Koliko je zapravo prisutan rak grlića materice?

Prema podacima SZO to je drugi tumor po učestalosti, a peti po smrtnosti u svijetu. Zemlje u okruženju, izuzev Slovenije, dosta loše kotiraju, uključujući i našu zemlju, i sve su na dnu ljestvice. Što se tiče preciznijih podataka za Republiku Srpsku problem je što nemamo popis stanovništva, jer nemamo ukupnog broja žena i onda nemamo ni tačan uvid i ne možemo napraviti tečne procentualne odnose, niti bilo šta drugo što bi se odnosilo na stepen zastupljenosti.

Koji su faktori zbog kojeg tako loše kotiramo?

Nekako naše žene nisu puno prosvjećene o ovoj bolesti, šta je to, kako nastaje i sl. A kad se nema popisa ne može se organizovati ni dobar skrining koji nam treba, i koji se radi svugdje u svijetu, a Srbija bi trebala ove godine da počne sa skrningom.

Naše žene su sklonije da idu kod frizera, ili bilo gdje drugdje, prije nego ginekologu, a na tome bi svi trebali da rade da se takvo stanje promijeni. Skrining bi trebao da se radi barem na svake tri godine, da žene budu pozivane na preglede, i da budu alarmirane one žene koje nisu išle na preglede 10, 20 i više godina, da se među njima napravi trijaža, onih koji su u predkancerskoj leziji, i što se da riješiti, a sasvim je normalno očekivati i određen broj žena koje imaju kancer u odmaklim fazama. Znači, kada bi uspjeli, putem skrininga, da smanjimo periode između pregleda na tri godine, napravili bi značajan pomak.

Što se tiče uzroka sa sigurnošću možemo reći da je to HPV (Humani papiloma virus) infekcija, dok su faktori rizika brojni od seksualno prenosivih bolesti, socio-ekonomskog statusa, pa pušenje, oni koji se odnose na muškog pratnera, za hemijsku karcinogenezu i mnogi drugi.

                Dr Miroslav Popović i dr Svjetlana Dunjić sa osobljem

Da li se kod nas radi vakcinacija i kako preventivno djelovati?

Vakcinacija kao mjera prevencije se u svijetu koristi i ona ima svoje protokole kada se i kako daje, po pravilu se radi kod djevojčica koje nisu imale spolne odnose, pa se u različitim zemljama vakcinacija radi u 13toj, 14toj pa i 17toj godini. Kod nas se vakcinacija ne radi, jedino ako neko od roditelja inzistira da se nabavi vakcina. Međutim, prije toga trebali bi da uradimo skrining i da uvedemo mogućnost HPV testiranja, da to ne bude skupo, odnosno da bude dostupno svima, i njemu se sve više pažnje posvećuje i u svijetu. Ali treba znati da postoje razne tehnike HPV testiranja, ono da bi bilo ispravno mora da bude odrađeno posebnim tehnikama, a razne privatne ambulante kažu da rade ovo tesitranje ali rade tehnikom koja nema dovoljno osjetljivosti na virus. HPV testiranje se posebno preporučuje ženama preko 35 godine života. Kod mlađih se ne radi, zato što HPV je nešto što regresira, odnosno što ima mogućnost da se vremenom smanji.

Jer se organizam, kao i sa virusom gripa, sam bori sa njime, i ne treba žuriti sa bilo kakvom intervencijom zato što je neko HPV pozitivan, jer to može biti skoro svaka žena koja je imala polni odnos, ali tamo gdje on perzistira, gdje traje, on u velikom broju slučajeva daje predkancerozne lezije, od tog najblažeg stepena, pa srednjeg do teškog, iz kojeg se ide u mikroinvazivnu formu u invazivnu, što bi trebalo da se izbjegne. Problem kod karcinoma grlića materice je što nema neke posebne simptomatologije zbog čega žene i treba da idu redovno na preglede, jer ako se otkrije u najblažoj fazi zaista se ima jedan dug period da se promjena izliječi.

Kakve su metode i šanse za izlječenje?

Metode liječenja zavise od stepena u kojem se promjene otkriju. Mi ljekari znamo reći da ako bi se ženi morala poželjeti neka vrsta raka, onda je to ovaj, jer je dostupan, lako se rade pregledi i rano se može otkriti, i ukoliko se otkrije u ranoj fazi izlječivo je 100 odsto, kada je pitanju predkancerska lezija, pa čak i kad se mikroinvazivna faza uoči može biti 100 izlječivo. Problem su uznapredovali stadijumi, gdje se ne mogu ni operacije izvesti, jedino se može primjeniti radijacijsko liječenje, a mi imamo veoma puno žena baš u toj fazi. Nedavno smo u jednom danu imali četiri operacije na uznapredovalim stadijumima, još uvijek operabilnim, ali bez sjajnih prognoza i to se radilo o četiri žene koje su bile 1966., 1976., 1980. i jedna 1983 godiše. Zato mislim da bi edukacija trebala da počne još od škole, u sklopu seksualnog obrazovanja, pa do medija koji bi trebali da se trude da što više pišu o tome.

Mi svi bi trebali da se borimo za kvalitetan popis stanovništva, te bi trebali da vršimo pritisak na vladu i nadležne institucije da se uradi skrining, i mislim da bi s obzirom na brojnost pacijentkinja bilo dobro da se osnuje i neko udruženje, jer im jako puno treba i psihološka podrška, koje bi moglo biti i šire u smislu da se odnosi na sve oboljele od neke vrste raka genitalnog sistema.

I pored toga što je tako prisutan kako u svijetu, tako i kod nas, ovo oboljenje, kao i mjere na prosvjećivanju, ne dobijaju dovoljno pažnje, a posebno je to loše jer se radi o vrsti izlječivog raka, koji je uopšteno jedina vrsta karcinoma koja je u ranoj fazi 100 odsto izlječiva.

(Frontal)