Nedeljko Elek je alfa i omega Istočnog Sarajeva. Tako se priča, a i činjenice su neumoljive. Ako mi ne vjerujete pogledajte samo njegove titule,  predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina, vršilac dužnosti direktora kompanije "Sarajevo-gas“, počasni konzul Republike Bjelorusije u Bosni i Hercegovini i ko zna šta sam još izostavio. Dodamo li tome da je član SNSD-a i blizak Miloradu Dodiku, jasno vam je da se radi o moćnom i zajebanom igraču.

Za sebe kaže da je rođen i odrastao na obroncima Jahorine što je izgleda pogubno djelovalo na njegov karakter. Evo kako on to objašnjava „Navikli smo na snijeg, zime su duge, oštre, jake. Duge zime i hladnoća utiču na karakter. Zato nam je karakter malo čvršći, nego kad živiš na nižoj nadmorskoj visini. Stvara borbenost. Jer, kad se šest mjeseci budiš na temperaturi nižoj od nule, svi tvoji odbrambeni mehanizmi su upaljeni 24 časa dnevno. I mnoge stvari u životu koje se smatraju problemima, doživljavate lakše. Možda sam subjektivan, ali mislim da su gorštaci otporniji na mnoge nedaće.“

Možda je ovo jedno od objašnjenja Elekovog ponašanja od prije neki dan u Beogradu, kada je izašao iz auta da se obračunava sa studentima i pokaže da je veći SNS- ovac, nego SNSD-ovac.  

• Zajebano je kada staneš na put superiornom karakteru hajlendera iz podnožja Jahorine, na Beogradskom asfaltu.
• Zajebano je kada ekselencija koja je strah i trepet, Bog i batina u Istočnom Sarajevu, Ego ne ostavi na graničnom prelazu Zvornik i misli da može raditi sve što poželi, pogotovo studentima koji imaju znanje, stav, hrabrost, istrajnost i ništa više.
• Zajebano je kada nekome ko može na mig svoga šefa, Milorada Dodika, da zavrne gas cijelom Sarajevu, pokažete da ga se ne bojite.
• Zajebano je kada i pored superiornog gorštačkog karaktera, svog bogastva i moći koju posjedujete, morate da se javno „uvlačite u guzicu“ Aleksandru Vučiću i dokazujete lojalnost na ulicama Beograda.

Kao što sam ranije kazao Nedeljko Elek je prepoznat kao istinski prijetelj Bjelorusije, što je ona priznala dodjelivši mu fukciju počasnog konzula. Ne znam da li je ovaj snimak iz Beograda, došao do predsjednika Lukašenka, ali vjerujem da bi se ovakav konzulov pristup studentima i te kako  svidio.

Možemo reći da Elek ni jednog trenutka nije odustao od ideala zemlje koju tako ponosno predstavlja u Bosni i Hercegovini.

Šteta, što na haubi svog automobila nije pronosao nekoliko studenata i studentkinja, polomio im koju nogu, ruku ili glavu, možda bi mu posle toga Lukašenko otvorio i ambasadu, a vjerujem da bi se i Rusiji svidio taj nestašluk.

Pogrešno je misliti da Elek mrzi Beograd, naprotiv. On je zadnje razrede osnovne škole proveo u Beogradu, završio je srednju školu u Beogradu, kao i višu turističku. Beograd ga je formatirao i to onaj najgori, iz 90-ih.  

On voli Beograd i ne voli one koji su pametni, pristojni i saosjećajni, Ne voli ni one koji ga blokiraju i sprečavaju ga da divljački raste, nekontrolisano se širi i izađe na njegove obale.

Zato je spreman i da gazi i da tuče za svoj Beograd.

Možda postoji još jedan razlog Elekovog agresivnog ponašanja?

Šta ako je žurio u posjetu šefu, Miloradu Dodiku,  koji se oporavlja nakon operacije u Beogradu, a znamo da su posjete bolnicama striktno određene i tu nema milosti.

Zna Elek da sva njegova snaga, kao i mnogih drugih iz partije, leži u milosti Milorada Dodika i ako ostene bez nje, ostaje bez vizije, misije, vlasništva nad Istočnim Sarajevom tj. svega izuzev smještaja u Kulu.

Neće mu valjda studenti stajati na putu kapitalizma, humanizma i dodikoljublja.

P.S. Na kraju, ovaj blog se trebao zvati „(L)Elek Sebra“, baš kao i poznata zbirka pjesama Tina Ujevića, u kojoj dominira poezija usamljenosti, osjećaj nemoći, neslobode, ograničenosti i rezignacija, a upravo su to osjećanja koja su obhrvala Nedeljka Eleka kada se u svojoj zajebanoj limuzini našao pred beogradskim studentima. Odustao sam jer nisam siguran da bi to na pravi način shvatio jahorinski hajlender.

Preuzeto sa blogger.ba