Intervju
Goran Stanković: Sve više mladih i obrazovanih sa malim izgledima da će pronaći posao
Malo je poznato da je prvi radni dan ove sedmice, 7. oktobar, Međunarodni dan dostojanstvenog rada. U svijetu se obilježava već šest godina sa ciljem da se dodatno ukaže na potrebu da se radnicima omoguće: zapošljavanje, prava, zaštita i dijalog. Još manje je poznato da je ovaj datum obilježen i u Republici Srpskoj. Aktiv mladih Saveza sindikata RS je organizovao okrugli sto pod nazivom „Imam pravo na dostojanstven rad“. Goran Stanković, predsjednik ovog aktiva, u intervjuu za Frontal je rekao da su "ukazali na probleme sa kojima se susreću mladi radnici, kakav je njihov položaj na tržištu rada, te koji su osnovni oblici kršenja radničkih i sindikalnih prava."
autor: Frontal (b.mihajlovic@frontal.ba)
Šta podrazumijeva "dostojanstven rad" kada analiziramo situaciju u RS?
Podrazumijeva pravo na rad i zaposlenje, te sigurno radno mjesto, jer je u čitavoj Bosni i Hercegovini veliki broj nezaposlenih, posebno mladih radnika, tako da oni koji imaju posao postaju "privilegovani".
U kakvim uslovima rade mladi ljudi u Republici Srpskoj?
Veliki broj mladih radi „na crno“ ili pod ugovorima o radu na određeno vrijeme, tako da su nesigurni za svoju budućnost i egzistenciju. Mladi rade u teškim uslovima, prihvataju bilo kakve poslove i pod stalnim su pritiskom da će ostati bez posla.
Kako gledate na činjenicu da se sve više mladih nakon uspješnog studiranja prijavljuje na evidenciju Zavoda za zapošljavanje? Imate li aktivnosti u Savezu sindikata RS po ovom pitanju?
Nažalost, sve više mladih i obrazovanih se nalaze na Zavodima za zapošljavanje sa malim izgledima da će pronaći posao. Problem predstavlja i neadekvatno obrazovanje sa potrebama tržišta rada, tako da imamo hiperprodukciju pojedinih zanimanja koji su nepotrebni tržištu rada. Savez sindikata RS je insistirao na donošenju aktivnih mjera zapošljavanja kod Vlade RS i kod Zavoda za zapošljavanje - obezbjeđivanje sredstava za prvi posao kako bi mladi stekli radno iskustvo.
Mnogi ocjednjuju Savez sindikata RS kao nedovoljno aktivan, odnosno da ne pomaže radnicima u mjeri koliko bi trebalo. Neki idu do ocjene da se radi o organizaciji koja je poluga vladajućih struktura. Kako gledate na to?
Te tvrdnje nisu tačne. Savez sindikata RS nije ni zakonodavna ni izvršna vlast da može neposredno da uređuje odnose. Neprestano se borimo za zaštitu i unapređenje prava i interesa naših članova, kako kroz neposrednu zaštitu tako i kroz iniciranje donošenja novih ili poboljšanje postojećih zakonskih rješenja, posljednji primjer su Izmjene Krivičnog Zakon gdje smo uspjeli ugraditi da se neisplata pet plata tretira kako krivično djelo i brojni drugi rezultati koji su iza nas.
Imajući to u vidu u kakvom stanju su radnička prava u RS?
Stanje radničkih i sindikalnih prava je izrazito teško. Prava radnika se u velikoj mjeri krše i u privatnom i u javnom sektoru. Najčešći oblici kršenja prava su neisplata plata, neuplaćivanje doprinosa, neisplaćivanje naknada za topli obrok, regres i prevoz, nemogućnost korištenja odmora i odsustava, neadekvatna zaštita na radu, nemogućnost sindikalnog organizovanja, mobing.
