Nekoliko je tema mi se nameće oko ovoga Vidov – dana.

1. Sadik A., taj junak saga o tajnim ljubavima (zataškana afera o maloljetnoj štićenici), bivši ministar BiH bezbjednosti, taj ljepuškasti SAD- ov zastupnik bez političke harizme, koji više puta do sada, javno, ne skrivajući odbojnost prema svemu što je srpsko (da li baš sve obzirom da ga prati glas ljubavnika koji u tom smislu ne bira, što naravno ja niti tvrdim, niti za to imam dokaze (zaprijetio gromoglasno iza govornice Parlamenta da je on smislio o n o o „dobrodošlici„ donatoru Srebrenice za ovaj juli, te da će ON organizovati mitinge, zapreke, zaustaviti saobraćaj tj. komunikaciju između dva entiteta, jer mi – kaže on - to možemo, ako se pod prijetnjom sile (njegove) ne uvede bosanski jezik za Bošnjake.

Ne bi to bilo ništa posebno, jer njegove riječi jesu gluposti koju normalan političar, osim kao nije pao u afekat pa uz to pokazao i, čini mi se, nove zube (tamo je izgleda sada moda ugradnje novih vilica kod istog zubara - a što za one plate i nije neki trošak, a neobično liče na Mektićeve) ne bi izrekao, ali ovo je BiH i sve je moguće, da on, taj SDA- ov „mali od palube„ “nije tu prijetnju izrekao uoči Vidov –dana, dana koji je u dušama onih koji se ne stide što su Srbi, živ i svijetao vezan za naše vijekovne patnje, gubitke i nesreće – ali i nešto što nosimo duboko u sebi. To nešto je ponos. I da ne bi oni koji mene pominju kao braniteljku srpskog patriotizma, ponovo naoštrili pera, mada se ja u principu ne ustručavam da kažem šta mislim, ovu temu završavam tako što pitam Saveznike, sa naglaskom na hrabru Pandurević A., koja zaista zna da održi konferenciju za štampu bez dlake na jeziku kad (s pravom) kritikuje vlast, koji su u toj sali sjedili i slušali zanesenog Sadika - što ne ustadoše i ne rekoše mu ..... A zna se šta su trebali reći. A nisu.

2. Salikić. Za njega pored najbolje volje ne mogu reći da je ljepuškast. Njega kao Bošnjaka takodje muči bosanski jezik, đačke knjižice u Republici Srpskoj i još što- šta, što recimo ni on, a ni drugi SDA – vci Hrvatima ne smiju ni da zucnu. Mostar i škola sa dva ulaza! Znam samo da Hrvati mudro ćute i čekaju, a iza kulisa guraju svoju priču. Davno je bila ona godina kada je srpska vojska spasavala Hrvate iz srednje Bosne da ih Armija BiH ne pobije. Ko se još toga sjeća! Prošlost treba baciti iza sebe – osim ako su Srbi u pitanju!

3. Popis. Ta tema mene lično mnogi ne pogađa zato što za nju (temu) za razliku od gore nevedenih komentara ima lijeka. Za svaku političku bolest (osim izdaje) lijek postoji. Ništa zajedničko mi ne možemo uraditi u BiH, a da nas u toj zajednici poštuju i naše mišljenje uvažavaju. Ako je tome tako, a jeste, onda ne vidim u čemu je problem. Treba objaviti svoj popis.

4.Godišnji odmor. S obzirom da je kraj juna, naši mediji se ubiše pitajući slučajne prolaznike na ulicama naših gadova kad će na more. Da nije žalosno – bilo bi zaista smiješno. Na more idu oni koji ne plaćaju kredit od Đurdev-dana, koji su platili maturska odijela i haljine tako što su se zadužili. Na more idu oni koji su davno uplatili aranžmane. Na more idu oni koji prije nisu išli ili su išli u sindikalna odmarališta od Makarske do Neuma - a sada idu samo u hotele sa pet ili više zvjezdica. Na more ne idu oni koji imaju penziju između 150 do 450 KM, koje novinari hvataju na ulici, a oni iskreno kako može samo onaj ko više nema šta da izgubi – kažu: Kakvo more, pa ja ni za lijekove nemam !
Na kraju, na Vidov –dan, kada preživjeli koridorci i ostali obilježavaju proboj do granice Srbije tj do slobode – ostaje mi samo da pozdravim preživjele.

I da im se zahvalim. Drugo ne mogu.