom kako izgleda do asfaltiranog puta na Manjači.

Budućnost traži neke druge odgovore, i to posmatramo kao novu stepenicu. Zaboravi se šta si sve uradio juče, a vidi se koji je problem sutra. Idemo sa novom energijom. I kadrovski i konceptualno.

Da li ta nova energija u narednih deset mjeseci može da prestigne nezadovoljstvo koje građani imaju u određenim oblastima, a koje je produkt dosadašnjih garnitura u upravi grada?

Ako vršite vlast na bilo kojem nivou neminovno je da ćete uz deset dobrih stvari napraviti i jednu grešku. Nema toga koji je bezgrešan.

Obično opozicija istakne ono što nije dobro, a na vama je da istaknete deset stvari koje ste dobro uradili.

Novi gradski odbor nije koncipiran da trči do oktobra - u onom smislu da nas interesuje hoćemo li napraviti tri ambulante i dva putića da se otvore u septembru.

Svi ljudi s kojima sam razgovarao i koji će voditi određene segmente, razmišljaju na isti način: šta je Banjaluka 2014. godine, ali i šta je ovaj grad 2016. i 2020. godine. Dakle, koje se stvari mogu uraditi ove godine, a koje će se realizovati u narednih 5 ili 6 godina. Bez obzira bio tu Igor Radojičić ili neko drugi.

Priča o planiranju samo do oktobra 2014. godine nije koncept. To je onda samo predizborna priča, da ne kažem šarada.

Hoće li biti promjena i u vođenju kampanje?

Ne može više biti dominantan segment držanja političkih sastanaka i mjesnih odbora. Jednim dijelom je to i prevaziđena forma. Koncept rada stranke je mnogo širi – od druženja ljudi, pa do akcija. Ako kao stranka pomognemo  npr. nekom na selu, je bolje nego da tamo održimo dvije sjednice mjesnih odbora.

Govorimo o vidu iskoraka stranačkog organizovanja. Ne samo klasičnog, već onog što ima sadržinu sa mnogo više ljudskog lica.

To je koncept stranke koja je u direktnom kontaku i neposredno ogranizovana sa čovjekom, a ne samo jedna glomazna struktura sa 10 ili 20 hiljada članova koji bi trebalo da zasjedaju na 250 sastanaka.

Da se onda vratimo na „borbu“ sa konkurentima. Zašto to ne bi bio i njiihov koncept?

Svako će tražiti svoj metod i način rada. U intervjuu koji je Tadić dao za Vaš portal, ja sam vidio toliko fraza koje nisam čitao još od sastanka saveza komunista.

Koncept opozicije je zasnovan isključivo na kritici. Drugo, opozcija je šareno društvo od desetak političkih partija. Oni su već dvadeset puta sjedli i razgovarali da će se dogovoriti. Od Trebinja do Srpca smo vidjela kako je taj blok pobijedio SNSD za gradonačelnička mjesta, ali danas ne funkcioniše u smislu uprave. Jedna stvar je pobijediti u bloku od 10 ili više partija nekoga samog, a druga šta će oni sutra raditi.

Opozicija, čak ista kao i ova danas, je do 2006. dok sam ja bio opozicioni poslanik, gomilu vremena trošila na međustranačka kadrovska rješenja i na kraju se raspali.

Već imaju u Banjaluci u različitim partijama između pet i 10 novih direktora Kliničkog centra.

Pozovu čovjeka da im se priključi i obećaju mu mjesto direktora, a onda i ovi iz druge partije iz tog tabora to isto urade drugom čovjeku. Već imaju 10 kandidata za jednu funkciju, a hoće napravit blok protiv SNSD-a.

Hoćete li reći neka imena?

Ne bih da prozivam ljude.

Kako će izledati Banjaluka 2014. godine, ali ne u političkom smislu? Kulturnom, sportskom, umjetničkom, gradskom smislu?

U našem konceptualnom odgovoru za Banjaluku jedan segment je i Savjet za kulturu. Banjaluka ima i drugo pozorište, ali je ono neformalno - Gradsko pozorište „Jazavac“ na neki način nije gradska ustanova, nije na budžetu.

Banjaluka je dobila Filharomniju, ali je ono udruženje građana. Ona nije ni republički ni gradski budžetski korisnik, iako ih za svaku manifestaciju i grad i Republika angažuje. Banjaluka ima studentsko pozorište koje je, opet, oblik udruženja građana. Pa onda kulutrno umjetnička društva i tako dalje.

Da li oni treba da budu institucionalno vezani? Da li, na primjer, Banjalučka filharmonija treba da bude vezana recimo za Banski dvor. Šta je koncept Banskog dvora u budućnosti? Da li ih sve institucionalno vezati - od Banjalučanki do Filharmonije ili Studentskog pozorišta koje je u onom podrumu.

Kada je riječ o sportu  - tu je najveći problem zakonski okvir. Ako je FK Sarajevo kupio Malezijac, a u Republici Srpskoj su klubovi udruženja građana koji ne mogu da mrdnu iz starih dugova onda znači da se ovdje koncept klubova i sportskog organizovanja mora mijenjati.

Ako želimo da ulazi privatni kapital u klubove, onda on mora imati svoj interes i čiste vlasničke odnose.

Ja bih vrlo rado vidio sljedeće godine novi zakon o sportu ili sportskim udruženjima, koji bi promijenio oblik sadašnjih sportskih klubova.