Smatrate li da su budžetska izdvajanja za 2013. godinu dovoljna za privredni razvoj Republike Srpske?

ĐURIĆ: Sredstva koja su predviđena budžetom nisu dovoljna, ali nerelano je i očekivati da ih bude više ako ih neko nije stvorio. Budžet je povećan, a davanja (plate budžetskih korisnika) su smanjena. Sve ostalo je namjenjeno vraćanju dugova.

Mi smo imali priliku da učestvujemo u javnoj raspravi o prijedlogu nacrta o budžetu i ekonomskoj politici za 2013. godinu, gdje je 150 privrednika iznijelo svoje viđenje problema sa kojima se suočavaju i istaklo svoje određene zahtijeve u vezi sa tim. Poslije toga smo napravili detaljnu analizu svih primjedbi i održali skupštinu komore, a zatim na bazi toga ja sam imao obraćanje u Narodnoj skupštini u ime poslovne zajednice.

Na ovoliki broj nezaposlenih, nesrazmjeran odnos zaposlenih u privredi naspram onih u javnoj administraciji i javnim preduzećima, kao i veliki broj penzionera, podrška privrednom razvoju bi morala biti mnogo veća. Otežavajuća okolnosti po nas je da u ovoj godini, po prvi put u posljednjih nekoliko godina, bilježimo negativan trend privredenih kretanja.

U situaciji kada imamo problem sa punjenjem budžeta nerealno je očekivati da se ubrizgaju značajnija sredstva u privredu, ali one mjere koje ne zahtijevaju značajna finansijska ulaganja moraju biti prihvaćene  i provođene mnogo više nego što se to do sada činilo. Mi smo u različitim pozicijama, jedni proizvode dok drugi troše i uvijek su oni koje troše zainteresovani da što više uzmu.

Koje mjere ste predložili?

ĐURIĆ: Insistiramo na resterećenju privrede vraćanjem neoporezivog dijela plate, na većoj efikasnosti i efektivnosti rada javne uprave, javnih preduzeća, na uravnoteženje javne potrošnje, stavljanje raspoloživih prirodnih resursa u funkciju potreba privrede, smanjenje prekomjerne potrošnje finansirane kreditnim zaduženjima. Podržavamo kreditna zaduženja koja su isključivo u funkciji stvaranja nove vrijednosti i koja će biti iskorištena angažovanjem domaćih preduzeća.

Zatim rasterećenja od parafiskalnih nameta kojih je svakih danom sve više.  Dugo vremena smo ukazivali na ogromne troškove notarskih usluga, ali na kraju nije urađeno gotovo ništa. Osnovan je ogroman broj agencija za koje nismo sigurno šta rade i čemu služe. Konkretne koristi od njih nema niko osim zaposlenih koji primaju plate. Kroz određene zakone na nivou RS ili BiH uvedene su brojne takse od kojih koristi opet imaju samo neke interesne grupe.

Naši prijedlozi su da se izvrši radikalna reforma javne uprave u smislu da se podigne njena efikasnost. To podrazumijeva riješavanje problema građana i privrednih djelatnosti, skraćivanje rokova, pojednostavljenje procedura, definisanje odgovornosti i sankcionisanje onih koji krše zakon. Neki nameti služe samo da bi se održavala prekobrojna administracija. Imate ogromna ulaganja u informacione sisteme i softver, a još uvijek smo jedna od rijetikih zemalja, gdje uz originalan dokument morate lično da ovjerite kopiju.

Koji su razlozi što se u Republici Srpskoj bilježi smanjena zainteresovanost za bavljenje privrednim aktivnostima?

ĐURIĆ: Početkom 2008. godine došlo je do značajnog skoka plata u vanprivrednim djelatnostima, odnosno kod budžetskih potrošača i veliki broj stručnih kadrova iz privrede tada je našao svoje mjesto u javnoj administraciji, isključivo vođen znatno većim primanjima.

Drugi razlog jeste bježanje od poslova koji su sigurno teži i neizvjesniji u privredi nego u administraciji. Sljedeći od razloga jeste nezainteresovanost bavljenja prerađivačkom djelatnošču, dakle ono što je čista industrija. Nepovoljna je i starosna struktura zaposlenih jer se sve manji broj ljudi odlučuje da bavi proizvodnim zanimanjima. Tome su sigurno i doprijenila brojna fiskalna opterećenja u nekoliko navrata (povećanje poreza i doprinosa, ukidanje neoporezivog dijela plate) što je doprijenilo nepovoljnom privrednom ambijentu.

Podsjećam da je uvođenjem u fiskalni sistem veliki broj mikropreduzetnika (1-2 radnika) napustilo djelatnost ili otišlo u sivu zonu. Prema našim podacima zatvoreno je između 6 i 7 hiljada takvih radnji, a to znači najmanje i toliki broj zaposlenih, odnosno novoprijavljenjih na Zavodu za zapošljavanje. Mi smo prilikom donošenja mjera ekonomske politike predložili, kao jednu od mjera izdvajanje iz fiskalnog sistema za tu kategoriju privrednika.

Ako vam država smanji stepeni uzimanja to vam je bolje nego da vam daje, jer privreda ne traži da joj se daje, nego da se smanji zahvatanje iz privrede. Kada se to shvati i uspostavi takva politika proširiće se obim zainteresovanih za bavljenje privredom, a to znači da će se kao krajnji rezultat biti više zaposlenih.

Stanje u nekim javnim preduzećima je neizvjesno. I pored činjenice da RS raspolaže prirodnim resursima mnogi posluju sa gubitkom. Kako je to moguće?

ĐURIĆ: Puno je priče o javnim preduzećima. Ona moraju biti sasvim drugačije postavljena. Nerealno je da neko ko se bavi upravljanjem korišćenja prirodnih bogatstava bude u gubitku. Preko 35 godina sam u privredi i bavim se stvaranjem nove vrijednosti, ali ne znam kako je to moguće. Upravljati energetskim potencijalima ili šumama, a biti u gubitku je nepojmljivo. Pritom čitava privreda izdvaja određena sredstva u korist tih šuma. Ne možemo mi reći da nemamo elementarne pretpostavke za mnogo snažniju privredu, prije svega misleći na raspoložive priredne resurse. Treba samo staviti adekvatne ljude na pravo mjesto.

Da li je projekat Privredne komore “Naše je bolje – proizvedeno u Republici Srpskoj“ dao konkretne rezultate?

ĐURIĆ: Sa skromnim sredstvima koja su uložena u kampanju bilo je pozitivnih efekata. U prodajnim objektima gdje se akcija sprovodila povećana je prodaja domaćih proizvoda za 20 odsto. To je dobar pokazatelj za daljnje aktivnosti. Ipak, sama kampanja i prisustvo u medijima nije dovoljno. Trebalo bi raditi na stvaranju obaveza da se u svim javnim preduzećima, upravi i državnim institucijama, kao i školama i bolnicama koritste domaći proizvodi. Na taj način ćemo poboljšati konkurentnost domaćih proizvoda. Mi ne možemo konkurisati na polju elektronike, ali sigurno možemo u proizvodnji hrane i namještaja. Tako možemo postepeno sprovoditi proces reindustrijalizacije. Na kraju, svijest da treba da cijenimo svoje i kupujemo domaće mora biti usađen od najranije dobi.

Raspolažete li podacima sa kolikim gubicama će se domaći proizvođači susresti za pola godine kada Hrvatska zvanično uđe u Evropsku Uniju?

ĐURIĆ: Ti gubici će biti direktno proporcionalni našom nespremnošću da to dočekamo. Odavno se zna da Hrvatska ulazi u EU. Kada Hrvatska postane član EU to više nisu pravila Hrvatske nego ona koja vrijede u čitavoj Evropi i adresa za bilo kakve dogovore je Brisel. To su ista pravila koja ćemo morati i mi ispoštovati kada se jednog dana približimo toj zajadnici. Zato je potrebno da težimo zadovoljenu evropskih standarda i prihvatamo određene standarde bez obzira na formalnu pripadnost.

Postoji nekoliko grana koji će biti pogođeni (proizvođači mlijeka, mesa i peradi) jer će biti teško ispuniti uslove koje propisuje EU. Neka pitanja će se riješiti do 1.7.2013. godine, ali neki negativni efekti će biti neizbježni.

Ipak treba gledati i pozitivne strane ulaska Hrvatske u EU. Neke proizvodnje u cijelosti, ili djelomično će se preseliti u BiH i RS, kao što se dogodilo priikom ulaska Slovenije u EU.

(Redakcija Frontala)