Priredila: Zora SAVIĆ

Naime, voda u Milanovom bunaru, na dubini od 14 metara od prije desetak dana iz, za sada, nepoznatih razloga, zagrijava se, a temperatura iz dana u dan raste.

Milanov bunar je na oko stotinu metara nadmorske visine od rijeke Une a udaljen je oko osam kilometara vazdušnom linijom od Banje LJešnjani gdje je izvor ljekovite vode. Za razliku od lješljanske, voda u Milanovom bunaru je mnogo toplija i bez mirisa.

Milan kaže da je bunar izgrađen prije 42 godine i da se za to vrijeme voda nikad nije ni zamutila. Da nešto nije kako treba, primjetio je prije desetak dana kada su lovci, prolazeći pored njegove kuće, kao i obično, zatražili vode da piju.

"Kada sam im dao vodu, svaki od njih popio je samo po gutljaj, pogledali se i otišli... Ništa nisu rekli... Kada sam se vratio do bunara da naspem još vode, pumpa nije radila.

Kada sam je pipnuo bila je vruća, a od temperature spalo je crijevo. Ponovo sam stavio crijevo, popravio pumpu i kada sam je uključio iz cijevi je potekla vruća voda", priča Galonja.

Sam ne može da objasni šta se dogodilo i kako je voda danima topla, pa je pozvao nadležne u Institutu za vodu u Banjaluci da utvrde šta se desilo. Dobio je obećanje da će doći ekipa i uzeti uzorak vode na analizu.

Čekajući analizu, Milan Galonja vodu ne koristi, jer za piće nije, a kaže ni za neku drugu upotebu, jer ne zna šta voda sada sadrži.

Ni sebi ni komšijama, koje sve više interesuje ova čudna pojava tople vode u bunaru, ne može objasniti kako je došlo do toga.

"Mnogi su do sada dolazili da odnesu vodu iz mog bunara samo zato što je hladna... Da mi je neko rekao da će se ovo dogoditi ne bih vjerovao", kaže Milan.

Iako je prošlo 42 godine od izgradnje bunara, Milan se sjeća da su mu majstori koji su kopali bunar rekli da u izvoru koji dotiče u bunar ima riba.

"Pošto nisam u to povjerovao, majstori su zagrabili kantu vode i prosuli je po travi pored bunara. U vodi su bile male ribe i školjke", prisjeća se Milan.

Ni on ni majstori tada nisu mogli objasniti odakle ribe. Prisjetio se toga i majstor Vlado Umićević, koji se kopanjem bunara bavio više od 20 godina.

"Iznenadili smo se kada smo vidjeli da u mlazu vode koji dotiče u bunar ima ribica, a dolje, u zemlji osjećao se miris kao da ima trule trave ili nečeg sličnog... Zemlja je bila šuplja kao saće", ispričao je Umićević, napomenuvši da je to bio jedan od brojnih interesantnih slučajeva u njegovom zanatu.

(Srna/Frontal)