Intervju
ŠIJAKOVIĆ: Problemi iz svakodnevnog života se prenose na internet komunikaciju
Sociolog Ivan Šijaković, redovni profesor Univerziteta u Banjaluci, između ostalog se bavi proučavanjem komunikacija, civilnog društva i društvenih konflikta. Već neko vrijeme je prisutan na Fejsbuku, kako kaže koliko mu to obaveze dozvoljavaju, a nedavno je otvorio i svoj Tviter nalog. To je bio dovoljan razlog da ukratko porazgovaramo o stanju u društvu i virtuelnom svijetu, a kako nam je obećao, nakon praznika, će ovom fenomenu posvetiti i jedan obimniji blogpost.
FRONTAL: Kako ste se odlučili da budete prisutni na društvenim mrežama (Fejsbuk, Tviter, pisanje za portale)?
ŠIJAKOVIĆ: Komunikacija je sastavni dio moje profesije, stila i načina života. Internet je sada novi prostor komunikacije i novi oblik formiranja društvenih grupa i mreža. Ja želim da budem tamo prisutan, da učestvujem, da razumijem kretanja u virtuelnom prostoru, da pratim domet i nivoe novih oblika društvenosti.
Naravno, postoji i praktičan razlog, a to je povezanost sa brojnom rodbinom i prijateljima iz djetinjstva.
FRONTAL: Može li, po Vašem mišljenju, internet globalno uticati na širenje sloboda?ŠIJAKOVIĆ: Internet je već značajno uticao na širenje sloboda, posebno govora, misli i stavova. Međutim, postoji opasnost da ljudi pogrešno tumače slobodu kao priliku da mogu govoriti i djelovati bez ikakve kontrole, bez ograničenja, bez poštovanja dostojanstva i slobode drugih. To je prilika da se vidi da li ljudi mogu odrediti granicu svoje slobode, koja je uvek onaj drugi, da ne činimo ono što ne želimo da drugi čine nama.
Gubljenje granice
izmedju javnog i privatnog nije sloboda, već nova ne-sloboda, ugrožavanje
ličnog, vlastitog, intimnog, drugačijeg.
FRONTAL: Da li mislite da kod
nas civilno društvo i svijest građana još uvijek nisu sazreli da bi izborili
pozitivne promjene?
ŠIJAKOVIĆ: Nije civilno društvo u BiH dostiglo potreban nivo i kvalitet da bi bilo taj kohezivni faktor okupljanja i pokretanja svjesnih, vrijednih, slobodnih, samostalnih i kvalitetnih građana koji bi zahtijevali promjene ka boljem, održivom i poželjnom društvu.
Mnogo je retrogradnih pojava i retrogradne svijesti u ponašanju i djelovanju brojnih organizacija, pokreta i udruženja koji sebe deklarišu kao pripadnici civilnog društva.
Nacionalizam, vjerska ideologija, sebičnost, korupcija, agresivnost, siromaštvo i ogromne socijalne razlike poništavaju sve rezultate koje bi civilno društvo moglo kratkotrajno postići.
Zbog toga BiH i nije civilno društvo, već jedno razbijeno, atomizovano i zarobljeno društvo. Svi ti problemi iz civilnog, svakodnevnog života, prenose se i na komunikaciju na internetu.
Frontal redakcija
