Možemo li etički koristiti AI? Odgovor leži u razumijevanju njegovih ograničenja. Profesor dr Federico Gobbo je profesor interlingvistike i esperanta na Univerzitetu u Amsterdamu, s doktoratom kompjuterskih nauka. Predavao je filozofiju i istoriju računarstva na Univerzitetu Insubria, Varese-Como u Italiji. Profesor Gobbo je bio učesnik na skupu Jezik i vještačka inteligencija koje je u februaru 2025. organizirao Savez za esperanto Bosne i Hercegovine (Esperanto-Ligo de Bosnio kaj Hercegovino).

Glavni izazovi korištenja alata generativne umjetne inteligencije

Profesore Gobbo identificirali ste četiri problema u korištenju generativne umjetne inteligencije (genAI, GAI/AGI) i moguće odgovore na njih. Koji su problemi i dio rješenja?

Federico Gobbo: Izazovi koje postavljaju generativni AI (genAI , GAI/AGI) chatbotovi su u isto vrijeme novi i stari. Novo, zbog veličine podataka i njihove privlačnosti u korištenju, besplatno. Staro, jer većina epistemoloških i etičkih aspekata koji okružuju AI već postoje desetljećima, prije pojave modela velikih jezika. Četiri problema koja ste spomenuli ograničena su na slučaj upotrebe generativne umjetne inteligencije u kontekstu visokog obrazovanja, posebno od strane studenata.

Najvažniji problem je plagijat. Ako je relativno lako uočiti izrezivanje i lijepljenje iz teksta koji je objavio genAI chatbot, puno je teže ako učenik taj tekst obrađuje ručno. To je još teže u slučaju izrade izvornog koda u nekom programskom jeziku, u slučaju osnovnih kolegija Računarstva. Dakle, plagijat također uključuje tekstove na prirodnom jeziku i računalni programski kod. Jedino djelimično rješenje koje do sada mogu pronaći je iskrenost: priznajmo jesmo li koristili genAI alate dok smo pisali svoje radove. To vrijedi i za studente i za istraživače.

Još jedno važno pitanje, posebno vidljivo među studentima, jest korištenje genAI chatbota kao da su pretraživači interneta. Stvar je u tome da algoritmi koji stoje iza genAI-ja nisu napravljeni za dohvaćanje informacija nakon upita prirodnog jezika, već za razumijevanje pitanja i generiranje odgovora. Potrebna je promjena paradigme: moramo naučiti studente da isključe svoje elektroničke uređaje i vrate se u knjižnice, mislim na fizičke knjižnice, kako bi malo manje osjetili ovisnost o digitalnom svijetu. Barem mogu imati drugačiju perspektivu. Umijeće pregledavanja tematski organiziranih polica s knjigama trebalo bi ponovno poučavati, po mom mišljenju.

Ovo je ujedno i protuotrov za treći problem, a to je takozvana halucinacija genAI rezultata. Ukratko, odgovorima koje dobivamo ne treba vjerovati, jer stroj osjeća praznine u znanju izmišljajući informacije koje nema. I dobro je to činiti, lažirati da su takve informacije plauzibilne, vjerodostojne. Ako su učenici obučeni da dvaput provjeravaju svoje izvore, koristeći knjige kao primarne izvore, čitajući izvorne autore, a ne njihove komentatore, to se može, ako ne izbjeći, barem smanjiti.

To nas dovodi do četvrtog problema, takozvanog efekta eho komore. Ukratko, genAI chatbot ugađa ljudima: potvrđuje predrasude korisnika, u konačnici ograničavajući njegove/njegove perspektive uma i izbjegavajući informacije koje mogu dovesti u pitanje stavove, vrijednosti i uvjerenja. Jedini način da to izbjegnemo je da kao svjesna ljudska bića budemo vrlo dobro svjesni ko smo ispred ogledala (unutarnja svijest) i u društvu (vanjska svijest), kako bismo ublažili efekat eho komore.

Koliko su percepcija sebe, samosvijest i percepcija toga kako nas društvo doživljava važne i za naš odnos s umjetnom inteligencijom i načinom na koju je percipiramo?

Jedna od stvari koju ste istaknuli je da je važno osvijestiti svoj unutrašnji stav, svoju percepciju sebe i svoj vanjski stav, odnosno kako nas drugi doživljavaju u kontekstu borbe protiv eho komora. Možete li pobliže objasniti što to sve znači i kako nam može pomoći?

Federico Gobbo: Istraživanja pokazuju da su unutrašnja i vanjska samosvijest potpuno nezavisne. U ekstremnom slučaju, osoba koja sebe smatra neuspješnom i slabom može biti tretirana kao uspješna i jaka osoba od strane drugih s kojima je u kontaktu. Imati dobar posao, zadovoljavajuću vezu, osobnu i društvenu kontrolu, povećava unutarnju samosvijest; naprotiv, tjeskoba, stres i depresija je smanjuju.

Vanjski pandan se temelji na tome kako naše vrijednosti, strasti, težnje i reakcije (misli, osjećaji, ponašanja) doživljavaju drugi. Duboko sam uvjeren da rad na unutarnjoj i vanjskoj samosvijesti poboljšava našu sreću, ne samo u vezi s umjetnom inteligencijom nego općenito.

Tačka stabilnosti: sjecište bez povratka

Kada govorimo o relativnoj predvidljivosti i kontroli tehnologije, uključujući AI, spomenuli ste jednu važnu tačku – sjecište krivulja gdje kontrola opada, a predvidljivost raste… jesmo li možda već prošli tu tačku kada možemo kontrolirati te tehnologije jer vidimo da se svijet jako promijenio u odnosu na prije samo 5 godina?

Federico Gobbo: Mislim da smo još uvijek u povojima, gdje se predlaže puno različitih genAI alata, također s različitim specijalizacijama, a situacija je magmatična, sklona naglim promjenama. Uglavnom, nismo prošli tačku stabilnosti, kada će se ove nove tehnologije (uostalom, pojavile su se 2022.!) uzeti kao dano, kao što je to danas strojno prevođenje ili besplatni enciklopedijski resursi poput Wikipedije. Ali, ova će tačka biti dostignuta uskoro. Moramo djelovati brzo, ako želimo društvo usmjeriti u jednom ili drugom smjeru. To je ono što politika, u svom najvišem smislu, treba činiti.

Koje su to greške koje studenti čine u upotrebi alata generativne umjetne inteligencije, a koje nastaju često kao posljedica nerazumijevanja kako ova tehnologija radi?

Šta primjećujete kao najveće greške učenika u učenju i korištenju tehnologije?

Federico Gobbo: Slijepo povjerenje. Većina njih vjeruje, u nekoj vrsti naivnog pozitivizma, da je nova tehnologija korisna jer je nova. To se događa jer nova tehnologija ima auru magije, jer ne razumijemo kako radi, u potpunosti. Trebali bismo demistificirati naš odnos s tehnologijom.

Da li je povratak knjigama rješenje za izazove AI-a

Možemo li vratiti knjige – sad kad su postale izopštene i avangardne? Što mislite, u kojoj je mjeri čitanje danas, posjedovanje knjižnica, politički čin otpora?

Federico Gobbo: Mislim da je čitanje ozbiljnih knjiga radi stjecanja strukturiranog znanja oblik političkog aktivizma, gotovo revolucionaran. Sve smo više navikli pristupati tekstovima s brzom potrošnjom, što dovodi do pojednostavljivanja fraza, odlomaka, odjeljaka, poglavlja… Prije 30 godina, kad sam upisao fakultet, imati 12 punih knjiga koje treba pročitati za ispit (cca 2000 stranica) iz humanističkih nauka bilo je normalno. Sada, kao univerzitetski profesor, ako bih napravio nešto slično, studenti bi me doveli pred neku komisiju da opravdam moj ludi izbor.

Esperanto – jezik jednakosti koji otkriva mnogo i o GAI

Kako nas esperanto uči humanizmu i etičkoj upotrebi AI tehnologije? Naglasili ste da studenti koji odaberu studirati esperanto, zasigurno nemaju ideju da postanu moćni i bogati, nego su tu iz drugih razloga, zbog nekih spoznaja.

Federico Gobbo: Esperanto je čudo: jezik bez političke moći, održavan idealom bratstva među pojedincima i poštovanja među nacijama, religijama i vjerovanjima općenito, koji je preživio dva svjetska rata, uprkos izričitim progonima. Ko bi mogao vjerovati da takvo humanističko tlo može biti tako snažno? Esperanto je humanistički projekat koji je postao stvarnost, protiv svih predviđanja. Njegova etička čvrstoća uči nas da budemo bolja ljudska bića, izvan naših razlika u pasošima, izboru spola, nivoima prihoda, etničkoj pripadnosti, dobi i tako dalje. Svi govornici esperanta su barem dvojezični. Vrlo je intrigantno vidjeti kako se efekat eho komore mijenja kada razgovarate s genAI botovima na vašem drugom prirodnom jeziku(-ima) i na esperantu; odgovori mogu biti malo drugačiji. Poređenje rezultata čini nas svjesnijima kako algoritmi rade u njihovoj svakodnevnoj stvarnosti; što više razumijemo kako rade, to više možemo etički koristiti ove tehnologije.

Izvor: naukagovori.ba