Pogrešne informacije i dezinformacije o nauci, tehnologiji i zdravlјu nisu ni nešto novo, niti jedinstveno za COVID-19. Usred globalne krize bez presedana, mnogi novinari, kreatori politike i akademici naglasili su da dezinformacije o pandemiji predstavlјaju ozbilјan rizik po javno zdravlјe i javno djelovanje.

O opasnostima „lažnih vijesti“ i dezinformacija, naš portal je pisao u više navrata, dajući tako svoj doprinos ovoj globalnoj borbi.

Rojtersov institut za novinarstvo koristio je 225 analiziranih dezinformacija, uzorkovanih iz korpusa platforme ''First Draft'', fokusirajući se na sadržaj koji je ocijenjen lažnim ili pogrešnim, kako bi identifikovali neke od glavnih vrsta, izvora i tvrdnji o dosad viđenim dezinformacijama o COVID-19.

Analiza se odnosila na informacije o COVID-19 iznesene između januara i kraja marta ove godine, a nalazi su višestruki.

Kada se govori o razmjeri, nezavisne provjere činjenica su brzo porasle kako bi odgovorile na pojavu pogrešnih informacija i dezinformacija o COVID-19, pa su tako provjere činjenica na engleskom jeziku porasle za 900% od januara do marta.

Što se tiče formata, većina (59%) dezinformacija u pomenutom uzorku uklјučuje različite oblike rekonfiguracije, gdje se postojeće i često istinite informacije izvrću, rekontekstualizuju ili prerađuju. Manji postotak dezinformacija (38%) je u potpunosti izmišlјen. Uprkos velikoj zabrinutosti u posljednje vrijeme, nisu nađeni primjeri potpunih falsifikata. Umjesto toga, manipulisani sadržaj uklјučuje „jeftine falsifikate“ koji su kreirani upotrebom mnogo jednostavnijih alata. Rekonfigurisane dezinformacije čine 87% interakcija na društvenim medijima, a izmišljeni sadržaj 12%.

Kada je riječ o izvoru, posmatrano od vrha ka dole, dezinformacije koje su dolazile od političara, slavnih i drugih uglednih javnih ličnosti činile su samo 20% tvrdnji u pomenutom uzorku, ali su činile 69% ukupnog angažmana na društvenim medijima. Iako je većina dezinformacija na društvenim medijima dolazila od običnih lјudi, činilo se da većina ovih postova stvara znatno manje angažmana. Međutim, nekoliko slučajeva dezinformacija, posmtrano odozdo ka gore, imalo je veliki domet, te ova analiza nije bila u stanju da obuhvati širenje u privatnim grupama i putem aplikacija za slanje porukakoje predstavljaju kanal širenja dezinformacija posmatrano odozdo ka gore.

U pogledu tvrdnji, bilo lažnih ili onih koje vode na pogrešan trag, o postupcima ili politikama državnih institucija, uklјučujući vladine i međunarodne institucije poput SZO-a ili UN-a, predstavlјaju pojedinačno najveću kategoriju tvrdnji, koja se pojavlјuje u 39% uzorka. Što se tiče odgovora na ove tvrdnje, društveni mediji su reagovali uklanjanjem ili dodavanjem različitih upozorenja na postove koji su ocijenjeni lažnim. Međutim, nisu sve medijske platforme jednako reagovale. Na Tviteru, 59% postova koji su u pomenutom uzorku ocijenjeni neistinitim i dalјe ostaju aktivni, na Jutjubu taj postotak je  27%, a na Fejsbuku 24%, bez upozorenja da se radi o dezinformacijama.

Frontal/D.M.