Priča počinje sa prepričavanjem ličnog iskustva gdje je autorica na ručku sa ocem koji ju je u sredini ručka pitao:

„Kakvi su tvoji planovi sa životom. Da li se planiram „smiriti“ i osnovati porodicu? Da li štedim za stan? Kakavi su moji planovi za karijeru?“

Uslijedio je trenutak tišine u kojem je ćerka gledala u oca da bi rekla klasičnu tinejdžersku frazu „I dunno“ u prevodu „Ne znam“.

Samo što ja nisam tinejdžerka, ja imam  34 godine, navodi autorica.

 „Kada je bio mojih godina moj otac je gurao kroz školu moju šest godina stariju sestru i mene, a imao je i trogodišnj ćerku kod kuće. Vodio je posao već deset godina, imao kuću i uplaćivao penziju“.

Sve u svemu klasični scenario muškarca srednje klase tog vremena.

Sa druge strane ja živim u iznajmljenom stanu sa mlađom sestrom, neku malu ušteđevinu imam, o penziji ni govora.

A o planovima za djecu, oni su upravo u tom domenu, u ideji.

Moji životni planovi idu, kako to moj otac voli reći, toliko daleko koliko je prvi vikend.

Iako ja jesam zreli član društva, plaćam poreze, račune, idem na posao, sa druge strane sam beznadežni negiraoc svojih godina.

Mislila sam ranije da ću do ovih godina sresti ljubav svoga života, izborom ili sudbinom, to se nije desilo. Umjesto toga vodim život kakv sam i prije deset godina. Još uvijek nisam odrasla kao treba.

Ali barem mogu da se utješim sa činjenicom da nisam jedina.

Prošle nedjelje sam čitala da postoji i naziv za sve kao što sam ja, mi smo pripadnici Petar Pan generacije, grupe od 25 do 40 godina starosti koje opstaju u vremenu produžene adoloscencije, izbjegavajući zamke odgovornosti – brak, hipoteke, djecu... koliko god je to moguće.

„Naše društvo je puno izgubljenih dječaka i djevojčica koji se igraju na granici odrastanja“, istakao je profesor Fran Furedi, koji proučava ovaj fenomen na univerzitetu Kent.

Ove osobe, mogu da žive sa svojim roditeljima do svoje tridesete, da odgađaju brak što duže ili da ostanu samci do duboko u srednje godine.

Sedamdesetih, muškarci su stupali u brak sa 24 godine, a žene sa 22. Danas je prosjek godina kada muškarci stupaju u brak 32, a za žene 30.

I zašto je to tako danas, zašto se moj život toliko razlikuje od generacije moga oca?

Možemo okriviti ekonomiju. Taj prvi korak kupovine kuće, stana jeste teži nego ikad. Svaki dan svjedočimo iseljenjima zbog nemogućnosti otplaćivanja kredita. Više od tri miliona mladih između 20-35 godine živi sa svojim roditeljima. Trećina ih je muškaraca, a 18 odsto je žena. I oni koji ne žive često su finansijski zavisni od roditelja.

Moji roditelji meni ne mogu pomoći finansijski zbog čega mi je ideja o kupovini stana čini nemogućom.

Profesor Furedi ističe da ne možemo kriviti ekonomiju. „Ideja da je danas mladima gore nego ikad zahtijeva totalnu istorijsku amneziju. Recesije i krize su dešavale mnogo puta kroz decenije, u mojoj generaciji si bio svjestan da se boriš sam, danas su sve sami izgovori“.

On smatra da se u pozadini svega ovog, odbijanja da odrastu, nalazi strah.

„Ljudi su preplašeni da sebe vide kao odraslu osobu. Oni ne mogu vidjeti ništa lijepo u tome. Sve naše vrijednosti se vežu za mladost, a što se krećemo dalje od toga sve smo više utučeni“, kaže Furedi.

I dok je generacija mojih roditelja težila da se odškoluje, nađe zaposlenje, osnuje porodicu sve do svojih ranih dvadesetih, mi imamo prozor mogućnosti koji nam dopuštamo da se igramo malo duže.

Kontracepcija i promjene društvenih pogleda znači da ne moramo odmah da gledamo kako ćemo dobiti djecu. Moja majka je imala tri izbora šta da radi, ja i moje sestre imamo puno više.

Mi smo ukratko razmaženi od mogućnosti. I takođe nismo ni previše sretni zbog ove naše slobode. Stalna razmišljnja da li ili ne ući u brak, šta i kako dalje dovode do pregorevanja i depresije.

Dvoje mojih prijatelje nedavno su našli načina da kupe kuću i sretni su u svojoj novoj fazi života.

Pomišljam da je vrlo izvjesna opasnost da ću uskoro na zabavama biti jedina koja pleše sama, dugo nakon što se muzika ugasi. A ja to ne želim.

Možda je vrijeme da konačno odrastem.

Možda nakon ovog ljeta.

(Frontal)