Stripovi o Alanu Fordu izlazili i u Francuskoj (12 brojeva), Brazilu (3) i Danskoj (6), a nikada u Velikoj Britaniji, niti su igdje dostigli toliku popularnost kao na prostorima bivše SFRJ.

Alan Ford, spada uz recimo serije Mućke, Crni gruja, Monti Pajton, Čak Norisa i dr., one strane proizvode koji su na državama bivše Jugoslavije, dobile veliku popularnost, mada niko i svako ima svoje objašnjenje zašto.

Teško je odgovoriti na pitanje zašto je strip uspio samo kod nas i u Italiji, a podbacio u zemljama sklonim stripu, Francuskoj i Brazilu, no svi se slažu da je na njegovu popularnost poprilično uticao danas pokojni Nenad Briksi. Ovaj glavni krivac za odličan prevod u kojem je nerijetko dodavao svoje vlastite doskočice, unio je u strip svježinu i prilagodio ga prije svega hrvatskom humoru, koji je dobro prolazio kod svih naroda bivše Jugoslavije.

U bivšoj Jugoslaviji Alan Ford je počeo da diše kada je zagrebački Vjesnik 1972. godine objavio prve brojeve sa prevodima i adaptacijom na hrvatsko-srpski jezik. Na veći uspjeh se čekalo dok se u 25. broju nije pojavio Superhik, antiheroj koji krade od siromašnih da bi davao bogatima.

O fenomenu popularnosti stripa i danas se bave pojedinci, tako je prošle godine autor Lazar Džamić svojom novom knjigom "Cvjećarnica u kući cveća" pokušao objasniti kako je strip Alan Ford ostao popularan samo još u državama bivše SFRJ, gdje je postao "dio kulturnog tkiva".

"Alan Ford je samo sočivo kroz koje ta nekadašnja zemlja može da se posmatra. To je satirična kritika svakog korumpiranog društva. Grupa TNT je svaka disfunkcionalna porodica", rekao je Džamić.

Džamić ima svoje objašnjenje fenomena prema kojem su stripovi o "društvu iz cvjećarnice" bili popularni samo na ex-YU prostorima. Cijeli svijet može se posmatrati kroz gramatiku, kaže on, pa u skladu sa tim postoje tri tipa društva:

Glagolska društva, pretežno anglosaksonsko područje. U ovom društvu se sve svodi na pokret, rad i akciju, a moto je "Dovoljno dobro je neprijatelj odličnom".

Imenična društva u oblasti Skandinavije. Odlika je to što je sve normalno, "straight", ni brzo ni sporo, uz moto: "Ništa nije mnogo veliko, sve je kako jeste".

Pridjevsko društvo u kojem je sve na površini, sve je mnogo glasno i jako. Svaka kritika je ili krvna uvreda ili hvalospjev, sve je glasno ili ne postoji, ne prima se. To su Italija i naši prostori i zato je uspjeh stripova o Alanu Fordu bio zagarantovan samo u ovim zemljama.

Tito, cenzura…

Vrijeme SFRJ je bilo i vrijeme svakovrsnih cenzura, tako ni strip, posebno ovog tipa, nije mogao proći bez određenih predštamparskih uplita. Tako su prepravljani pojedini kadrovi, vršene intervencije na crtežu, korekcije u tekstu, ili se pak primjenjivala i najjednostavnija metoda, izbacivanje cijelih stranica ili pasica (sličica).

Tekst u epizodi "(Ne) Glasajte za Notaxa" cenzurisan je od drugog izdanja nadalje, kao i jedna sličica u kojoj Notaxov protivnik diže desnu ruku u zrak uzvikujući "Heil!". U drugom izdanju njegova podignuta ruka je precrtana tako da izgleda kao da je spuštena uz tijelo a izmjenjen je i tekst.

U krugovima ljubitelja stripa veoma je popularan broj “Alan Forda” u kojem se ekipa TNT susreće sa Jospipom Brozom Titom, a koji je u SFRJ iz očiglednih razloga bio zabranjen. Marijan Matić Max, jedan od najvećih kolekcionara stripova na ovim prostorima, posjeduje čak četiri primjerka rijetkog broja u kojem se Broj 1 zamijera drugu Titu.

- U svojoj kolekciji imam nekoliko primjeraka koje sam skupio tokom godina od kolekcionara širom zemlje, i to su vjerovatno i jedini koji postoje. Ovaj broj je u bivšoj Jugoslaviji bio faktički zabranjen – istakao je svojevremeno Matić za beogradski Blic.

Popularni glumac Dragan Vujić Vujke jedan je od vjernih fanova stripova “Alan Ford”. Devedesetih godina pokrenuo je i incijativu za istoimenu predstavu koja je igrana više od sto puta u pozorištu na Terazijama.

- Sjećam se kako smo još kao djeca čekali ispred trafike da stignu stripovi iz Hrvatske, da bismo još prije škole mogli da pročitamo najnovije dogodovštine našeg omiljenog junaka. Dugo sam imao čitavu kolekciju stripova, redovnih izdanja i specijala, ali sam, na žalost, morao da ih prodam. Volio bih da obnovim tu kolekciju, ali i da ponovo pokrenem predstavu “Alan Ford” koja već dugo nije na repertoaru pozorišta. Čuo sam čak da se sprema i film o istoimenom junaku, a ako ta ideja uspije, biću sigurno u prvim redovima bioskopa – istakao je Vujke.

Riječ, dvije o kreatorima alanfordovske groznice

Sve je počelo šezdesetih godina u Milanu kada su se upoznali tada anonimni crtač Roberto Raviola - Magnus (Magnus pictor fecit - napravio veliki umjetnik) i pisac scenarija za stripove Luciano Secchi - Max Bunker. Izdavačka kuća Corno tražila je scenariste i crtače za novi strip Kriminal te odabire baš dvojicu budućih očeva Alana Forda. Nakon Kriminala slijedi crno-magijski Satanik, špijunski Dennis Cobb Agente SS 018, svemirska junakinja Gesbel i satirični Maxmagnus, gdje kralj i njegov pomoćnik nemilosrdno pljačkaju siroti narod. U Maxmagnusu se ističe podjela na bogate i siromašne, koja će kasnije poslužiti kao idejna osnova za Alan Ford, koji nakon ove generalne probe s Maxmagnusom 1969. prvi put stiže na kioske.

Prodaja prvog broja nije bila loša, pa očekivanih 22.000 prodanih primjeraka nije izazvalo nikakvu reakciju kod tvoraca stripa, no hladan tuš je uslijedio kada su stigli rezultati prodaje drugog broja. Iznos od samo 8000 primjeraka bila je i te kako poražavajuća brojka, pa su Magnus i Bunker odlučili dobro razmisliti o nastavku svog rada na stripu. Otišli su u kino, pa potom u piceriju i disko gdje su zaružili do sitnih jutarnjih sati, a da nisu ni riječ prozborili o Alanu Fordu. Ujutro se Magnus prvi pojavio u redakciji i popeo na sprat u svoju radnu sobu kako bi nastavio pisati scenarij. Bunker, koji nikad nije bio ranoranilac, pojavio se oko podneva, donijevši sa sobom nekoliko crteža za peti broj. Otišli su na kafu i zaključili da Alan Ford ide dalje. Odluka se pokazala ispravnom, a revolucija je počela kada je izišao 23. broj u kojem se prvi put pojavljuje legendarni Superhik - prodan je u više od 100.000 primjeraka! Uslijedila je prava alanfordovska groznica i popularnost dvaju autora strelovito raste, a 1973. dobivaju Zlatnu datulju, vrijedno priznanje u svijetu stripa. Na veliku žalost svih obožavatelja, Bunker nakon 75. broja - “Odlazak Superhika“ -prekida saradnju s Magnusom, pa se legendarni tandem raspada...

Iako se novi crtač Paolo Piffarerio veoma potrudio nastaviti Bunkerovim stopama, nikada nije u potpunosti dobio naklonost čitatelja kakvu je imao Bunker, pisano je svojevremeno u Playboy-u. I tako je 1975. završila početna faza Alana Forda po kojoj je stekao svoju popularnost. Epizode koje su uslijedile karakteriše sasvim solidan kvalitet, no vremenom se šarm i cinizam stripa izgubio, djelomično zbog promjene crtača i scenarista, a dijelom zbog jednostavnog zamora materijala. Iako se i dan danas može naći na policama kioska, današnjem Alanu Fordu nedostaju mnogi likovi, koji se samo povremeno pojavljuju u epizodama.

Brojevi Alan Forda i danas mogu da se kupe u prostorijama “Maks Bunker presa” u Milanu. Cijena unikatnog prvog broja sa naslovom “Grupa TNT” je 250 evra. A stranicu unikatnih crteža Magnusa i Bunkera ljubitelji stripa plaćaju i do 200 evra.

Citati i provale

“Ovdje leži, ne bježi, jer nije svježi.”

“Ovdje leži onaj koji je zaboravio disati.”

“Tko spava, nije budan.”

“Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti.”

“Ako želite pobijediti u utrci, morate prvi proći kroz cilj.”

“Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi.”

“Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu.”

„Ulaz: Gluhi 10 centa. Nijemi 10 centa. Gluhonijemi 20 centa.”

Glavni likovi:

Broj jedan: starac vezan za invalidska kolica (ima uspomene iz antičke Grčke i tvrdi da je upoznao likove poput Homera i Robespijera) koji je ujedno i vođa Grupe TNT. Posjeduje i veze na svim nivoima, kao i "crnu knjižicu" u kojoj su upisane pikanterije svih ljudi na svijetu. Njujorška policija mu se često obraća za pomoć i usluge. Živi u tajnom skloništu koje je izdvojeno i udaljeno od cvećarnice.

Alan Ford: naivan, stidljiv i skroman mladić. On je jedini u grupi koji pokazuje određene moralne vrednosti. Zaljubljen je u špijunku Margot koju upoznaje 1970. godine, kao jednog od neprijatelja grupe. Odrastao je u tmurnom, katoličkom sirotištu.

Bob Rok: naprasit, ali vrlo pametan agent koji je frustriran svojim izgledom (on je nizak sa velikim nosom, što bi odgovaralo portretu samog Magnusa). Siroče kao i Alan, on ima trojicu braće blizanaca koji se bave pljačkom banaka.

Sir Oliver: je engleski plemić koji je napustio svoju domovinu u nemilosti pošto je tražen od policije za krađe velikih razmera. Veoma vješt govornik, on koristi sve prednosti svog plemićkog vaspitanja da bi bezočno prevario naivne žrtve u cilju sticanja finansijske dobiti. Pokazuje sve simptome teškog oblika klemptomanije.

Šef: koji je teoretski desna ruka broju 1, a u praksi veoma lijenj agent koji pokušava da izbjegne rad po svaku cijenu, a omiljena zanimacija mu je spavanje u cvjećari. Njegovo pravo ime je Gervasius De Statuis.

Jeremija: je oronuli starac i hipohondar čija se dužnost uglavnom svodi na čuvanje cvjećare. Italijanski emigrant čije je zdravstveno stanje ugroženo njegovim bivšim poslom uličnog prodavca kao i lošim materijalnim stanjem.

Grunf: rođeni Nijemac, pronalazač, koji je svoje ime promijenio iz Grunt u Grunf. Njegovi izumi su kvalitetni proporcionalno uloženim finansijama koji se kreću do iznosa od nekoliko centi. Njegovo pravo ime je Oto Grunt i služio je u prvom i drugom svjetskom ratu kao nesposobni vazduhoplovni tehničar.

Nosonja: pas Boba Roka, koji često učestvuje u zadacima grupe. Veoma je pametan i halapljiv što dovodi do toga da ga je veoma lako potkupiti sa malo hrane.

Klodovik: Prilično inteligentan i pričljiv papagaj koji živi sa Brojem 1 u njegovom tajnom skloništu. Aktivno učestvuje u misijama grupe, a prvi put se pojavio u "Crnim planinama Južne Dakote."

Skviki: je Šefov hrčak. Često ga hrani, što je i glavni razlog njegove debljine, baš kao i Šef. Nosonja često pokušava da ga pojede, ali uglavnom neuspješno.

 (Frontal)