Kako ste proveli jučerašnji dan i kakvi su vam utisci sa inauguracije i ostalih događaja?

Tadić: “Proveo sam dan kao i većina posjetilaca u Vašingtonu u vrijeme inauguracije, koja je zaista ne samo politički već i kulturološki događaj. Bitna je za čitav svijet, zbog toga što je predsjednik Barak Obama u svom inauguralnom govoru uputio važne poruke u međunarodnom kontekstu, mada one nisu konačno najvažnije, jer očekujemo u roku od nekoliko nedjelja obraćanje naciji, koje će u međunarodno-političkom smislu biti posebno značajno zbog spoljno-političke strategije koju SAD treba da stabilizuju u narednom periodu. U svakom slučaju, radi se o važnim danima za globalnu politiku, ali i SAD, koje moraju da riješavaju svoje značajne probleme, pitanja strateškog karaktera, koja treba da promijene kvalitet ekonomije SAD, koja je u stvari motor, ključna snaga globalne ekonomije.

Razgovarao sam sa mnogim ljudima, bilo je zanimljivo na marginama različitih događaja steći iskustva i uzeti u obzir različite vizije trenutne političke situacije u SAD, u tom kontekstu i na globalne uticaje. Stekao sam određene utiske, i sad ću ih stabilizovati tokom puta za Srbiju, a onda ću pokušati da sugerišem svojim srpskim prijateljima kako da ih ugrade u politiku budućnosti”.

Da li vam je neobično da ste poziv da prisustvujete dobili vi, a ne aktuelni predsjednik Tomislav Nikolić?

Tadić: “U američkoj politici ne postoji običaj da se na inauguraciju pozivaju aktuelni šefovi država, to nije bilo ni u vrijeme dok sam ja bio predsjednik Republike. S druge strane, dobra je okolnost biti u Vašingtonu ovih dana, jer ovo jeste jedan festival i međunarodne politike i treba se ponašati krajnje praktično”.

Već više od pola godine niste na položaju predsejdnika, a vaša stranka nije na vlasti. Iz tog novog ugla, kako vam izgledaju odnosi SAD i Srbije, pitanja evropske integracije i Kosmeta? Da li bar donekle vidite kontinuitet vaše politike u ovome što radi sadašnja vlast?

Tadić: “Ne vidim donekle, nego u svim strateškim pitanjima vidim čisti kontinuitet. Jedan novinar me je pitao ‘Da li vam je žao što vi ne nastavljate svoju politiku’, ja sam rekao ‘Ne’. Ako će nova vlada i novi predsjednik u budućnosti voditi politiku koju sam na neki način postavio na šine u prethodne četiri godine, nema razloga da se žalim. Mene samo zanima realizacija tog cilja. Ko će to realizovati – manje je bitno.

Bitno je da građanima Srbije bude bolje, a moje uvjerenje je da Srbija nema bolju političku opciju nego da ide ka Evropskoj uniji. To nije pitanje formalnog karaktera, već pitanje suštinskih promena našeg društva. Ne postoji bolji i upotrebljiviji model ljudske zajednice, koji mi možemo da primenimo u Srbiji od onog koji postoji na području EU. To je jedna kristalizacija najboljih i najefikasnijih iskustava u organizaciji države i društva, u podizanju konkurentnosti privrede, uspostavljanju parametara za funkcionisanje državne administracije, koji su u svakom slučaju kvalitetniji nego što smo mi imali ikada u prošlosti, u domenu poštovanja ljudskih prava…

Na kraju, uprkos ekonomskoj krizi sa kojom se EU suočava, to će ipak biti prostor najkvalitetnijeg života i u narednih 20 godina, pa zašto se Srbija ne bi uspostavljala po modelu takvog društva, biće korisno i za naše stanovništvo.

S druge strane, da bismo rješavali taj problem evropskih integracija na efikasan način, mi moramo riješiti jedno unutrašnje pitanje koje je internacionalizovano u međuvremenu – to je pitanje Kosova i Metohije. Moja politika je bila politika traganja za minimumom interesa Srbije na Kosovu i Metohiji, ali sa minimumom koji je jasno definisan, sa definisanim takozvanim ‘crvenim linijama’, koje čuvaju dostojanstvo našeg naroda, koje ne ostavljaju uvjerenje jedne trajne frustracije u Srbiji, koje bi bilo vrlo opasno ne samo za naše stanovništvo i budućnost života mnogih generacija, već i za čitav region.

Vidim određeni napor u novoj vladi da se taj minimum interesa definiše, uprkos prebacivanju odgovornosti na prethodnu vladu, pa i na mene, da stvari u pregovorima tehničkog karaktera nisu vođene dobro. One su vođene onako kako možemo da ih vodimo. Mi već godinama, decenijama nemamo idealnu situaciju na KiM, nego imamo onu koja je vrlo teška, i koja je posljedica pogrešnih istorijskih odluka, pa u tim okolnostima treba pronaći rešenje.

Dakle, to su dobri potezi nove vlade i nove administracije u Srbiji, koje ja vidim, ali ono što mene brine jeste što ne vidim da iza svih tih poteza postoji dublja strateška zamisao, jer Srbija je zemlja kojoj prijeti velika opasnost da na međunarodnom planu bude zemlja jednog pitanja – to je kosovsko pitanje, a da posle postane potpuno nebitna za međunarodnu zajednicu.

Ja sam učinio veliki napor u prethodnom periodu da Srbija postane bitna na bezbjednosnom međunarodnom polju, u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma, u politici pomirenja u regionu i da Srbija u tom smislu na neki način bude korisna i bitna za svet. Da mi taj model pomirenja izvezemo i drugde u svijet, da model borbe protiv terorizma i organizovanog kriminala bude upotrebljiv i za druge obaveštajne bezbednosne sisteme i da Srbija ne bude zemlja samo pominjana po Kosovu, ili u prošlosti nedovršetku saradnje sa Haškim tribunalom, nego da bude pominjana i po dobru.

Kako se vaša Demokratska stranka snalazi u opoziciji?

Tadić: “Nije lako Demokratskoj stranci posle četiri godine pune vlasti. Postoji jedno uvjerenje da je DS imala prethodnih 12 godina vlast, što prosto nije tačno. To uvjerenje se stvara iz taktičkih razloga od strane protivnika DS. Ono što je nesumnjiva činjenica jeste da je DS najveći rezervoar stručnih i političkih potencijala u Srbiji, i u tom smislu sve što se u njoj dešava bitno je za budućnost srpskog društva.

Vladajuća koalicija ima taj hronični nedostatak kadrova koji su u stanju da izvode reforme, koje su potrebne za Srbiju. I Demokratska stranka je kuburila s kadrovima, a kamoli stranke koje nikad nisu imale ni ideju da sprovode reforme, nego im je zapalo sada da ih sprovode zbog toga što nemaju drugi okvir za politiku, niti su mogle da razmišljaju o drugom okviru za politiku. Na neki način smo sadašnjoj koaliciji, u prethodnom periodu, nametnuli politiku koju ona sprovodi, što je značajan politički uspeh. Tako da oni danas nemaju kud, ali imaju i problem zato što nemaju ljude kojima mogu sprovoditi tu politiku.

Doduše prošlo je malo vremena, možda bi se određeni ljudi mogli obučiti za novu politiku, ali je potrebno dosta godina. Veliko je pitanje da li će vladajuća koalicija opstati ili ćemo imati izbore. U tom smislu DS je pred izazovom kako da se pripremi za nove izbore, posle udara koji smo imali gubeći vlast za dva procenta koliko je iznosio taj izborni poraz”.

VOA/Frontal