izvor: blogs.hbr.org/Frontal

Istina je da je Gejts bio briljantan, te da je naporno radio. Malkolm Gladvel, autor „Outliners“, njegov uspjeh pripisuje činjenici da je u mladosti proveo 10. 000 sati u savladavanju računarskog programiranja. Kao sportisti i muzički genijalci, Gejts je uložio mnogo vremena i truda u širenje svog znanja i u razvoj svojih vještina. Gladvel takođe priznaje da je Gejts imao dobro obrazovanje, pohađao je privatnu školu sa računarskom laboratorijom dok su takvi objekti bili rijetka pojava.

Još mnogo toga je zaslužno za Gejtsov uspjeh. Pored talenta, napornog rada i obrazovanja, Gejts je bio nevjerovatan pregovarač. Imao je mnogo sreće u kritičnim trenutcima u svom poslovnom životu.  

Gejts i nekoliko kolega programera su 1980. godine imali manju firmu u Sijetlu. IMB im se obratio sa ponudom da razviju operativni sistem za personalni računar koji je tada bio u pripremi. Gejts nikada nije izgradio OS, pa ih je usmjerio ka Geriju Kindal koji je bio dosta poznatiji programer u firmi „Digital Research“.

Srećom, ti razgovori su loše prošli. „Digital Research“ je oklijevao oko potpisivanja sporazuma tajnosti. Kasnije su popustili, ali su tražili mnogo više od 250,000 dolara koliko im je IBM ponudio. Zbog tih zastoja, IBM se ponovo obratio Gejtsu.

Nakon toga se desio još jedan preokret. IBM i Gejts su znali za još jedan operativni sistem koji je razvijen od strane „Seattle Computer Products“. Sa tajnom podrškom IBM-a, Gejts je softver jeftino nabavio (tada poznat kao „brz i prljav operativni sistem“). I u ovom slučaju sreća je bila na Gejtsovoj strani, da je SCP znao ko zapravo stoji iza pregovora, cijena bi bila mnogo veća.

Microsoft je poboljšao program i prekrstio ga u DOS: Operativni sistem za diskove. Nakon toga Gejts je imao sreće u pregovorima sa IBM-ovim licenciranjem proizvoda. Površinski gledajući  IBM je dobio sjajne uslove, što je normalno kada se giganstska firma suočava sa početnikom.

IBM je pristao da plati skromnu naknadu za svaki primjerak koji se proda sa novom mašinom. (Ovo je samo pretpostavka, ali moguće je da je nakon situacije sa Kildalom IBM postao kooperativniji što se honorara tiče.) Ali, IBM-ova prava nisu bila ekskluzivna, Gejts i njegovi prijatelji su zadržali vlasništvo nad DOS programom.

Svaka čast Gejtsu i njegovim kolegama koji su prepoznali da pravi novac leži u softveru, a ne u hardveru. Gejts je imao sreće što je IBM zanemario ovu činjenicu. Da je IBM insistirao na ekskluzivnim pravima, Gejts bi možda bio primoran da popusti jer bi IBM u suprotnom zatražio drugog programera. Ko zna šta bi se desilo sa Gejtsom i Microsoftom da nisu uspjeli zadržati DOS, koji je kasnije postao temelj njihovog poslovanja. On i njegovi partneri bi možda i dalje bili uspješni, ali ne u ovolikoj mjeri.

Sreća, dobra ili loša, oblikuje slijed događaja uz pomoć kojih donosimo odluke. Prethodne okolnosti mogu odrediti da li ste u dobroj ili lošoj poziciji, isto važi i za one sa kojima poslujete.

Filozofi, politički teoretičari i stratezi su odavno priznali veliku ulogu koju sreća ima u svakom aspektu života. Čak je i Nikolo Makijaveli, italijanski filozof, priznao da sreća kroji pola toga što činimo. Naime, ono što se prije nekoliko vijekova odnosilo na italijansku politiku, sada važi u svijetu poslovanja.

Kada priznamo koliko toga zavisi od sreće, stvari činimo na drugačiji način. Kao prvo, drugačije pristupamo odlukama, svaku dobru odluku više ne prepisujemo sebi. Drugo, fokusiramo se na vještine koje su važne za donošenje odluka, kao što je moć da predvidimo kako će se situacija odigrati, te sposobnost da iskoristimo sreću u pravom trenutku.

Važno je prepoznati da inteligencija, vrijednosti i potrebe čovjeka sa kojim se suočavamo jednako utiču na naš uspjeh koliko i naši resursi. Kada se u to umiješaju i spoljašnje okolnosti koje su van naše kontrole, postoje očigledno da sudbina nije u potpunosti u našim rukama.