"Osim presude u slučaju 'Sejdić i Finci', iz 'mape puta' neispunjena je ostala obaveza uspostavljanja efikasnog mehanizma koordinacije poslova u procesu integrisanja", podsjeća Savićeva.

NN: Možete li iz prve ruke reći hoće li BiH imati bilo kakvu korist od dijela pravne stečevine EU koji je Hrvatska ustupila našoj zemlji, s obzirom na mnoge kontroverze u vezi sa prevodom i izostankom pravne i lektorske redakture tih dokumenata?

SAVIĆ: U posljednje vrijeme je u javnosti i u BiH i Hrvatskoj ponovo aktuelizovana tema prevoda acquisa na hrvatski jezik, koje je Hrvatska ustupila državama u regionu prije tri godine. Ko želi da ovaj dobrosusjedski čin shvati na ispravan način treba da zna da prevodi acquisa na hrvatski ne mogu biti direktno primijenjeni u zakonodavstvo BiH iz najmanje tri razloga. Prvi je što države u procesu integracije u EU ne preuzimaju identične dijelove acquisa; primjera radi, države koje nemaju proizvodnju atomske energije ne preuzimaju acquis u toj oblasti. Drugi je što se pravna terminologija i pravni sistemi razlikuju među državama, a treći što su jedini službeni prevodi acquisa na hrvatski jezik, ili bilo koji drugi, oni objavljeni u "Službenom glasniku EU". Ustupljene radne verzije prevoda acquisa su tada mogle i mogu služiti isključivo kao pomoć predlagačima pravnih propisa u BiH da prilikom izrade propisa iste usklađuju sa acquisem. To nipošto ne znači da su neupotrebljivi i beskorisni, kako su brojni mediji ovih dana izvještavali. To bi bilo isto kao tvrditi da nema koristi od uvida u rješenja i prakse u poslu koji je neko drugi radio, a i vi treba da ga obavite.

NN: Kada već govorimo o pravnoj stečevini, koliko će ukupno naslova pravih akata BiH trebati prevesti do momenta pristupanja EU?

SAVIĆ: Prevod acquisa je bez ikakve dileme obiman, zahtjevan i skup posao. Napraviti procjenu koštanja do momenta ulaska u EU nije ni moguće, jer se obim acquisa dnevno uvećava. Takođe nema sumnje da bi program integrisanja, planski dokument sa pregledom svih aktivnosti i zadataka u procesu, pa time i prevodilačkih, dao jasniju sliku o tome koliko ljudskih i finansijskih resursa, kao i vremena treba planirati da bi oni bili realizovani. Za izradu programa integrisanja preduslov je efikasan mehanizam koordinacije poslova u procesu integracije u EU, ali i u odsustvu ovakvog planskog dokumenta, posao prevođenja acquisa se kontinuirano obavlja, jer obaveze koje BiH realizuje u procesu podrazumijevaju prevođenje.

NN: Politički lideri ponovo su "probili" rok (31. jul), koji su sami sebi postavili za dogovor o načinu provođenja odluke "Sejdić i Finci". S obzirom na to da je naredni sastanak 1. oktobra sa čelnicima EU vjerovatno posljednja šansa za ubrzanje evropskog puta BiH, vjerujete li da će se lideri uspjeti dogovoriti za dva preostala mjeseca?

SAVIĆ: Vjerujem da je svaki period ili rok šansa za iskorak u procesu integrisanja u EU. Isto tako, na primjerima iz prakse znam da su u BiH kompromis i djelovanje po suštinski važnim pitanjima mogući, a jedan od primjera je ispunjavanje uslova za liberalizaciju viznog režima.

Proces integrisanja se, prema iskustvima ostalih država, nesmetano odvija kada postoji funkcionalna sprega između donosioca i izvršilaca odluka, podržana snažnim interesom javnosti. Šta je potrebno da se ta sprega ostvari, pitanje je na koje, nažalost, nemam odgovor.

NN: Šta ukoliko dogovora o presudi "Sejdić i Finci" ipak ne bude, koje će biti najozbiljnije posljedice po BiH?

SAVIĆ: Savjet Evrope, pa ni EU, neće priznati rezultate izbora 2014. godine. To bi bio ozbiljan problem za vlast, koja bi bila konstituisana u takvim uslovima s aspekta njenog legitimiteta u komunikaciji na međunarodnom nivou. Takođe, bez provedbe ove presude, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) neće stupiti na snagu, niti je moguće predati vjerodostojan zahtjev za članstvo u EU.

NN: Kakve informacije dolaze iz Brisela, hoće li EU na bilo koji način, jakom savjetodavnom ulogom ili čak i pritiscima, uredovati u ispunjavanju preostalih uslova za predaju kredibilne aplikacije za kandidatski status?

SAVIĆ: Osim presude u slučaju "Sejdić i Finci", iz "mape puta" neispunjena je ostala obaveza uspostavljanja efikasnog mehanizma koordinacije poslova u procesu integrisanja. Sama 'mapa', kao i sastanci dijaloga na visokom nivou su svojevrstan instrument kojim, uz godišnje izvještaje o napretku, EU nastoji da asistira u pronalaženju rješenja. Takođe, iako EU još nije usvojila implementacionu regulativu za IPA II u periodu 2014 - 2020, poznato je da je efikasan mehanizam koordinacije uslov da BiH koristi sredstva iz nove generacije pretpristupne pomoći.

NN: Da li politički lideri i institucije BiH Vas i Direkciju, u ovom vremenu krize i političkih svađa, ipak dovoljno "eksploatiraju" kao integracijski faktor u poslu zbog kojeg i postojite?

SAVIĆ: Direkcija je stalno stručno i tehničko tijelo Savjeta ministara BiH i u tom smislu nema političku odgovornost za proces integrisanja. Direkcija ima punu podršku Savjeta ministara i godišnje planove rada ispunjava s najvišim procentom realizacije. Svjesna sam da efekte obimnog stručnog posla u pozadini procesa, koji Direkcija i ostale institucije obavljaju, umanjuje činjenica da izostaje suštinski iskorak u procesu. Integracija nije stala, jer ona ne podrazumijeva samo formalne prelaze iz jedne u drugu fazu procesa. Znam da ovu činjenicu nije lako prihvatiti kada rezultati nisu vidljivi u mjeri u kojoj građani očekuju i zaslužuju, ali je ona ipak činjenica.

(Nezavisne novine/Frontal)