Izvor:Večernje novosti

ODBOR za srpski jezik u četvrtak je u Srpskoj književnoj zadruzi organizovao okrugli sto na kome se govorilo o ulozi SKZ u njegovanju kulture srpskog jezika.

Odbor je nedavno formiran zbog značaja SKZ, i njenog rada na očuvanju jezika.

Odbor ima za cilj da se vrati njegovanju književnog jezika, ali ne kao drvene gramatike i pravopisa, već da njeguje ljepotu književnog jezika kroz njegove različite stilove - rekao je otvarajući skup dr Miloš Kovačević. - Neki lingvisti aktuelno stanje nazivaju stanjem nemarnog funkcionalnog stila, u kome su bitniji žargoni od književnog jezika, anglicizmi od domaćih riječi. U njemu je, izgleda, bitnije na svaki način iznevjeriti standardni jezik, nego se njime koristiti. Strane riječi "okupirale" su srpski jezik.

O značaju knjiga koje je SKZ objavila u 120 godina postojanja, prije svega o tri lingvističke knjige "Oko našeg književnog jezika" Aleksandra Belića, "Srpski narod i njegov jezik" Pavla Ivića i najnovijoj "Lingvistika književnog teksta" Miloša Kovačevića, govorili su Jelica Stojanović, Rajna Dragićević, Radivoje Mikić, Ilijana Čutura, Aleksandar Milanović, Mihailo Šćepanović, Veljko Brborić, Miloš Kovačević i Mato Pižurica.

Jezik je sistem unutar koga postoje podsistemi kojima vladamo - nastavio je Kovačević. - Sistemi novinarskog, administrativno-pravnog, književno-umjetničkog ili naučnog stila... čine jezik u cjelini. Ako ne vladamo njegovim temeljima, zapravo ne vladamo jezikom. Današnje vrijeme govori o karikaturi jezičke kulture kod Srba. Danas je kod našeg naroda srpski jezik na vrijednosnoj ljestvici ispod bilo kog drugog, što nikad nije bilo. Zato je Odbor za srpski jezik neophodan.

Jelica Stojanović je podsjetila prisutne da je knjiga Pavla Ivića izašla iz štampe 1971. godine u izdanju SKZ.

U vremenu kada se pojavila, pokrenula je niz važnih pitanja, nagovijestila kasnije probleme, dala odgovore na neka suštinska mjesta u srpskom jeziku i njegovoj istoriji. Mnogo toga što je tada započeto, danas je u punom jeku, a podaci i razmišljanja koje srećemo kod Ivića svjedočanstvo su sa koliko falsifikata se kreirala nova jezička stvarnost.

Rajna Dragićević je govorila o značaju Belićeve knjige "Oko našeg književnog jezika" u srpskoj lingvistici i kulturi:

Pitanja u vezi sa prirodom jezika, odnosom između jezika i mišljenja, a zatim i razmišljanja o nastanku i razvoju književnog jezika, o Srbima i Hrvatima iz ugla književnog jezika, predstavljaju dragocjene savremene priloge srbistici.

Šćepanović je u svom govoru pošao od Vukovih stanovišta "da svaki pisac mora voditi računa o čistoti sa jedne i lepoti jezika sa druge strane":

To podrazumjeva da pisac mora da poznaje gramatičku strukturu srpskog jezika i pravopis. Na te temeljne pravce se oslanjaju Toma Maretić, kasnije i Aleksandar Belić i Pavle Ivić. Poslije toga nastaje zatišje, a onda se prošle godine pojavila knjiga Miloša Kovačevića "Lingvostilistika književnog teksta" koja je premostila put od normativne stilistike do lingvostilistike teksta.

Izlaganja sa ovog skupa biće objavljeni u zborniku radova.