Proslavu Dana Republike Srpske organizovali su Narodno pozorište Republike Srpske i Službeni Glasnik Republike Srpske i za to su imali maksimalno 4 dana.

To su uradili besprijekorno, kao da su znali mjesecima ranije da će dobiti taj posao.

Kao i svake godine održana je i svečana akademija na kojoj su prisustvovali pravi Srbi, diplomatski Rusi i po neki Mađar.

Na akademiji nisu držani govori, već se besjedilo što izgovorenom daje posebnu težinu.

Ove godine su nam se obratili srpska članica Predsedništva BiH Željka Cvijanović. patrijarh srpski Porfirije, Nenad Stevandić predsjendik Narodne skupštine Republike Srpske, glumac Slobodan Ćustić i premijer Srbije.

Ipak sve je to bilo nekako bezlično i tunjavo bez Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, kao da slušate pornić preko radija.

Slogan je bio efektan mada neralan i glasio je „Za vječnost rođena!“, mada imajući u vidu demografske trendove o našem entitetu prikladniji naslov bi bio „Osiromašena i u gerijatriju pretvorena!“.

I tako krenu govorancija, sve naj, sve top, sve vrrr, sve nadrealno i nerealno.

Stevandić je pored ostalog kazao „U duši i kamenu uklesali su je najbolji od nas, naši lideri, tribuni i vojnici, a njeni prvi predsjednici i predstavnici platili su velike kazne jer nisu pristali da se odreknu čeda koje je tek prohodalo.“, a potom je dodao „U budućnosti, nosimo to zajedničko naslijeđe, da nas podslije toliko oslobođenja, dovede i do ujedinjenja. Naravno, mislimo na duhovno i nacionalno ujedinjenje.“

Neinformisani slušalac bi sada pomislio da su naši predsjednici i predstavnici osuđeni isključivo zbog stvaranja Republike Srpske, a ne zbog genocida, zločina protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja i ostalih ratnih zločina, pobrojanih u Krivičnom zakonu. Ono što je mene posebno zaprepastilo je Stevandićevo odustajanje od Velike Srbije, već insistiranja na duhovnom ujedinjenju, šta god to značilo.

Željka Cvijanovič je kazala „Neka u godini kroz koju ćemo zajedno koračati narednih 12 mjeseci vlada mir i da nas u ovoj i svim dolazećim godinama čuva snaga porodice, da nas štiti snaga institucija i da i ova godina u nama dodatno ojača vjeru u bolju budućnost.“

Fino je to sročila naša predstavnica u Sarajevu, ali kako da se budemo mirni kada nam u kazamatu trune ministar bezbjednosti Nenad Nešić? Kako da vjerujemo institucijama, kada nam sude predsjedniku Dodiku? Ministar policije Karan je dan ranije kazao nema mira, ako budu osuđeni.
Kilometarske kolone na graničnim prelazima prema Hrvatskoj tj. EU pokazuju da smo spremi da za njih ginemo.

Slobodan Čustić glumac i ljubitelj Aleksandra Vučića je istakao „da je Republika Srpska zemlja u kojoj je svaki Dušan i Dušan silni, svaka Mila od Milunke Savić, svaki Miloš i Miloš Obilić.“

Ne zna Čustić, niti želi da zna, da je u Republici Srpskoj samo jedan Milorad i da nemamo pojma šta će biti s nama ako njegov hardver nastavi da otkazuje, jer on je naša najslabija karika, a sistema nema. Ne zna Čustić, ili neće da zna, da Igora ima mnogo i svi misle da su najbolji, najljepšti i najpametniji.
Predsjednik Vlade Srbije Miloš Vučević rekao je „da su hiljade mučenika ugradile sebe u nebesku pravdu koja se zove Republika Srpska.“
Naravno ne spominje Vučević sve one bošnjačke i hrvatske civile, koji su nastradali na pravdi Boga, ali na to smo navikli.
Patrijarh Porfirije je pored ostalog istakao „posebna radost jeste kada dolazimo ovdje na slavu Republike Srpske. Ove godine, Gospod je htio da slava, koja je i rođendan Srpske, bude po 33. put i rođendan i slava. To su godine punoće, godine našeg Gospoda Isusa Hrista, godine u kojima je postradao, ali što je još važnije i vaskrsao.“
Neće patrijarh reći da se Isus u 33. godini žrtvovao za spas drugih, mi smo žrtvovali druge za stvaranje Republike Srpske.
I šta reći na kraju, niko nije ni očekivao da će na ovogodišnjoj proslavi čuti neki govor koji bi vodio otrežnjenju i suočavanju sa prošlošću jer su govornici  posebno probrani i podobni.

Više sreće sledeći put.