Intervju
Dr Snežana Kutlešić-Stević: Tretman hiperbaričnom komorom imamo jedini u Republici Srpskoj
Doktorica Snežana Kutlešić-Stević je specijalista pulmologije, subspecijalista baromedicine i protekle dvije godine je zaposlena u Centru za hiperbaričnu medicinu i tretman hroničnih rana u sastavu Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Dr Miroslav Zotović u Banja Luci. Za Frontal pojašnjava šta je to hiperbarična medicina i kojim vrstama bolesnika je namijenjena hiperbarična komora. Ističe da su velike liste čekanja, te da će nabavka komore većeg kapaciteta omogućiti da, pored tretmana većeg broja pacijanata, i bolje prate rezultate djelovanja.
autor: Frontal
Centar za hiperbaričnu medicinu i tretman hroničnih rana postoji osam godina. Kako je tekao njegov razvoj i kojim bolesnicima je namijenjen?
Baromedicina je nauka koja obuhvata hiperbaričnu i podvodnu medicinu. Hiperbarična komora se počela koristiti za ronioce 50-ih godina zbog dekompresije, a takve komore se nalaze u svim državama koje imaju more. Kod nas ona služi u medicinske svrhe. Centar se proširio od desetak radnika na sada 30 radnika, 5 ljekara. Komora se proširila u smislu da imamo tretman hroničnih rana, da su to pacijenti koji uglavnom imaju cirkulatorne smetnje uglavnom zbog komplikacije šećerne bolesti. A takvu vrstu tretmana imamo jedini mi u državi. Osim što pacijenti odlaze u komoru, na njihove rane se stavljaju i posebni vlažni prekrivači, te fizikalne terapije za one bez rana. Jedna zvanična indikacija za komoru je akutni gubitak sluha. Sada imamo jednog momka, koji 78. godište i koji je iz čistog mira izgubio sluh. Imamo i puno pacijenata koji imaju problema za očima, multipla sklerozu, pacijenti sa raznim sistemskim bolestima, reumatoid, sistemska skleroza, Birgerova bolest… Jedna indikacija je anemija, a postoje ljudi koji zbog vjerskih razloga ne prihvataju davanje i primanje krvi, jedina terapija u ovom slučaju je hiperbarična.
Kako funkcioniše hiperbarična komora?
Oksigenacija traje 60 minuta udisanjem 100% kiseonika pri pritisku od dvije atmosfere. Pacijenti ukupno budu sat i 15 minuta zbog faze pripreme i faze dekompresije. U velikim komorama pacijenti dišu kroz masku, a pratnja su ljekari, sestre i terapeuti. Broj terapija je u zavisnosti od indikacija. Najmanji broj je 10, uglavnom je to 15 terapija i više.
Prije dva mjeseca Centar je proširen sa višemjesnom komorom. Do septembra su bile dvije jednomjesne komore u kojima se provodi terapija po 12 sati. Zbog velike liste pacijenata koji su na čekanju, te ogromnog broja ljudi koji dolaze sa čitavog prostora Republike Srpske, nametnula se potrebu za većeom komorom. Komora je svečano otvorena 10. septembra, a stručni skup u Vladi RS se održao dan poslije, gdje su sa profesorima iz Izraela i Rusije, dr Gajić i dr Kutlešić-Stević, kao jedini u državi subspecijalisti baromedicine, održali stručna predavanja.
Kakvi su dosadašnji rezultati u radu Centra?
Imamo odlične rezultate kod pacijenata kod kojih je dilema da li da se amputira neki ekstremitet zbog gangrene. Ako je ekstremitet u mogućnosti da opstane onda će hiperbarična medicina pomoći, ako ne, onda se treba amputirati. Sa probama kisonika provjeravamo da li je pacijent za komoru. Pacijenti koji dolaze sa komplikacijama šećerne bolesti, gdje imaju trnjenje, žarenje, hladnoću, nestabilnost pri hodu, ti pacijenti se subjektivno puno bolje osjećaju poslije hiperbarične komore. Ova komora se može koristiti i u kozmetičke svrhe. Na otvaranju su mnoge žene pitala za podmlađivanje. Postoji ta indikacija da komora osvježava nakon napornog dana. Mi to sada ne možemo raditi jer postoji veliki broj pacijenata na listi čekanja. Pacijenti koji dolaze kod nas na terapiju moraju imati saglasnost kardiologa i rendgensku sliku pluća. Treći nalaz je pregled uho, grlo, nos kod nekog ko je prethodno imao problema sa sinusima ili ušima.
Komora se koristi i za pomoć djeci sa autizmom. Na koji način?
Postoji jedna grupa djece koji su se rodili u periodu od 2005. do 2007. godine i koji imaju autizam. Ta djeca se takođe tretiraju hiperbaričnom oksigenacijom. Prvi profesori koji su to počeli raditi su iz Izraela i Turske. Oni su dokazali, analizama urina i još nekim spečifičnim analizama mozga, da su djeca uglavnom zatrovana solima teških metala, a jedan od njih je živa. Onda je pretpostavka da je to od vakcine koja se daje u nekoj dobi života. To su dokazi iz pregleda pacijenata, a pravog razloga još nema. Mi sada imamo grupu od 30 do 50 djece koji čekaju da uđu u našu komoru. Djeca u komoru ulaze zajedno sa majkama koje im pridržavaju masku. Kako bi se postigao efekat i djeca u komori moraju boraviti 60 minuta. U sljedećih mjesec dana ta bi djeca trebala krenuti kod nas na terapiju. Da bi to kompletno ispratili mi imamo psiho-socijalnu podršku, a da bi utvrdili koji je efekat te terapiji, na djeci će raditi tim psihologa, logopeda i defektologa. Na djeci sa autizmom efekat se primjeti kada crtaju, na primjer prije terapije djeca crtaju isprekidane predmete, krugove, a poslije deset komora taj krug se zatvara. Njihovu praktičnu moždanu funkciju i poboljšanje može pratiti neko iz te struke, jer ne postoji predmet koji to može utvrditi.
Da li postoje nedostatci terapijom u komori?
Problem je najviše sa ušima, zato što kako pritisak raste ljudi ne mogu shvatiti da moraju da gutaju i da stisnu nos, to je kao kada putujete avionom ili idete na planinu. Tako da ljudi nekada imaju tu bol, ali za svih ovih osam godina nikada nismo imali incident. Imamo stacionar u kojem leže pacijenti koji idu u komoru, a imamo i ambulantni vid liječenja.
Gdje biste pozicionirali vaš Centar na svjetskoj mapi?
Naš centar je jako visoko pozicioniran. Doktori iz Izraela i Rusije su nam potrvrdili da jako dobro stojimo od dolaska komore. Komora je napravljena da odgovara našem prostoru i što se tiče bezbjednosti ima sve potrebne sigurnosne mehanizme. Najbolje komore su u Švedskoj, gdje postoje kvatro komore u kojima imate i toalet, u tim komorama može biti do sto ljudi. Mi možemo parirati centrima u orkuženju, Beogradu, Zagrebu, Puli… Naša komora je najnovija i najbezbjednija. Na zadnjem evropskom kongresu udruženja hiperbarične medicine u Beogradu u septembru, smo izlagali radove. Imali smo zapažene radove. Kod nas je problem bio što smo imali malu grupu pacijenata, dnevno 24. To je mala grupa da bi vi prikazali nekakve rezultate, dolaskom velike komore nam je omogućeno da pratimo mnoge parametre i da izlažemo mnogo većim brojem. Mi sada dnevno imamo 70 pacijenata. U budućnosti se planira da se počnu raditi amputacije ovdje. Kod nas se trenutno radi samo “hladna hirurgija”, ugradnja proteza kuka, koljena, sportske povrede, ne radi se ta “prljava hirurgija”. Razmišlja se o tome da imamo jednu malu salu za amputacije.