Podrška koju je domaća privreda uživala preko IRB ili novcem od privatizacije ubrzano se topi. Nelikvidna privreda podsjeća na hodajućeg mrtvaca kojem je isisana krv. Bankarski sektor takođe osjeća bol svojih komitenata. Osiguranje životari. Građevinci koji nisu prodali skele, nadaju se nekom posliću na autoputu Banjaluka –Doboj u koji gledaju kao u sunce. Broj nezaposlenih nezaustavljivo raste.

Nekoliko podataka Centralne banke pokazuju dubinu ponora i definišu mogući razvoj događaja. Naime, ukupni depoziti u BiH za jedanaest mjeseci 2012. godine iznosili su 13,2 mlrd. KM što predstavlja povećanje u odnosu na isto razdoblje 2011. godine za 1,7%. Razlog niske godišnje stope rasta jeste taj što je generisan isključivo rastom depozita stanovništva i ostalih depozita, dok su depoziti nefinancijskih poduzeća i vlada u BiH imali negativan rast, a oni imaju značajno učešće u ukupnim depozitima. Zaključak je jednostavan: Građani koji imaju novca su u strahu od onog što dolazi sutra, sve više štede, a to znači da sve manje troše. S druge strane vlade na svim niovima ne mogu sebi priuštiti taj luksuz. Njihovi depoziti u bankama su sve manji.

Na drugom bankarskom tasu- plasamani: Kreditna zaduženosti raste brže od depozita I to stopom od 4,6%. Stanovništvo je zaduženo 6,8 milijardi (5,7%). To nije alarmantno, ali slijedi ŠOK: Krediti vladama na svim nivoima vlasti u BiH porasli su za 51,7% na 834 miliona KM.

Istovremeno spoljnotrgovinski deficit porastao je za oko 4 odsto.

Strane investicije (sjećate se te dvije riječi koji su pred izbore bile omiljene političarima), prošle godine su iznosile manje od 400 miliona, ali ni oni nisu realni. Od tog iznosa pod najveća ulaganja statističari su ubrojali kada je Birač Europe dd Litvanija kupila Aluminu Karakaj (253 mil) i Mehaniku Zvornik (63,5 mil). Prošlo je nezapaženo vijest da je Hypo Banka povukla iz BiH 45,5 miliona KM.

Istina, sve zemlje su suočavaju sa sličnim problemima, ali RS i BiH ima nešto što situaciju znatno više otežava. Poličari. Formiranje vlasti, sramotno neispunjavanje presude Sejdić-Finci zbog koje smo dobili šamarčinu iz Brisela. U RS uz sve to, ovih dana privrednici na televiziji ne gledaju I u novinama ne čitaju o poreskom rasterećenju, smanjenju parafiskalnih nameta ili novim investicijama, već o zavjerama i stranim plaćenicima koji žele srušiti vlast. Poslovati u ovakvom ambijentu graniči se sa naučnom fantastikom. Niste sigurni da li dobijate više udaraca spolja ili iznutra, od tržišta ili od svojih političara. Vrh najveće vladajuće stranke sastaje se ne da bi nešto promijenio nabolje, već da bi poslalu poruku da su jedinstveni. Zabavljeni sami sobom, postali su sami sebi svrha.

Loši menadžeri nikada ne preuzimaju odgovornost. Za poteze koje nisu povukli ili su ih povukli sa zakašljenjem, krivi su radnici koji traže svoje nadnice. Za loše poteze, njima su krivi najbliži saradnici jer im nisu dali dobre ulazne informacije ili one koje su im I dali bile su po nalogu konkurencije. Kada kola krenu nizbrdo, dobar kočijaš će pokušati sve da ih zaustavi ili barem uspori da bi šteta bila manja, loš će galamiti na konja.   

(Euroblic/Frontal)