Na kojim način si saznala da si ovogodišnji dobitnik specijalne nagrade „Stražilovo“ za prvu knjigu i šta si prvo pomislila?

Vijest da sam ovogodišnji dobitnik specijalne nagrade „Stražilovo“ za prvu knjigu saznala sam od direktora Kulturne institucije „Brankovo kolo“ Sremski Karlovci, Nenada Grujičića. Taj dan sam doznala još jednu lijepu, iznenadnu i neočekivanu vijest, tako da se sreća udvostručila. Obje vijesti naznačile su promjene, stoga ih možda s razlogom primih 19. avgusta, na Preobraženje.

To nije tvoja prva knjižena nagrada, priznanje. Kakav je generalno tvoj stav o književnim konkursima, i svemu šta se za to vezuje?

Nemam naročito povjerenje u književne konkurse. Pojavom interneta pojavila se i gomila amaterskih konkursa. Dešava se da vam predlože slanje diplome mejlom kako biste je sami odštampali.

„Ozbiljniji“ konkursi nerijetko više pažnje poklone autorima s one strane Drine, nego stanovnicima vlastite države. Nemam ništa protiv prekodrinskih književnika, kvalitetno književno djelo ne poznaje i ne priznaje nikakve granice, ali recite da li je fer da na prošlogodišnjem konkursu Narodnog pozorišta Republike Srpske za originalni savremeni dramski tekst od dvanaest nagrađenih učesnika čak deset bude iz Srbije, a samo dva iz Republike Srpske?

Da li ima dovoljno onih namijenjenih mladim talentima, i koliko ima razlike kada su u pitanju novčane i nenovčane nagrade?

Književnih konkursa ima mnogo, a mladom čovjeku, željnom proboja na književnu scenu, ponekad je teško razaznati granicu između amaterskog i profesionalnog konkursa. To iskustvo, kao i svako drugo, stiče se vremenom, pokušajima, upornošću.

Nagrada je nagrada, bilo da je novčana ili ne. Ona je znak vrijednosti i poštivanja umjetničkog stvaralaštva. Onaj ko istinski voli književnost ne konkuriše prvenstveno radi profita, ali da budemo realni, niko nije alergičan na novac.

Tvoj prvi izbor je poezija. Da li si razmišljala ili imaš li neobjavljene neke druge forme književnog izražaja?

Pored poezije pišem književne kritike i kratke priče. Posljednja kritika „Vrt najljepšega srpskoga cvijeća“ ticala se „Antologije srpske poezije (1847-2000)“, Nenada Grujičića. Priče zasad leže u ladici i čekaju višak slobodnog vremena i svojih pet minuta.

Nagrada Stražilovo je za knjigu poezije”Kolijevka na dvije vode“. Koliko dugo je nastajala knjiga, kakav je njen koncept, i da li je bilo lako izdati je?

Vrijeme nastajanja pjesama i knjiga ne mjerim. Nekad napišem dvije-tri pjesme u danu, a nekad prođu mjeseci da ne napišem ni stih.

Naziv knjige inspirisan je zavičajem na dvije rijeke, Uni i Sani. Knjigu otvara možda najiskrenija pjesma zbirke „Moja majka vjeruje“. Ostale pjesme grupisane su u četiri cjeline: „Sobom protiv sebe“, „Igra za dvoje“, „Teret“ i „Kad su bogovi pali na tjeme“. Tematika pjesama je raznovrsna: borba sa samim sobom, ljubav, slovenska mitologija, teret minulih ratova na prostoru bivše Jugoslavije, ali i teret svakodnevice u kojoj mladi ljudi teško dolaze do zaposlenja.

Knjigu u našoj državi nije nimalo jednostavno izdati. Zbirka „Kolijevka na dvije vode“ odbijena je na prošlogodišnjem konkursu Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, koje se ogriješilo o još neke vrijedne radove, kao što je npr. rukopis „O pismima, pisma“, talentovane pjesnikinje iz Laktaša, Valentine Milačić.

Ove godine pomenuto Ministarstvo nije odobrilo finansijska sredstva Književnoj koloniji „Rijeka misli“ udruženja „Scena“ Novi Grad, te će se pisci s Une i Sane početkom septembra okupiti o svom trošku, ne želeći da se ova kulturna tradicija okonča.

Tvoji uzori, ili književna inspiracija...

Uzor je moj pokojni djed, Branko Juzbašić, najveći pjesnik kojeg sam ikad upoznala, a ni stiha nije napisao.

Književnu inspiraciju  predstavljaju dvije zbirke, „Sav sam od stakla, sav sam od pene“, Nedeljka Popadića, pjesnika kojeg sam slušala kao gosta u osnovnoj školi i „Pomućeni snovi“, Avdije Kaltaka, manje poznatog pjesnika iz Sanskog Mosta, čiju sam knjigu prije mnogo godina spasila od kontejnera kada su komšije izbacivale iz stana nepotrebne stvari.

Tvoja promišljanja o domaćoj književnoj sceni, pogledi prije samog upliva u taj svijet i danas?

Domaća književna scena bogata je talentima, ali je još bogatija onima koji talenat ne cijene. Na Književnim susretima na Kozari svake godine dominiraju književnici koji rodom nisu iz ovih krajeva, dok naše talente zaboravljamo i ćuškamo u stranu.

Preporuka knjige nekog od domaćih pisaca?

Zbirka priča „Revolucionar“, Berislava Blagojevića.