Koliko je nova “šestorka“ funkcionalna i održiva s obzirom na različite pristupe i neslaganja, te činjenicu da su stranke unutar “šestorke“ politički protivnici na entitetskim nivoima?

Svaka uslovno rečena koalicija u BiH koja čini vlast je heterogena i ona mora da se sastoji iz najmanje 4-5 stranaka (u posljednja dva izborna ciklusa to je 6 stranaka). To nije klasična koalicija koja ima slična programska opredjeljenja i dobro je primjećeno sa vaše strane da su to potpuno različite političke partije koje u Sarajevu čine vlast, a sukobljavaju se na entitetskom nivou. To potvrđuje staru tezu koju sam iznio prije 6 godina da je u BiH moguća samo matematička koalicija, dakle zbir političkih parija koje mogu da se dogovore o osnovnim ustavnih stvari i formiraju vlast.

Utoliko je ona i nestabilna i teško je reći koliko će ona trajati, to niko ne može procijeniti. Za 2-3 mjeseca koliko funkcioniše nova šestorka neko će reći da ništa nismo uradili osim budžeta. Ali i to je krupno jer je urađeno prije kraja godine.Vidjećemo sada nakon što kroz Savjet ministara prođu predviđeni zakoni i dođu do Parlamenta može li ona izvući neke nove korake naprijed za BiH.

Valentin Inzko je u nekoliko navrata izjavio da političari iz RS svojim ponašanjem utiču na ostanak OHR-a, a jednom prilikom se javno zahvalio predsjedniku Dodiku što mu “svojim izjavama o osamostaljenju RS i trećem enititetu produžava mandat“. Čiji je zapravo interes za postojanje i ostanak OHR-a?

Time što se Inzko zahavalio samo pokazuje koliko je njemu stalo da ostane tu. Mi iz Republike Srpske već godinama govorimo da OHR treba da ode. Ja lično sam otvoren u borbi protiv OHR-a ne zato što ne volim Inzka, ili nekog drugog predstavnika, nego zato što se zalažem za slobodu. Nije narod i društvo u cjelini slobodan sve dok ima nekog iznad legalno izabranih institucija koji može da radi šta hoće.

U RS skoro nema niko, osim par pojedinaca ko bi bio za to da visoki predstavnik ostane u BiH.

Sa druge strane postoji snažan interes kruga ljudi iz međunarodne zajednice koji drže kancelariju visokog predstavnika da on ostane, kako bi mogli da upravljaju BiH i tokovima u regionu, jer je BiH geografski i strateški u sjedištu Balkana.

Treća stvar je da lokalni političari iz reda bošnjačkog naroda ne kriju želju za ostankom OHR-a dok se neki njihovi ciljevi ne ispune. Mi znamo koji su njihovi ciljevi. To je promjena Dejtona, uvođenje sistema u kojem bi se glasalo po sistemu jedan čovjek – jedan glas, dakle centralizacija BiH i dominacija jednog naroda i zato se oni zalažu za ostanak visokog predstavnika

Da li to znači da bi u narednom periodu moglo doći do dodatnih pritisaka na RS kada je riječ o prenosu nadležnosti, promjeni ustava i reviziji Dejtona kako bi se uslovio brži napredak na putu prema EU i NATO?

Stalno ima ideja za promjenu ustava i prenose nadležnosti na BiH. Nekad to doživljam kao pritiske, a nekad samo kao ideje koje pokušavaju da prođu. I to neće prestati zbog težnje Bošnjaka da potpuno vladaju BiH i namećući svoju volju što je protivno ne samo Dejtonu već protivno volji druga dva naroda i demokratskih principa Evrope kojim težimo. Bilo bi normalno da narod kojeg ima manje, kada traži nešto, da mu većinski narod popušta da bi živjeli zajedno. Ovdje se dešava potpuno obrnuto.

Dakle, nastaviće se i dalje ta vrsta pritisaka, podržavaće ih dio međunarodne zajednice, a biće neophodno u priblažavanju EU i NATO savezu da se odriče dijela suvereniteta. Lično mislim da nije poseban problem, ako su se sve zemlje u Evropi odricale dijela svog suvereniteta da bi pripadale jednoj razvijenoj zajednici. Kod nas je problem unutrašnjeg odricanje suvereniteta, a ne spoljno. Mi ne damo ništa od svog suvereniteta, ali smo spremni da se zajedno dogovrimo i ponečeg odreknemo da bismo bili dio te Evropske Unije.

Da li onda smatrate da se do kraja godine mogu ispuniti svi uslovi iz Mape puta neophodni za dobijanje statusa kandidata?

Ja sam mislio da sve to možemo da ispunimo prije četiri godine i o tome govorio otvoreno i jasno, ali to se nažalost nije desilo. Kažem nažalost jer mislim da smo bili na dobrom putu i da smo to uradili prije četiri godine danas bi bili u poziciji gdje je Crna Gora. Nismo uspjeli i zato ne smijem da kažem ispunićemo to do kraja godine ili nećemo.

Neophodno je da političari urade sve da ispune tačke iz Mape puta prije svega radi građana koji su nas izabrali. Siguran sam da BiH i svi njeni narodi pripadaju Evropi i mi političari treba da sve učinimo da to i formalno postanemo.

Nažalost ne činimo sve, previše se sukobljavamo unutar BiH i zbog toga ne ispunjavamo određene obaveze. U tom sukobljavanju “pomažu“ nam neki međunarodni faktori koji su čas na jednoj, čas na drugoj strani. Danas smo pred zidom, da li će pobijediti zdrav razum političara koji kaže „narod nas je birao da bi bili dio EU ili nekolicina političara koji imaju svoje razloge zašto ne žele BiH u EU.

Ako to hoćemo onda moramo to ispuniti i to nije krupno. Mi smo vrlo blizu ispunjavanju preostala dva uslova iz Mape puta. Oko kordinacije je već sve završeno, oko promjene ustava u slučaju Sejdić-Fenci nije sve ispunjeno i tu se treba priliogaoditi. I to nije teško. Teško je ako hoćemo da komplikujemo kao što sada jedan dio političara iz Federacije koja ne želi asimetričan izbor, kao da BiH već nije asimetrična i tako postavljena u Dejtonu. Nema razloga da se bune zbog toga.

Iz ovoga što govorim proističe da bismo morali to uraditi do kraja godine. I to je upozorenje. Ne uradimo li to ove godine Bosna i Hercegovina će ostati jedini prostor (pored pokrajine Kosovo i Metohije) koji nema jasan put prema EU, a to nije dobro. Nije dobro da ostanemo van toga.

Ipak vaša izjava da, ukoliko ne postignemo zajednički dogovor u vezi sa pristupom EU, Republika Srpska može da nastavi sama naišla je na oštar prijem u Federaciji.

Ja sam tu izjavu pojasnio već tada, samo svako čita ono što se njemu svidi. Kad sam rekao da idemo sami nisam mislio na podjelu BiH jer je to malo složeniji posao, nego što mi lokalni političari to možemo uraditi. Znamo kako je nastajala i ko je je sve učestvovao u pravljenju ovakve BiH i ne možemo je mi tek tako razvaljivati.

Kada sam rekao sami htio sam da pokažem razlike između RS i Federacije u izraženoj želji za sprovođenje reformi koje su potrebne za jedno moderno društvo kao što je Evropska Unija. Ostajem i sada kod toga. Da nije bilo zaostaja u vezi sa ljudskim pravima mi bismo iz RS već napravili značajniji iskorak prema tome.

BiH je po mnogim ekonomskim pokazateljima posljednja zemlja u regionu i Evropi. Može li se onda, uz ovako komplikovano uređenje i stalno prisutne tenzije između naroda i njenih izabranih predstavnika, uopšte dugoročno ekonomski razvijati?

Naravno da koči i to u značajnj mjeri. Prvo, retorički sukobi koji postoje i nesporazumi oko uređenja stvaraju nezdravu atmosferu i šalju svijetu sliku zemlje koja je u stalnom sukobu. Ne želi niko ko ima kapital da ulaže u područje koje je nestabilno. Bez stranih ulaganja i fondova Evropske unije mi i nemamo mogućnost da napredujemo i prilagođavamo se. Te dvije stvari su glavni podsticaji za ekonomski razvoj. Naravno ima i drugih unutrašnjih. Pošto one ne idu, prouzorokovane svakakvim retoričkim rasparavama koji su nekada na granici svađe onda to bitno utiče na ekonomski razvoj. Političari u BiH, neka to bude kritika upućena svima, trebaju da se naviknu na jedan smiren pristup bar prema vani. Dakle, dozvoljene su unutrašnje raspave, ali vani bi trebalo da izlazi samo ono što smo se dogovorili. Naravno važni su i drugi parametri ukoliko eniteti žele strana ulaganja, prije svega na provođenje određenih reformi do banalnih stvari poput brzine registrovanja preduzeća.

Smjene u strančkim odborima nakon lošijih izbornih rezultata SNSD-a i pojedina odstupanja sa funkcija podgrijale su priču o unutarstranačkim strujama. Takođe su u zadnje vrijeme česti sastanci najvišeg rukovodstva stranke. Da li je upitno jedinstvo SNSD-a?

Nije upitno, samo zavisi ko kako posmatra to jedinstvo. Nije moguće da svi isto razmišljamo, to nije moguće ni u porodici sa tri do četiri člana, a kamoli u jednoj velikoj političkoj partiji kao što je SNSD. Suštinski postoji jedinstvo oko ostvarivanja programskih ciljeva s kojima smo nastupali i u izbornoj kampanji. Naravno kad se postigne slabiji izborni rezultat onda dolazi do rasprava koje u javnosti poprimaju čudesne priče. Sasvim je normalno da jedna politička partija pokuša revitalizaciju i pokuša da ispravi nešto što ranije nije vidjela. Svaka promjena u javnosti izaziva priču “gotovo je“, sukobili su se, podijelili su se, toga stvarno nema u SNSD-u. Jesmo promijenili jedan broj predsjednika opštinskih odbora i biće promijenjen još jedan broj u toku redovne izborne aktivnosti. Interesantno je da sva javnost prati šta se dešava u SNSD-u, a da niko i ne spominje ima li izbora u drugim političkim partijama, da li će tu biti ikakvih promijena. Dakle, moja ocjena je da nema sukoba kao što se priča. Različitih mišljenja ima i njih mora da bude u tako velikoj partiji. Poslije lokalnih izbora smo imali nekoliko sastanaka sa mnogo rasprava i sveobuhvatno sagledali i mislim da smo našli prava rješenja. Vidjećemo u narednom periodu kako će se to razvijati.

Predsjednik Dodik je početkom godine plasirao tezu o “proljeću“ koje se potpomognuto radom obavještajnih službi finansira iz stranih centara moći, a koje bi kroz djelovanje opozicije i nevladinih organizacija ugrozilo njegov položaj i destabilizovalo RS. Kakvo je vaše mišljenje o tome, je li Republika Srpska ugrožena?

Republika Srpska je od Dejtonskog sporazuma, odnosno od svog formiranja 1992. godine ugrožena na razne načine. U periodu rata vojno, a od Dejtonskomg sporazuma raznim vrstama pritsaka, pokušajem izbora kadrova, pokušajem onemogućavanja ekonomskog razvoja, sve da bi se njen uticaj smanjio u BiH. Koliko su trenutna dešavanja podgrijana radom stranih obavještajnih službi to je sad teško reći. Prave obavještajne službe ne rade baš tako da ih možemo prepoznati i reći eno ih oni rade, ruše ovo ili ono... Ipak ne treba zanemariti dešavanja od rata pa do danas. Prije svega zbog blizine žarišta kao što je Kosovo, ali i zbog sudara militantnog islama koje prodire preko ovog prostora u Evropsku Uniju, što je jedno posebno pitanje.

I tu dolazimo do uticaja RS na BiH i ko god bude na vlasti moraće zadržati taj uticaj i zato ima i biće pritisaka. U postratnom periodu navikao se jedan broj međunarodnih predstavnika da vlada ovim prostorima i sad kada imate jednog lidera kao što je Milorad Dodik, koji je nesporno najjznačajnija ličnost proteklih godina, onda on lično trpi taj pritisak. Mi smo sa druge strane spremni da preuzmemo obaveze koje nam je narod dao, narod koji nas je izabrao da radimo u njegovom interesu bez stranog prisustva.

Treba pogledati da li su neke nevladine organizacije sada uplanirane više nego protelkih godina ili više nego što to dobijaju zemlje u okruženju. Onda bi bilo jasno da se nešto traži od tih organizacija. Ja ne želim da kažem da oni direktno rade za strance i da imaju cijl da sruše Milorada Dodilka ali želim da kažem da tu nešto postoji.

Repubika Srpska jeste predmet interesovanja mnogo moćnijih zemalja nego što je BiH i njihovih predstavnika koji u svojim okvirima imaju i obavještajni rad, a koji se dijelom manifestuje preko nevladinih organizacija i pokušava da se jednim dijelom utiče na javnost. Dakle to postoji, možda ne tako bombastično kao što su neki mediji pisali.

Na kraju, da li i dalje, pored pristutnih sukoba sa SDS-om nastavljate vaše zajedničko djelovanje na nivou BiH?

Po mom mišljenju zajedničko djelovanje na nivou BiH ne bi trebalo biti upitno i ne treba da bude direktno vezano za neke sukobe na entitetskom nivou. Jasno je da postoje različiti pristupi SNSD-a i SDS-a, ali to ne bi trebalo da poremeti naš zajednički nastup. Pokazalo se da kad zajedničko nastupamo lakše ostvarujemo ciljeve Republike Srpske u BiH. To ne znači da se neće nastaviti žestoke rasprave u RS koje ponekad nisu kreativne i kvalitetne. Tu prije svega mislim na priču oko Nacrta zakona o ispitivanju imovine politčara. Samo bi rekao da se nigdje u svijetu to ne radi na takav način kako su iz SDS-a predložili.

Mi smo politčka partija koja će uvijek nositi bitku protiv kriminala. Ne samo retorički nego smo to pokušali da pokažemo i kroz djelovanje. Da li smo uspjeli ili nismo to će ocijenti građani, a ne baš ovako slaba opozicija. Biće i dugih stvari oko kojih ćemo imati različita mišljenja, ali ona ne trebaju da utiču na naše djelovanje u Bosni i Herecegovini.

foto Borislav Zdrinja

Frontal