Tomislav Nikolić, predsjednik Republike Srbije, bivši Radikal, sadašnji Naprednjak. Od kako je preuzeo dužnost predsjednika Republike Srbije, Tomislav Nikolić privlačio je pažnju javnosti uglavnom po izjavama koje su izazivale brojne reakcije. Upravo zbog izjava, odnosi u regionu su postali zategnuti. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović Nikoliću su zamjerili izjave: „Vukovar je srpski grad“ , i „U Srebrenici nije bio genocid“, i zbog takvih stajališta eksplicitno odbijali susret sa srbijanskim predsjednikom. Ipak, u aprilu se situacija promjenila.

Predsjedništvo BiH otišlo je u prvu zvaničnu, službenu posjetu Beogradu. Uz predsjedavajućeg Radmanovica i člana Predsjedništva Izetbegovica, ovog puta nije bilo trećeg člana, Zeljka Komsica ali je, kako smo doznali upravo od srbijanskog predsjednika, u BiH delegaciji bio Komšićev izaslanik.

Susret se dogodio u Palati Srbije na Novom Beogradu ili zgradi bivšeg Saveznog izvršnog vijeća, poznatijoj kao zgrada SIV-a. Prvo, svečani dolazak, potpom sastanak a nakon sastanka uslijedile su izjave.

Predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić značaj susreta sa bh. delegacijom prokomentarisao je ovako: „Osnov naših razgovora bila je dalja saradnja BiH i Srbije, dvije države koje su vezane danas i koje će u budućnosti, kroz cijelu istoriju koja ih čeka biti vezane, možda i mnogo jače i mnogo bolje i mnogo čvršće i organizovanije nego do sada.“

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, kao najvažnije je istakao: „Prolazili smo kroz razne periode, imali razne teške situacije ali današnji susret sigurno potvrđuje krupne korake naprijed koji će značiti stabilnost svima u regionu.“

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović obraćanje novinarima u Beogradu je iskoristio za ovu izjavu: „Da bismo išli u budućnost, moraćemo na momenat zastati, okrenuti se i zagledati se u prošlost. Zagledati se u ono što se desilo u Srebrenici. Još jedanput pogledati onaj snimak onoga što su uradili Škorpioni u BiH svojevremeno i shvatiti da se onakva stvar desila 8.372 puta a da niko od uhapšenih, zarobljenih nije izvukao živu glavu, ni djeca od 13 i 14 godina. Treba se s time suočiti.“

Nakon izjava trojice zvaničnika, novinari nisu imali priliku postaviti pitanja. Takav je bio protokol. Iako je preko pedeset ekipa iz regiona bilo akreditovano za ovaj događaj, te iako su gotovo svi oni tražili intervju srbijanskog predsjednika, priliku za razgovor sa Nikolićem dobila je samo ekipa TV serijala Interview 20. Prije ekskluzivnog razgovora Tomislava Nikolića i urednice Sanele Prašović-Gadžo, evo kratke priče o tome ko je zapravo on.

Tomislav Nikolić rođen je 15 februara 1952. U prošlosti je prvo gradio puteve i pruge, a potpom je u kragujevačkoj firmi 22. Decembar bio šef investicija punih 12 godina. Uspostavljanjem višestranačkog sistema u Srbiji, Tomislav Nikolić postaje funkcioner Narodne radikalne stranke. Od 1992 bio je poslanik u Narodnoj skupštini Srbiji i to je jedini poslanik koji je bio izabran u svaki saziv Skupštine Srbije od tada. U vrijeme vladavine Socijalističke partije Srbije, isključivo zbog političkog djelovanja, zajedno sa Vojislavom Šešeljem, 1995. bio je osuđen na tromjesečnu kaznu zatvora koju je izdržavao u Gnjilanu. Nikolić se poslije toga, kroz politički angažman, nekoliko puta borio za predsjedničku poziciju ali je uspio tek prošle godine kada je pobijedio Borisa Tadića. Tomislav Nikolić je napisao i objavio 13 knjiga. Za sebe kaže da ponekad puno komentariše i priča. Potpuno otvoreno, govorio je u emisiji Interview 20.

Sanela Prašović-Gadžo: Dragi gledaoci, dobro došli u serijal Interview 20 i program televizije BiH. Večerašnju emisiju realizujemo iz Beograda. Naš gost je Predsjednik Republike Srbije, gospodin Tomislav Nikolić. Dobro došli u program BHT i serijal Interview 20.

Tomislav Nikolić: I vi dobro došli u Srbiju.

SPG: Gospodine Nikoliću, evo, od juna mjeseca, čekali smo na ovaj intevju s Vama, znači od trenutka kada ste prošle godine preuzeli predsjedničku dužnost. Maloprije ste mi rekli, pred početak snimanja, da je ovo zapravo pravi trenutak za realizaciju razgovora.

TN: Mislim da na početku nisam imao šta da vam kažem. O meni postoje stereotipi iz vremena mog dvadesetogodišnjeg bavljenja politikom, a onda su neke moje izjave izvlačene iz konteksta kako je ko želio da ih tumači tako ih je iznosio i ispadalo je da se ja malo svađam sa državama nastalim od bivše Jugoslavije, da se svađam sa norodima koji u tim državama žive. Želio sam da protekne malo vremena, da možete i vi da shvatite šta je medijska priča, a šta je istina i da pokušam da uspostavimo mnogo bolje odnose između Srbije i BiH nego što su bili do tada ili nego što ih je neko očekivao od momenta mog stupanja na dužnost. Dakle, mislim da poslije skoro godinu dana da je došlo pravo vrijeme za intervju i da je došlo pravo vrijeme da vam da odgovore na neka pitanja koja Vas sigurno interesuju.

SPG: Imali ste susret sa članovima Predsjedništva BiH, gospodinom Radmanovićem i Izetbegovićem. Nakon sastanaka, ono što su novinari primjetili jeste da ste svi vi, i Vi i Izetbegović i Radmanović, uputili jednu poruku koja bi trebala biti put ka regionalnoj stabilnosti, a koja bi značila kako će u budućnosti izgledati odnosi između BiH i Srbije.

TN: Ja se trudim da iza mene, iza mog mandata, ostane nešto čime ću da se ponosim, zatim nešto čega će ljudi da se sjećaju, a to svakako nisu televizijski nastupi i onda skoro da ne možete ništa da uradite što sa neke strane neće da bude napadnuto. Dakle, ako vas interesuje moj pravi odnos prema BiH, ja sam ga rekao članovima Predsjedništva BiH.

SPG: A to je?

TN: A to je da je država, BiH je država. I kao što sam svojevremeno, prije 6 godina, u jednoj kampanji za predsjednika Republike, kao predstavnik Srpske radikalne stranke, rekao da Srbija priznaje Hrvatsku u granicama u kojima je članica Ujedinjenih nacija, a tako priznajemo i BiH kao državu koja je apsolutno međunarodno priznata, zato što želim da oni tako priznaju Srbiju. Jer najlakše je naći u nekoj državi problem pa reći: „Sa tim problemom, vi ne možete u mojim očima da budete država.“ Pa kako ja sa problemom Kosova i Metohije u očima mnogih država predvodim državu. Dakle, BiH je za mene država. Ona ima dva entiteta, ima tri dominirajuća naroda, ima svoje ljepote i svoje probleme. Niti mogu da popravim, niti mogu da pokvarim. Ako ljudi žele tamo da žive, dobro. Ako žele da imaju državu, niko ne može da ih zaustavi. Ja sam tu. Srbija je garant Dejtonskog sporazuma sa drugim organizacijama, drugim državama. Ja sam tu da ne učinimo ništa što bi BiH spriječilo da se razvija, da nesmetano ostvaruje sve svoje funkcije, da u njoj svaki građanin ima jednake šanse i jednaka prava. Ja ću ubuduće izbjegavati da analiziram kako izgleda situacija. Evo, to sam obećao. Dakle, želim sve najbolje onima koji vode BiH, ali ako nešto ne funkcioniše, nisam im ja kriv što sam rekao da vidim da ne funkcioniše. Evo, sad neću ni to da pričam, ali krivica je na njima. Nije funkcija predsjednika, predsjednika vlade, predsjednika skupštine, ministra, nije samo za fijaker i dobru platu. To je odgovornost pred narodom. I ne treba tražiti izgovore za svoje greške. Ili za neki svoj postupak ili za neku svoju nesposobnost. Treba otklanjati ono što ne valja. Ako mogu da pomognem da to otklone, evo, pristajem da se umiješam u to kao neko ko će da pomaže. Ali, neću da analiziram stanje. Meni je po Ustavu, po pravilu, po difoltu, što bi reka djeca, meni je da najviše brinem o Srbima. Kao što u drugim državama predsjednici imaju dužnost da najviše brinu o svojim građanima koji žive negdje izvan njihovih država. Dakle, s te strane ja podržavam Sporazum o specijalnim vezama sa Republikom Srpskom, utičem na to budu još jače, još organizovanije ali to isto želim i sa BiH. RS je dio BiH. Ne mogu ja jednom dijelu da želim dobro a drugom da ne želim dobro.

SPG: Ja se izvinjavam što vas prekidam, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, je tokom obraćanja iznenadio sve rekavši da ste imali neku izjavu da su dvije srpske države. Onda su kolege komentarisale da je to sa satsanka sa Dodikom od prije nekoliko dana.

TN: Pretpostavljam da jeste zato što je ovo bio veoma iskren sastanak. Bio je prisutan i savjetnik gospodina Komšića, tako da je cijelo Predsjedništvo u stvari bilo, na neki način, predstavljeno. Lično nije bio gospodin Komšić, nadam se da ćemo sljedeći put biti kompletni svi. Bio je veoma iskren sastanak i ja sam, u stvari, podstakao ostale da budu apsolutno iskreni. Ja nikada ni javno ne iznosim kad se nekada sa nekim, iz druge države, ne slažem. Zamislite kad bih komentarisao izjave predsjednika država koje su priznale nezavisnost Kosova, gdje bi me to odvelo. Ja mislim da svako vodi svoju državu i svoj narod tako da bude državi i narodu najbolje moguće. Svako ima pravo da to radi. I države koje su priznale nezavisnost Kosova i one koje nisu, su prijatelji Srbije. Manji ili veći, nije ni važno. BiH nije priznala nezavisnost Kosova. Gospodin Izetbegović je na konferenciji za štampu rekao otprilike ono što je rekao u našim razgovorima. Znači, iznio je svoje primjedbe, ono što ga je do sada sprječavalo da se ozbiljno uključi u saradnju sa predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem. Ja nisam htio o tome da govorim. Pa valjda i ja imam nešto što mi se negdje ne sviđa, ali smatram da je Srbija veća. Srbija je oslonac, bez Srbije nekog mirnog, stabilnog, ekonomski jakog Balkana nema. Ja mislim da Srbija mora da utiče na to da se ostvari ekonomska saradnja između bivših jugoslovenskih republika zato što se Srbiji otvorilo tržište na kome je Jugoslavija prepoznatljiva. Na tome ćemo intenzivno da radimo. Tu ima mnogo firmi iz BiH, posebno u namjenskoj industriji gdje mislim da imamo velikih mogućnosti da podignemo tu industriju u svim bivšim jugoslovenskim republikama. I ja ne mislim da saradnju počinjemo tako što ću negdje javno da iznesem ono što zamjeram. Tako da ni od sada nećete imati prilike da me čujete da nešto zamjeram odnosima koje drugi imaju prema Srbiji. Ali neću da sprečavam, niti da molim, niti da tražim da neko ostane nijem i gluv na primjedbe koje neko ima prema Srbiji. Neka slobodno iznese, gospodin Izetbegović je iznio svoje primjedbe, ja nisam htio da polemišem.

SPG: Ali evo, možda je ovo dobra prilika pošto prvi put govorite za publiku u BiH, da objasnimo to. Je li to bio lapsus dvije srpske države, RS i Srbija?

TN: Pa, na ivici lapsusa. Znate, Srbija ni na koji način, a tek ja, nije uticala na to kako će da izgleda BiH, to je dogovoreno u Dejtonu. Ne znam šta se dešava, neću da kvarim, hoću da poželim da to zaista bude jedna prosperitetna, uspješna država. Ali onaj ko je zamišljao, morao je mnogo toga da predvidi. Tuga je i u stvari boli zaustavljanje BiH zato što mi se čini da EU sklanja po strani BiH.

SPG: A vi ste sad dobili malo vjetra u leđa.

TN: Znate, vjetar je opasan. Nas muče. Ja sam tačno, u stvari, osjetio momenat kad smo vas prošli na tom putu. Mi se svi nekako krećemo ti putem ka EU. Ja tačno znam kad smo vas prošli i niko nije rekao hajde da malo požuri BiH, prođe je Srbija, a Srbija je posljednja na Blakanu koja će ući u EU. Međutim, izgleda da su to ostavili za BiH. Meni je žao, ostalo je još da sa EU uspostavimo takav odnos kakav EU ima sa drugim državama na Blakanu i mi ćemo moći mirno svom narodu da kažemo: „Od danas ćete da živite bolje“. E, sad, taj vjetar u leđa... to se duva iz kompresora, nije prirodni vjetar. To ćemo vidjeti, sve zavisi od ishoda razgovora sa institucijama u Prištini i mi smo, do najnižeg mogućeg nivoa, na kome može država da razgovara sa nekim ko želi da njenom tlu formira državu, sišli. I mislim da svi znaju sad i u EU da mi niže ne možemo. Da ćemo ovo teško i sebi da objasnimo, svojim građanima, a ne samo Srbima sa Kosova i Metohije. Ali ovo je moralo da se desi. Ja posmatram to propadanje, nestajanje Srbije na Kosovu i Metohiji i vidim d aje svake godine sve manje šansi. I žao mi je što prije 10 godina nisam bio u mogućnosti da rješavam taj problem. Tada su okolnosti bile mnogo povoljnije. Tada je taj vjetar bio pitom, razvijao. Ovaj sad duva, ovo je ... znate, kad se osjećate kao da vam neko savija ruku iza leđa. Kad to treba da objasnite u porodici, kad morate da ubijedite ljude da je to dugoročno dobro. Projekat. Onaj ko nema posao, onaj ko napušta svoju kuću, onaj ko je ratovao, on traži odmah da mu se riješi problem zato što ne vjeruje više u dugoročna rješenja. Ova vlada ima povjerenje građana. I ona neće da izigra to povjerenje. Drugi ne bi uspjeli da postignu ovaj sporazum zato što im narod nije vjerovao. Ali taman posla da mi ovim sporazumom prevarimo svoj narod. Tek onda bi u Srbiji bilo haosa.

SPG: Koliko je ovaj sporazum, gospodine Nikoliću, dobar za Srbe koji žive na Kosovu?    

TN: Pazite, svaki sporazum je dobar, zato što je eliminisao mogućnost sukoba. Ovaj sporazum nije apsolutno dobar ni za Srbe ni za Albance i za to mu nalazim kvalitet. Mi smo na sjeveru Kosova i Metohije. Imamo nedefinisanu srpsku zajednicu. To su ljudi koji su ostali kada su svi bježali sa KiM. To su ljudi koji su svojim samopregorom doveli do toga da možemo da razgovaramo o njihovim pravima. Zato što ja vrlo dobro znam kako se ponaša međunarodna zajednica. Srpski problem postoji dok ima Srba. Najlakše im je kada neko protjera Srbe, tada nestaje i problem. Krajina je najbolji problem za to. Bila je pod zaštitom UN-a. Za tri dana Srbi su protjerani, otišle su UN. To više niko ne pominje. Da ne pričamo o protjerivanju sa KiM ili iz drugih dijelova. Dakle mi smo tamo imali jedan sud, koji je bio pod kontrolom Beograda i imali smo nelegalizovanu policiju. To su za Zapad bile paralelne institucije koje je Zapad tražio da hitno budu ukinute i da su ukinute tada kada je Zapad počeo njima da govori, mi danas ne bismo imali o čemu da razgovaramo. Mi ćemo sada imati po ovom sporazumu, legalizovati srpski sud koji priznaje međunarodna zajednica, i legalizovati srpsku policiju sa srpskim komandantom i etničkim sastavom policije koji odgovara etničkom sastavu stanovništva, koji priznaje međunarodna zajednica.

SPG: Ali oni ulaze u sistem institucija Kosova, je li tako? I sud i policija?

TN: Tako je. Na tome insistiraju tzv. patriote koje su ili bile na vlasti pa dovele do ovoga ili čak nisu uspjeli na takvim pričama da uđu u Parlament. Srbija je prihvatila još rezo.lucijom 1244, na osnovu koje smo mi mijenjali Ustav, da obezbijedi suštinsku autonomiju za KiM. Pa šta ima primjerenije toj suštinskoj autonomiji nego da policija bude pod komandom Prištine. Ali to ne znači da će ta policiji da sluša Prištinu ako bi Priština naredila krenite na svoj narod. To je besmisleno. Mi smo obezbijedili da vojska Kosova, ja ne znam šta će im vojska, ali evo formiraju vojsku, da vojska Kosova ne dođe na teritororiju sjevernog Kosova. Znači imaju potpunu bezbjednost, sigurnost. Imaju sada institucionalizovanu zajednicu koja ima svoju skupštinu, organe koja odlučuje o mnogo čemu: regionalnom razvoju, prostornom planiranju, školstvo, zdravstvo, prihodi, rashodi. Ja ne znam šta tu ima nepovoljnije nego što je bilo do sada. Ako bi smo ostali u ovom stanju u kojem smo danas i ne bismo imali sporazum, ja ne garantujem da se to stanje ne bi promijenilo na gore po Srbe, a da Srbija ne mogla ništa da učini.

SPG: Da li je ovo maksimum onoga kada govorimo o pažnji prema onim građanima srpskog naroda koji žive na ostalom dijelu kosova. Čini mi se čak oko 100.000 živi na ostaloj teritoriji.

TN: Da, dvije trećine. Oni potpadaju pod tu srpsku zajednicu i imaju prava koja ima ova srpska zjednica. Nisu tako kompaktna, nisu na jednoj cjelini. Oni su svi prihvatili ovaj sporazum. Nisu prihvatili ovi na sjeveru koji imaju povoljnost da su naslonjeni na srpske opštine. Uvijek računaju da mogu da imaju potpunu podršku, potpunu pomoć. Do sada su mnogi od njih živjeli tako što je roba ulazila bez papira. Ima tu svega znate, širi se nesigurnost među tim ljudima. Mi nismo učestvovali na lokalnim izborima na sjeveru KiM. Moja odluka je bila da stranka ne učestvuje, tada sam bio predsjednik stranke, nego da sprovedemo parlamentarne izbore i da prenesemo procenat osvojenih glasova na lokalne izbore. Međutim, oni su organizovali sami neke svoje izbore. Tu sad svi predsjednici opština ne pripadaju strankama koje su na vlasti u Srbiji, dobijaju drugačije instrukcije iz Beograda iz stranaka čiji su članovi, stvara se haos. Ja ću imati sutra ili prekosutra sastanak sa njima u Beogradu i hoću da ih uvjerim, pa kako bih ja mogao da želim nešto loše KiM ili njima dole lično, pa kako bih ja mogao dalje da živim. Ali ne mogu da gledam kako propadaju i nestanu jednog dana, da se istope i iscure sa KiM samo zato što niko nije htio ništa da preduzme. Mi smo se dogovorili i obavezali, nama to i Ustav ne dozvoljava, mi nikada nećemo priznati nezavisnost KiM i mi nikada nećemo dozvoliti da to bude međunarodno priznata država, članica UN-a. Po Lisabonskom sporazumu nikada ne može da bude članica EU. Kosovo će morati da još razgovara sa nama. Ali dok ne razgovaramo konačno, mi moramo da sredimo život na KiM. Ne mogu Srbi da budu sirotinja na KiM, da se u te krajeve u kojima Srbi žive ne ulaže ni dinar, ni međunarodna zajednica, ni Priština koja dobija novac od međunarodne zajednice, isključivo Srbija za nekakve minimalne lične dohotke, za one koji su radili prije nego što je došlo do svega ovoga. To je nedovoljno. Ne zaboravite školstvo, zdravstvo, sve ostaje u rukama srpske zajednice. Da li je moglo više. Uvijek kada neke razgovore imate, razmislite da li je moglo više. Ja sam pažljivo analizirao kada treba da prihvatimo. Da smo prihvatili prije mjesec dana ne bismo imali ništa. Bilo je tu takvih pritisaka kakve ljudi u životu ne dožive. Imate početak razgovora, gdje vam donesu jedan prijedlog. Vi kažete mi nećemo to da prihvatimo. Dva sata pauze, dolaze sa još lošijim prijedlogom i kažu svaka pauza lošiji prijedlog. Treba to izdržati. Mladi ljudi koji su pregovarali dobijali su otvoreno savjete da prihvate, pošto ako ne prihvate mogu da zaborave na svoje političke karijere, možemo da zaboravimo na investicije, na bolji život svojih građana. Vi znate koliko ste oslonjeni na EU. To je bilo teško izdržati. Ko sad može da procijeni granicu do koje može da zateže, a da se ne prekine.

SPG: Kako komentarišete sad sve što se dešava u Beogradu? Protesti, prozivanje Vas i gospodina Vučića da podnesete ostavke, da ste izdali srpski narod, da ste izdali Kosovo, da je praktično Kosovo prepušteno, itd.

TN: Niti smo ga izdali niti osjećam da sam učestovao u bilo čemu lošem za Srbiju i za građane Srbije, niti su ostavljeni na milost i nemilost bilo kome. I do sada su bili oslonjeni isključivo na EULEX i KFOR. Sada imaju instucionalizovanu podršku KFORA i EULEX-a. Dakle sad bi prvi put trebalo da osjete da je to prijateljska vojska. Ja sam u razgovorima sa gospodinom Rasmusenom govorio, onda mi je on otvoreno rekao da vojnici njemački i amerčki osjećaju mržnju. Ja sam otvoreno govorio, znate da je srpska vojska na ulicama 13 godina, ili 15, ili 14, počeo bi narod da je mrzi. Zamislite tuđu vojsku. Oni gledaju vaše tenkove od 1999. godine. Pa kako da vas vole? A vide da se to sve komeša da je protiv njih. Jer vi ne špartate po Prištini s tim tenkovim, nemate razloga, nemate potrebe i stalno prijetite da ćete da ukinete paralelne institucije, milom ili silom i ljudi očekuju kada ćete da ih napadnete. Sada bi prvi put mogli da shvate na osnovu ovog sporazuma da će taj KFOR da sprječava da prištinske vlasti ne pošalju neke svoje jedinice koje bi na silu nešto uradile. Ne zaboravite da Srbija ima dužnost i Srbija bi vjerovatno morala da se umiješa da neko ugrozi te Srbe na sjeveru. Ali Srbija je već jednom dobijala bombe po glavi i zna da to može da padne nekome na pamet ponovo, i gledaćemo da sve što je moguće uradimo da probleme koje imamo na KiM riješimo na miran način. Mi ćemo donijeti zakon i ustav.

SPG: Sad sam htjela da vas pitam da li ćete mijenjati Ustav?

TN: Vidite, za ovo stanje mi ne moramo da mijenjamo Ustav. Mi smo po ustavu dvije autonomije različite predvidjeli u Srbiji. Jednu autonomija za Vojvodinu, a suštinsku za Kosovo i Metohiju. I u toj suštinskoj autonomiju donosi se ustavni zakon, dvotrećinskom većinom narodnih poslanika u skušpštini. A ako vam kažem da sam 20 godina bio narodni poslanik i da nikada izuzev Miloševićeve većine 1991. Nikada nije bilo dvotrećinske većine za neku odluku, ond amožete da shvatite koliko je to teško promijeniti ili donijeti neki zakon koji se donosi dvotrećinskom odlukom.

SPG: A šta to sad znači u ovom konkretnom slučaju?

TN: To znači ako donesemo taj zakon da je Srbija stala iza njega. Taj zakon o suštinskoj autonomiji može da predvidi sva ova prava koja mi prepoznajemo Prištini. Šta je tu bilo nekorektno od Prištine, pa i od međunarodne zajednice. Srbija je prepoznala Kosovo kao posebnu teritoriju, teritoriju koja ima predsjednika, parlament, vladu, ustavni sud, policiju, priprema vojsku, stanovništvo, a Priština zahvaljujući tome što je imala podršku, posebno EU, ne želi da prepozna jednu srpsku zajednicu u okviru te autonomije, koja ima svoja pravila, svoje principe. Kao što Albanci traže nešto za sebe, tako traže i Srbi. Onda su nas optužili da mi pravimo novu Republiku Srpsku. Pa smo mi pitali: Pa nije izum srpski Republika Srpska. To je vaš izum, vi ste tamo u Dejtonu opredijelili da je to najbolje rješenje kad ljudi ne mogu da se lako dogovore, da je najbolje da napravitete entitete. Ali mi ne tražimo RS.

SPG: Na Kosovu?

TN: Na teritoriji Kosova i Metohije. Ne. Zato što bi to onda značilo da priznajemo da je Kosovo država. Mi sa RS sarađujemo zato što je BiH država. I na taj način pomažemo jedan entitet. Čak je onaj ko je sve to zamislio, zamislio da Srbija može da ima specijalne odnose sa tim entitetom. Žao mi što nije i sa tim drugim entitetom.

SPG: Mislim da je gospodin Dačić predložio da treba i sa Federacijom.

TN: Zašto da ne

SPG: Jeste li znali, da se malo odmaknemo od Kosova, da je prošle godine Srbija u BiH izvezla preko 800 miliona evra roba.

TN: Znam.

SPG: Od toga 320 milona u FBiH.

TN: Da, znam. Znam da mi mnogo sarađujemo na osnovu sporazuma CEFTA. Ja vam kažem neograničene su mogućnosti, treba da ustanovimo konačno tu granicu, da gradimo zajedničke energetske objekte. Mi ćemo da vam pokažemo kako može da se razvije poljoprivreda koja se zapostavila, i mi i vi. Da na toj poljoprivredi zarađujemo, a ne da od nje teško živimo. Mi smo poptuno spremni, ja vas ubjeđujem u to, uvjeravam vas. Ne zato što ste vi iz BiH. Sa Hrvatskom ćemo da uspostavimo bolje odnose.

SPG: Ragovarala sam sa predsjednikom Josipovićem, kada ste spomenuli RH, vi kažete da je on ljut na Vas, a on kaže da nije ljut, nego da čeka da Vi promijenite stavove o Vukovaru, Srebrenici, itd. Da li će doći do tog susreta?

TN: Da vam kažem sad nešto iskreno, a evo sad zamjeriće mi. A ne umijem drugačije. Čak ne mogu ni da oćutim kada mislim da hoću da kažem nešto iskreno. Još uvijek mi se čini da predstavnici nekih naroda žele da pobjeđuju u svojim narodima tako što će se predstaviti kao žaštitnici svog naroda od Tomislava Nikolića ili od nekog srpskog hegemoniznma ili šovinizma ili velikosrpstva. Kakva sam ja smetnja za Hrvatsku? Nikakva. Šta ja to svojatam kada govorim o Vukovaru? Ništa.

SPG: A jeste li rekli to - Vukovar je srpski grad?

TN: Ma nisam, taman posla. Ja vam kažem 2008. godine sam priznao Hrvatsku u granicama u kojima je članica Ujedninjenih nacija,  kao opozicionar. Pa da li je moguće da sada dođem na vlast i da kažem da sad ne priznajem, sada ćemo mi da otimamo Vukovar. Kome da otmemo Vukovar? Ja sam samo govorio  o strukturi stanovništva i na to sam mislio kada sam rekao skoro srpski grad, dakle u tom smislu, ali ko ovo neće da razumije ne mora, u smislu broja stanovnika. Vidite to je razlika između Hrvatske i Srbije u tom odnosu. Srbija ima svoje udruženje veterana rata i oni se bore isključivo za svoja prava. Trenutno im Srbija duguje neki novac po osnovu ratne mjenice koje je neko izmislio za učešće u ratu, nekima isplatili, nekima nisu. Oni kojima nisu isplatili otišli su u Strazbur, dobili presudu i sada Srbija ima da im plaća, i to je sve. I kada se okupe u Kruševcu, u Prokuplju, bilo gdje, oni samo traže svoj novac. U Hrvatskoj postoji ta Udruga veterana rata, oni se okupljaju samo kada treba protiv Srbije nešto da se radi. Oni se bore isključivo protiv Srbije. I sada u tom Vukovaru treba da se uvede ćirilični natpis na nazive ulica i oni kažu poginuće da ne dođe ćirilica. Zašto? Zato što su to Srbi. Da je njemačko stanovništvo oni bi dozvolili da bude na njemačkom, ali ne daju na srpskom. I što se ja sada ne naljutim na gospodina Josipovića što se njegova organizacija tako ponaša, zašto bih bio ljut, i on radi u granicama svoje moći. Dakle, ako nije ljut, to znači da traži razlog da se ne sretnemo. Ja sam mislio da je normalno da je ljut, pa neće da se sretnemo, ali ako nije ljut onda on traži neki drugi razlog. Mi smo se sreli u Londonu.

SPG: Rekao je ovo u Srebrenici. Vi ste izjavili da ...

TN: Polako, stićićemo i do Srebrenice. Sreli smo se i u Vatikanu

SPG: Jeste li razgovarali, sjedili ovako?

TN: Kako da ne. To je bio jedan krug u kome je bio i Tači, Josipović, Lagumdžija.

SPG: Kako mislite krug? Svi ste zajedno stajali?

TN: Stajali smo svi zajedno u krugu.

SPG: I normalno razgovarali.

TN: Prije nego što smo sjeli da prisustvujemo ceremoniji, mi smo svi kao gosti došli pola sata prije nego što je počela ceremonija. Šta ćete kada se znamo. Zašto, mene su pitali novinari, da li sam se rukovao sa Tačijem? Jesam. Što da krijem da sam se rukovao pa da neko pronađe fotografiju. Zašto bih krio? Drugi neće da kažu da su se sreli. Recimo Milanović je izmislio, ja sam pogriješio, ja sam mislio da je to bilo u Londonu, a bilo je u Brazilu, ili je blo obrnuto, i onda on kaže ne to nije tačno. Ne kaže da jesmo, ali ne tu, nego kaže da nije tačno. E sada zašto bi se ljutio Josipović za Srebrenicu. To je ono zbog čega je bio ljut gospodin Izetbegović.

SPG: Zajedno su bili ljuti u jednom trenutku?

TN: Pa dobro, onda je znači mogao Izetbegović da bude ljut i za Vukovar. Ja ne znam više kako da izdvojim to koliko ja osjećam užasa kada se pomene Srebrenica. Kada je Skupština Srbije usvajala deklaraciju o osudi teškog zločina u  Srebrenici, baš tako se zove, ja sam govorio to je jedan jedini put kada sam govorio stojeći u skupštini Srbije. Svoj govor sam započeo tako, naći ćete ga u bilješkama da stojim iz pijeteta prema žrtvama srebreničkim. Dakle ja to nosim u duši. Ne mora niko da me podsjeća kakav zločin su pripadnici mog naroda tamo izvršili. U Njujorku na Generalnoj skupštini gdje sam se okomio na takozvano pomirenje preko Haškog tribunala do kojeg nije došlo, ja sam ponovo morao pomenuti Srebrenicu kao sinonim za težak zločin koji su počinili neki pripadnici moga naroda. Šta još treba da uradim? Ne znam šta treba da uradim, da koristim riječ na kojoj insistiraju drugi, nije koristila ni Skupština Srbije.

SPG: Ali je usvojila rezoluciju koja se poziva na presudu, a presuda je rekla da je bio genocid.

TN: Ali nemojte da me… Pet godina sam bio predsjednik tima za odbranu Vojislava Šešelja i moje sukobe sa Haškim tribunalom nemojte više da mi pominjete. To je sud koji ima svoja pravila, koji ne sudi ni po jednom zakonu, to je sud koji je u jednoj presudi presudio saučesništvo u zločinu genocida i na osnovu tog saučesništva u zločinu genocida izveo da je bilo genocida. Znate za genocid mora da se organizuje suđenje. Mora da se dokaže genocid.

SPG: Ali gospodine NIkoliću sve ono što se događalo u Srebrenici zaista ima karakteristike, definicije genocida. Evo vi ćete se složiti sa mnom u nekim, iseljavanje, protjerivanje, ubijanje preko 8.000 ljudi.

TN: Sve ono što se dešavalo u ratovima Jugoslaviji ima karakteristike genocida. Recite mi jednu lokaciju ja ću vam reći da li genocid ili nije. Zar nije protjerivanje Srba iz Krajine genocid? Pa kada je Srbija insistirala na tome da se to nazove genocidom, 300.000 ljudi. Zar nije protjerivanje Srba sa Kosova genocid?

SPG: Ipak, Srebrenica nosi jednu težinu zbog 8.000 ubijenih ljudi, brutalno ubijenih ljudi, civila.

TN: Ja klečim zbog toga, evo klečim i tražim pomilovanje za Srbiju zbog zločina koji je izvršen u Srebrenici. Pazite bio sam u opoziciji. Kada se to dešavalo u Srebrenici mnogo Bošnjaka je prelazilo preko Drine i Srbija ih je prihvatala. Neki su u Vojvodini, negdje je u Subotici je postojao veliki kamp za te ljude. Odatle su odlazili gdje god su htk+jeli, Srbija ih je prihvatila. Ne mogu ja sada svoju državu, ponavljam, to su počinili predstavnici mog naroda, ali moja država u tome ni na koji način nije učestvovala. U tome je učestvovala Bosna i Hercegovina.

SPG: Ali vi ćete se složiti sa mnom da je Jugoslovenska armija ostavila naoružanje i sve bosanskim Srbima i povukla se, ostavila je čak i generale na teritoriji BiH.

TN: I ja ću se složiti sa vama da su armije drugih zemalja naoružavale druge narode

SPG: I paravojne jedinice su iz Srbije, kao i vojne prelazile u BiH.

TN: Sve je to tačno. Dolazili su iz Azerbejdžana, Afganistana da ratuju na drugoj strani

SPG: Ali puno manjoj mjeri.

TN: Ma nemojte brojati žrtva je žrtva, pustite to. Jedan poginuli je težak. Ja vam sada kažem da je to bio stravičan zločin. Hoćete da pola sata pričamo o stravičnom zločinu, ali ja bih da pričam o budućnosti. Bio je stravičan zločin i počinili su ga pripadnici moga naroda i ja bih htio da svi budu kažnjeni. Predsjednik Srbije je išao da se pokloni se njima.

SPG: Da li ćete vi doći u Srebrenicu?

TN: Pa vidjećemo, Bože zdravlja. Ne znam da li je potrebno da svaki Predsjednik Srbije ide u Srebrenicu.

SPG: Možda se to od vas najviše očekuje, nekako ste pokrenuli ove neke procese.

TN: Nisam ja ništa pokrenuo, ja ću da odem.

SPG: Da li ćete ove godine?

TN: Jel Vi mislite da ću ja tome da dokažem da priznajem taj zločin?

SPG: Pa priznajete, rekli ste.

TN: Pa ja ga sada priznajem, ne moram tamo. Ali postavlja se pitanje kako ću biti dočekan, iskreno. Ja čak i na mjesta gdje samo postoje Srbi ne idem jer su protiv mene. Zašto bih to radio. Možda samo jednom čujete da sam bio tamo i dobijete snimke. Na manifestaciji na kojoj prisustvuje rodbina poginulih teško da bih bio lijepo dočekan. Ja to razumijem i što bih ulazio u neki novi sukob.

SPG: Možemo zajedno da odemo u Srebrenicu?

TN: Kad god želite.

SPG: U ovoj godini.

TN: Pa evo u ovoj godini, zašto da ne. Evo neka organizuju kada budem u zvaničnoj posjeti BiH, otiću i u Srebrenicu.

SPG: Razgovarala sam prije nekoliko mjeseci sa predsjednikom Narodne skupštine Republike Srbije Nebojšom Stefanovićem i on je na kraju tog intervjua sam uputio jedno izvinjenje građanima BiH, jedno izvinjenje za sve zločine koje su počinili neki Srbi učestvujući iz Srbije u ratu na teritoriji BiH. Gospodine Nikoliću, da li ćete vi biti predsjednik Srbije koji će uputiti isto tako izvinjenje?

TN: Mislim da se to može od mene da očekuje. Ja sam čovjek koji je u stanju da ponese na svojim leđima ono što drugi nisu htjeli. Ja samo gledam da to ne pretovaram na svoj narod. Ako treba ja ću da nosim krst, ali da ja uzimam krst, a znam već ko će iz mog naroda da ga ponese, to mi malo djeluje kao prebacivanje odgovornosti. Dakle, ne znam kako je rekao gospodin Stefanović, ali mogu uvijek da vam kažem, iskreno iz srca, da se izvinjavam, da se kajem, da tražim oproštaj za svaki grijeh koji je počinio pripadnik srpskog naroda ili građanijn Srbije koji ne pripada srpskom narodu u jednom vremenu u kome je zaboravio na ljudske osobine, na moral, na to šta nas odvaja od životinja, u vremenu koje je bilo teško, ali su u njemu normalni ljudi ostajali normalni. Dakle, ne očekujem izvinjenje bilo čije za zločine nad srpskim narodom. Izvinjavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda počinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda.

SPG: Gospodine Nikoliću, korak u budućnost u odnosima BiH i Srbije. Bio je sastanak sa Predsjedništvom BiH. Kako vi vidite te odnose u budućnosti?

TN: Da ne ulazim u odnose u BIH, ali mislim da će biti mnogo dobri, ponekad bolji nego što to tamo funkcioniše. Zaista sam zamoljen da javnosti bude potpuno jasno da li je za mene BiH država. Da za mene je BiH država i Srbija će sa njom da sarađuje. Ne samo ovako, ovo je bio razgovor ljudi koji odavno žele da se sretnu. Ja znam da je i gospodin Komšić u tome, gospodin Josipović. Mi smo ljudi koji žele da se sretnu. Ako sam ja uzrok, svima sam im se već izvinio, a ja ne tražim razlog da se ne sretnemo, ja ćutim. I kada se ne slažem sa sagovornikom, možda se nisam baš danas složio sa gospodinom Izetbegoviće, ali sam ćutao. Želim da postignemo taj cilj. Replikom na neku izjavu, replikom na repliku ne ide se daleko. Evo, ako ću da porastem u tuđim očima tako što ću ponekad da ćutim, vidjećete biću mnogo visok u budućnosti,  samo u želji da naša djeca gledajući u nas shvate da nas više ništa ne razdvaja i ne dijeli. Znači ono što nas je razdvajalo, dijelilo, nek se zakona sa nama, ali dok smo još živi, da svojoj djeci ne ostavimo to u naslijeđe, nema razloga. Dakle, mi idemo, vidjećemo sada najvjerovatije, u Istanbul ili Ankaru. U jednom teškom peridodu Turska je pokazala da može da pomogne. Ako želi iskreno da pomogne može da pomogne da se malo uspostave bolji odnosi i da malo investcijama pomogne da taj narod bolje živi i ja to nastavljam. Možda je neko od mene očekivao da kažem šta će nam Turska, možemo i sami. Možemo i sami, ali ako još uvijek ne možemo sami, kako god da se zove država, koje god da je jvera dominantna u toj državi, ako želi da pomogne, neka nam pomogne. Mi ćemo ići na trilateralu, ja mislim 17-18.maja.

SPG: Najavili ste i dolazak u Sarajevo?

TN: U Sarajevo sam danas pozvan, sada samo još da mi kažu za koji datum sam pozvan, tog datuma sam u Sarajevu. Idući put sam obećao gospodinu Izetbegoviću šetnju. Nije bio dvadeset i nešto godina, nisam baš ja kriv za sve te godine, obećao sam šetnju kroz Knez Mihajlovu. Ja od svog naroda nema razloga da bježim, a gospodin Izetbegović u mom narodu nema razloga da očekuje bilo kakvu neprijatnost.

SPG: Znate šta je najveća vrijednost odnosa Srbije. Juče sam sjedila u jednom restoranu u Beogradu, do mene je sjedio jedan par iz Beograda sa malim djetetom, krenula je priča, i oni kažu, a vi ste iz Sarajeva, mi smo prije nekoliko dana bili u Sarajevu i vodili smo tu djevojčicu od godinu, malo starija od godinu dana da proba ćevape u Želji na Baščaršiji. E to je najveća vrijednost, potpuno relaksirani odnosi  funkcionišu, ljudi dolaze.

TN: U Sarajevu ima nešto. Ja sam ranije, dok sam se intenzivnije družio sa ljudima iz BiH, prepoznavao ljude iz Sarajeva. Oni su uvijek spremni na šalu. Baš samo Sarajevo izdvaja se od ostalih dijelova i možete da prepoznate. I ako je to Sarajevo isto ono koje ja pamtim od prije mnogo  godina, ja sam zbog toga srećan. Meni je gospodin Izetbegović rekao da je to ponovo otvoreni grad, da možete da govorite ekavicu i ijekavicu ili bilo koji drugi jezik. U Srbiji to nije problem. Toliko rata, zločina, zvjerstava, surovosti u našim odnosima, sami kažete Srbija umiješana u taj rat, jer je kao dio Jugoslavije u svemu tome učestvovala, ali u Srbiji baš nijedna neprijatnost. Za sve to vrijeme rata, izuzev nekoliko sela u Vojvodini naseljenih hrvatskim stanovništvom, gdje je dolazilo do razmjene imovine između Srba koji žive u Hrvatskoj i Hrvata koji žive u Srbiji, oko toga sad već vodi se spor. Vidjećemo kako će izgledati presuda suda, ali ja znam, mnogo sam se time bavio. Veliki dio je bio u urbanizaciji lokalnog sveštenstva, oni su nalazili adrese i to, nigdje više, ni sa jednom religijom, ni sa jednim narodom u Srbiji nije bilo ni jednog jedinog problema. Bilo je za očekivati da, recimo, u Sandžaku dođe do nekih strašnih. Ništa. I kada pomenuh Sandžak, rašku oblast, žao mi je što se tamo ljudi između sebe ne slažu, mnogo mi je žao.

SPG: Možda čuju ovu vašu poruku pa promijene nešto.

TN: Ne vrijedi, ne vrijedi. Razgovaram i sa jednim i sa drugima, nekako su, šta dijele ne znam, ali ne mogu da se podijele.

SPG: Imam još jedno pitanje koje želim da vam postavim. Postavila sam ga i predsjedniku Josipoviću, vezano je za  protjerane Srbe iz Republike Hrvatske, pitala sam to i gospodina Stefanovića, da li postoji mogućnost da se nešto učini za te  ljude. Ja sam sa njima kontaktirala i tu je jako mnogo tragičnih i tužnih priča, ljudi ne mogu osnovna ljudska prava da ostvare u Republici Hrvatskoj, da se vrate da povrate svoju imovinu, svoj posao. Da li možete vi sa funkcije koju imate, pa i gospodin Jospiović i sve institucije da se zaista uključe da se pomogne tim ljudima.

TN: Znate da je Srbija bila sebična i da je željela da sprečava Hrvatsku zbog tog neizvršavanja Aneksa G, na koji smo se svi obavezali, a koji direktno se tiče tog problema, mi smo mogli da napravimo veliki problem Hrvatskoj i njenom putu ka EU. To je srpska muka i nijedno rukovodstvo Srbije nije uspjelo sa Hrvatskom da dođe do tačke da Hrvatska ispuni te svoje obaveze. To ostaje kao tema za naše razgovore, ali nije za medijsko razgovaranje, zato što ja ne želim da zasutavljam Hrvatsku na njenom putu, jer i tamo žive ljudi jako teško, jako siromašno, i ne želim da podsjećam na rat. Samo želim da podsjetim na to da smo svi na ovoj zemlji jednaki i da svi imamo ista prava i da ta prava treba obezbijedi Srbima i da Srbi koji bi se vratili uopšte ne ugrožavaju Hrvatsku, ali je Hrvatska njih ugrozila time što ne mogu da se vrate. Mislim da i članstvo u EU će dodatno obavezati Hrvatsku na mnoge obaveze koje do sada nije imala da ispunjava.

SPG: Gospodine Nikoliću, ja vam zahvaljujem na ovom razgovoru za emisiju Intervju 20. Vrijedilo je čekati svo ovo rijeme, gotovo godinu dana na razgovor sa vama. Da li imate neku poruku za građane BiH?

TN: Pa ja hrabrim Bosancima, a neki se moji već ljute kada im kažem da su Bosanci, kažu mi smo iz Republike Srpske. Za mene su Bosanci svi koji žive u Bosni i Hercegovini i tako ih i tretiram. Ja pravima nemam šta da objašnjavam, oni sve znaju. Ja samo nekima koji pronalaze nešto novo u sebi, a ne starinu i tradiciju moram da objašnjavam da je BiH, čini mi se, više primjer kako narodi mogu da žive lijepo ako to žele, nego Vojvodina naša, iako u Vojvodini živi preko 30 različitih naroda. Dakle, ja vam želim sve najbolje. Ja vam želim ponovo mješovite brakove, ja vam želim ponovo da imate državu.

SPG: Imamo mi to u BiH, vjerovali ili ne, čak se i u ratu dešavalo.

TN: Neka ste živi i zdravi i želim vam da funkcioniše država, da ispunjava sve svoje obaveze da sve svoje rokove poštuje na koje se obavezuje, da vlast bira narod, da narod ne izlazi džabe na birališta, nego da bi se formirala vlast, da onaj ko to ne može da obezbijedi da se skloni da dođe neko drugi koji to može da obezbijedi, a da nas prestignete na putu ka EU.

SPG: Hoćemo, dali ste nam cilj. Hvala vam lijepo još jedom dobro došli u Sarajevo.

TN: Sve najbolje, prijatno.

(Frontal)