Dok je seks čin između dvoje ili više ljudi koji su se dogovorili i usaglasili oko toga, seksualnost je „skup osjećaja, ponašanja, stavova, vrijednosti koji se dovode u vezu sa seksualnom željom i identitetom“ što podrazumijeva i seksualnu orijentaciju.

U Bosni i Hercegovini se u javnom prostoru ne govori mnogo o seksualnosti. Pojave se tu i tamo u malom brojni tekstovi u progresivnim časopisima i portalima, u neobaveznim razgovorima sa može čuti da u BiH „nema seksualne energije“, često i na vrlo zvaničnim mjestima može se čuti ili pročitati da „šta hoče ti LGBTIQ, neka idu u svoja četiri zida“, ali najčešće je moguće na pojedinim vjerskim portalima čuti ili pročitati upute da „žena mora zadovoljiti muškarca kad god on to zatraži“, da „ne smije mirisati da ne bi nekog uzbudila“ ili da „ne smije mokre kose iz kuće izaći“…

Prema religijskim učenjima – seksualni odnos ima isključivi cilj produženje vrste i svaki drugi oblik seksualnog odnosa je nedopustiv i nemoralan. Ovo je objašnjenje zašto su u pojedinim društvima homoseksualizam, seks tokom menstruacije, kontracepcija i seksualni odnos radi užitka još uvijek nedopustivi ili predstavljaju nemoralan čin.

No različita društva imaju različita seksualna pravila, pa je tako moguće pronaći podatke da je u islamskom svijetu prihvatljivo da muškarac ima više žena; da je u Kini s dolaskom Mao Tse-Tunga na vlast došlo do represija seksualnog ponašanja; da protestantska reformacija donosi prve promjene u gledištima na seks, pa spolni odnosi počinju da služe i za užitak; da Aboridžini vanbračne seksualne odnose doživljavaju kao dobrodošlo iskustvo i za muža i za ženu jer ubija dosadu i rutinu, te povećava međusobnu vezanost; da pleme Marquesam iz Polinezije i pojedina eskimska plemena nemaju ništa protiv vanbračnog seksa, smatraju da je nuđenje seksualnih usluga gostima-namjernicima sastavni dio ponašanja dobrog domaćina; da veliki broj plemena na otocima Južnog Pacifika izrazito odobrava dječju seksualnost, pa je tako jedna od dječjih igara i zajednička masturbacija; da pleme Chewa (Afrika)  rani seksualni život kod mladih smatra bitnim za kasniju plodnost te ga tako i odobravaju; Pleme Lepcha (jugoistočni dio Himalaja) smatra da djevojka mora što ranije biti seksualno aktivna, već od 11 ili 12 godina; u plemenima Kwona (Nova Gvineja)  zabranjeno je za dječake da budu uhvaćeni s erekcijom tako da oni nauče mokriti bez dodirivanja penisa… Uz ovo postoje i istraživanja koja pokazuju da je u zapadnim društvima uobičajeno seksualne odnose imati dva do pet puta sedmično, kod  pripadnika plemena Lapcha pet do deset puta tokom jedne noći, a kod pripadnika plemena  Dani s Nove Gvineje – jednom u dvije godine.

Ali ko određuje šta je prihvatljivo, norma ili normalno u seksualnosti i zašto je to uopšte potrebno?

Psiholozi i ljekari smatraju da su oni ti koji određuju šta je normalno, no na kraju se ipak slože s tezom da normalnost u seksualnosti određuje – politika i to putem zakona ili drugih propisa, ali putem tabloidnih medija koji će promovisati određena seksualna ponašanja ili diskreditovati pojedince i pojedinke zbog određenog ponašanja namećući te modele ponašanja kao neprihvatljive.

No društva su različita, pa su tako različite i seksualne norme i ono što je u nekom konformizam, u drugom može biti devijacija, zločin ili bolest. Norme za prihvatljivo određuje zakon, kultura, odgoj, obrazovanje, mentalitet…. No i norme se mijenjaju kroz vrijeme i pod različitim uticajima. Tako je, primjera radi, 1944. godine Komisija za ljudska prava u slučaju Toonen protiv Australije utvrdila da Zakon o sodomiji Australske Ostrvske države Tasmanije krši obaveze države određene člankom 2. i 17. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Naime, pojedini propisi među „zakonima o sodomiji“ regulišu specifične radnje kao što je analni seks, druga pak zabranjuju seksualne aktivnosti među pojedincima/kama istog spola nazivajući ih «neprirodnima» ili «nemoralnima», a te zakone je policija koristila kako bi zlostavljala i hapsila lezbijke, gejeve, biseksualne i transrodne osobe (pripadnike LGBT zajednice).

Prema pisanju  Centra za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje SIRIUS iz Zagreba, društveni uticaj na ljudsko seksualno ponašanje možemo promatrati kroz nekoliko nivoa: Makro-nivo  kao  utjecaj društva u cjelini, moćne socijalne institucije; religija kroz jasne oblike i forme seksualnog ponašanja, utvrđivanje normi (npr. odnos prema predbračnom ili vanbračnom seksu, homoseksualnosti), ekonomski uvjeti – priroda i struktura ekonomije utječe na ljudsku  seksualnost; obitelj kroz socijalizacijski proces; medicina kroz definicije šta je zdravo i dobro za ljude; zakonski sustav kroz determiniranje norme na način da je ono što je propisano zakonom jedino ispravno i kroz mehanizme socijalne kontrole; subkulturalni nivo kroz  pripadnost socijalnoj, klasnoj ili etničkoj grupi (nepisana, ali ne i zanemariva pravila i norme koje utječu na ponašanje); interpersonalni nivo kroz socijalizacijski proces, odnos s partnerom/icom i na kraju individualni nivo koji je definisan ličnim razmišljanjima i željama, seksualnom orijentacijom i seksualnim skriptom kojeg smo naučili.

Osnovne pojmove o seksualnosti i prvo razumijevanje tog pojma svaka osoba bi trebala dobiti u porodici i u školi, no kako je škola apsolutno potisnula seksualno obrazovanje (u doba socijalizma su osnovci u svakom polugodištu imali po dva časa odjeljenske zajednice posvećena seksualnom obrazovanju), tako iz njih izlaze mladi ljudi bez elementarnih znanja i bez spremnosti i vještine da razgovaraju na tu temu; sazrijevaju u društvu u kom je seks tema viceva, podsmjeha ili tajnih razgovora koji izazivaju stidljive osmjehe i gurkanja i postaju roditelji koji ne znaju da razgovaraju o seksualnosti i seksu i možda još gore – ne znaju ništa o tome.

Seksologinja Tanja Jurin upozorava da razgovori o seksu u 14oj godini života mlade osobe dolaze prekasno, da bi valjalo početi u najranijem uzrastu sa korištenjem pravih termina poput vagina, penis, anus i objašnjavanjem pravila donjeg rublja – da naše dijelove tijela pokrivene donjim rubljem ne smije dirati niko bez našeg odobrenja, odnosno niko koga ne poznajemo i kome ne vjerujemo.

„S djecom treba rano početi komunicirati o seksualnosti i koristiti tačne termine bez srama. Djeca to prihvate normalno, samo se odrasli užasavaju i koriste oprez. Sa druge strane seksualnost je priča o različitostima, a mi volimo prosječnost i normalnost posmatramo kroz naš sistem vrijednosti koji je utopljen u društvene norme“, rekla jeTanja Jurin nedavno u Banjaluci na okruglom stolu o seksulanosti koji je, uz podršku USAID-a i programa podrške zaštiti ljudskih prava INSPIRE, organizovala ProEduca.

Upravo zbog izostanka bilo kakvog razgovora o seksu i seksualnosti koja predstavlja i seksualno opredjeljenje, a u kasnijem uzrastu složenijih razgovora na ovu temu, nastaje neznanje, dogma, stid, lažna informisanost… što vodi do neodgovornog seksa, neželjenih trudnoća, nezakonitih abortusa i spolno prenosivih bolesti…. do nerazumijevanja onih koji imaju drugačije opredjeljenje ili ukuse.

U Velikoj Britaniji su proizveli tv-šou „ Gola privlačnost“ u kom osoba  ili par biraju partnera ili partnericu koji im se predstavljaju sasvim goli, bez odjeće. Tokom razgovora koji vode voditeljica i osoba koja bira moguće je čuti pojedine informacije o seksualnosti  (niski muškarci češće vode ljubav; 12,5 posto mladih u Velikoj Britaniji ne konzumira seks prije braka; manji penis bi mogao biti veća garancija za orgazam kod žena jer su nova istraživanja pokazala da je g-tačka niže nego se ranije vjerovalo….) i slično. U ovoj emisiji se pojavljuju parovi koji su postigli dogovor oko pola treće osobe koju bi željeli uključiti u seks, nebinarne osobe koje nemaju jasno ili trajno opredjeljenje oko partnera za seks…. Za mnoge zvuči grozno da jedna tv-stanica pokazuje ovakav šou, ali za neke je ovo jedinstvena prilika da vide golo ljudsko tijelo ili da čuju neke od informacija koje ovakva emisija donosi, da sagledaju nove perspektive i osvjeste taj dio svog bića. Ova znanja su važna i u kontekstu zloupotrebe seksualnosti – broj pornografskih videosadržaja na internetu raste nesagledivom brzinom i svaki 30ti video bi mogao biti video iz „dubokog interneta“ –  nastao uz počinjeno nasilje ili krivično djelo što je rizočno jer će oni koji gledaju ovakve sadržaje, ukoliko ih uzbuđuju, nasilje povezati sa ugodom koju su osjetili i možda će u nekom trenutku doći u situaciju da i sami počine nasilje zbog seksualne ugode jer vjeruju da im upravo to donosi prijatna osjećanja.

„Mladi koji prekomjerno konzumiraju sadržaje seksualnog karaktera vrlo brzo otupe na te poticaje i traže veće senzacije zbog čega često dolazi do patološkog ponašanja“, upozorila je Milica Vučurović, antropologinja iz Beograda.

O seksu i seksualnosti se mora razgovarati jer je to sastavni dio našeg života. S druge strane, Deklaracija o seksualnim pravima prihvaćena u Hong Kongu na 14. Svjetskom seksološkom kongresu, 26. augusta  1999. godine, kaže da je „seksualnost integralni dio osobnosti svakog ljudskog bića. Potpuni razvoj seksualnosti ovisi o zadovoljenju osnovnih ljudskih potreba kao što su želja za kontaktom, intimnošću, emocionalnim izražavanjem, užitkom, nježnošću i ljubavlju. Seksualnost se oblikuje kroz osobne i društvene odnose. Potpuni razvoj seksualnosti je neophodan za individualnu, interpersonalnu i društvenu dobrobit“.

Prema ovoj Deklaraciji, seksualna prava su univerzalna ljudska prava zasnovana na slobodi, dostojanstvu i jednakosti svih ljudskih bića, a da bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost,  seksualna prava koja moraju  biti prepoznata, promicana, poštivana i zaštićena svim sredstvima i u svim društvima su: seksualno zdravlje, pravo na seksualnu slobodu; pravo na seksualnu autonomiju, seksualni integritet i sigurnost seksualnog tijela; pravo na seksualnu privatnost koje uključuje pravo na vlastite intimne odluke i ponašanja, sve dok se njima ne ugrožavaju seksualna prava drugih; pravo na seksualnu jednakost bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru, te fizičku ili emocionalnu različitost; pravo na seksualni užitak; pravo na emocionalno seksualno izražavanje; pravo na slobodu seksualnog udruživanja – mogućnosti sklapanja ili ne sklapanja braka, razvoda i uspostavljanja drugih oblika odgovornih seksualnih zajednica; pravo na slobodne i odgovorne reproduktivne izbore; pravo na seksualnu informaciju temeljenu na znanstvenom istraživanju; pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti što je praktično cjeloživotni proces koji počinje od rođenja i treba uključivati sve društvene institucije; pravo na zaštitu seksualnog zdravlja.

Autor: Rubina Čengić

Naslovna fotografija: “Obrazovanje je svetlo. Seksualno zdravlje je život.” / foto: pexels.com/@jssfalconi

Izvor: slobodanarodu.ba