Miroslav Gojković
Erih From, umijeće ljubavi iliti o vaterpolu u Splitu i prednostima kratkog espressa u Zagrebu
U proteklih 19 godina (u aprilu ove 2019.godine tačno 19) otkako su naveliko i naširoko otvorene granice ka Hr bio sam barem jednom sedmično u Hrvatskoj. U Osijeku, Slavonskom Brodu, Daruvaru, Zagrebu, Križevcima, Koprivnici, Rijeci, Puli, Vodicama, Šibeniku, Splitu, Plitvičkim jezerima … Nerijetko od jedne do tri sedmice. 2009-2010.godine živio u Zagrebu pune dvije godine. Fizički nikada ozlijeđen, ni povrijeđen, iako sam jednom čak i proglašen sljedbenikom Ratka Mladića (u ratu bio maloljetan i na sreću “samo” civilna žrtva rata) jer sam rekao da nisu Srbi baš sami započeli rat. Ipak, fizičkih obračuna nije bilo.
Prva instanca su granični prelazi. Tu radi oko 90 posto prosječnih/normalnih milicionera i carinika. Ako vas baš taj dank ad krenete preko grane počne pratiti Marfi, pa naletite na onih deset posto koji žele znati adresu, datum rođenja, zanimanje i sl.prijatelja kod koga idete, te koliko para imate, pa kad sve odrecitujete kaže da sačekate, pa se izgubi u nekim kućicama i kancelarijama, pa nakon deset minuta izađe drugi sa vašim dokumentima i opet vas pita isto, i kad vi vidno uznemireni kažete da nije u redu što vas maltretiraju jer ste Srbin i Bosanac, a oni vam automatski pruže dokumente i kažu da to nije nikakva diskriminacija jer ste Srbin i Bosanac i požele vam srećan put.
Druga instanca su klasični vicevi na račun bosanske inteligencije, kakve, istini za volju, potpuno iste pričaju i u Srbiji, za sve koji dolaze iz Bosne, bez obzira na vjersku i nacionalnu oprijedjeljenost i pripadnost. Značajnijih uvreda nisam doživio. A ni najveća većina ljudi iz mog okruženja koji često tamo idu iz mnogo različitih razloga. Ne značajnijih od onih koje bi zahtjevale da čovjek naglas citira Krležinu “Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture”. Uglavnom (ta manjima) će vas gledati kao na retardiranog rođaka iz provincije, makar bio i crni čoban sa Biokova, a vi bili doktor nauka. Isto kao što vas počnu gledati i neki od vaše braće, sestara i komšija koji su otišli prije godinu-dve u Njemačku ili Australiju. Znamo da smo danas toliko degradirani duhovno i emotivno, da se najbolje osjećamo govoreći ružno o drugima. Ako ste čovjek, vi ćete shvatiti da se svako brani od svojih kompleksa i svoje praznine na svaki mogući način i da mnogi jednostavno ne mogu shvatiti da to što je ime bioskopa u glavnom gradu na Cvjetnom trgu promjenjeno iz Balkan u Europa nije kvalitet po-sebi. U najboljem slučaju, reći će vam da ste vi pametni, a svi ostali Bosanci glupi, a vi, pošto niste mizantrop, u sebi pomislite, dragi moj medo mali slatki, poljubite svoje prstiće i pošaljete im pusicu.
Jednostavno, neki ljudi su bezobrazni, neki bahati, neki glupi gdje god se nađete. Mnogi su naravno i divni, dobri i ne bave se tricama i kučinama.
Dve najveće gluposti koje sam doživio opet se tiču verbalnog i obe su se desile u zadnjih šest mjeseci.
Jedna je bila kada mi je poznanik objašnjavao kako u njegovom selu prije rata nijedno srpsko dvorište nije imalo cvijeća, tj.kako su samo u hrvatskim dvorištima sadili cvijeće i kosili travu.
Druga kada sam u Zagrebu u kafiću naručio kafu, a konobarica rekla da ne zna šta je to. Iz protesta odmah ustanem i pređem u susjedni kafić i kažem konobarici, zamislite, kaže mi da ne zna šta je kafa, a ova mrtva ‘ladna veli “pa dobro, kod nas se kaže kava”. U trenu propadnem u ambis tuge i samoće, srećom sjetim se Lujze Hej i odlučim ipak ostati radikalno superprepozitivan. Kako da se ljutite na takve …
U Osijeku, Slavonskom Brodu, Zagrebu i Rijeci imam mnoge prijatelje s kojima se srećem, razmjenjujem poklone, koji me ugošćavaju redovno i iskreno se raduju kad me vide. Svi iz hrvatskog i bošnjačkog tora, ja iz srpskog tora.
Možda već sljedeći put nadrljam, ali čemu preduvavati prenaduvani balon mržnje i tako davati legitimitet pohlepnoj, alavoj bagri trulih srca koji su na vlasti.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije