Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Željko Vulić - heroj ili ludak?
Zbog čega se Željko Vulić nalazi na psihijatriji?
Ovo mi je odmah prošlo kroz glavu kada sam tu informaciju čuo u subotu. Šta je on to uradio, da bi ga neko, ne znamo ko, uputio na psihijatruju?
• Da li je lud što vjeruje sudovima i na legalan način se bori za svoja prava?
• Da li je lud što se suprotstavio nekim vrlo zajebanim ljudima koji mogu sve da kupe i sve da plate?
• Da li je lud zato što on i njegova porodica godinu dana trpi maltretitranje od vlasti i Mila Radišića?
Ako ga smatrate ludakom, onda je za vas ludak i Sokrat koji je umro jer nije htio da se odrekne svojih principa. Onda je za vas ludak i Đordano Bruno koga su spalili na lomači zbog svojih principa. Za vas je ludak i onaj student sa trga Tjenanmen koji je svojim tijelom na 30 minuta zaustavio 17 tenkova kineske armije, za Vas je ludak i major JNA Milan Tepić čovjek koji je sebe zajedno sa skladištem oružja digao u vazduh. Za vas su ludaci svi oni ljudi koji nisu dovoljno „fleksibilni“ da se prilagode svakoj situaciji.
Pa za vas su ludaci mnogi o kojima ste učili na časovima istorije i možda im se i divili.
Željko Vulić je heroj koji je ustao protiv nepravde, protiv sistema i na kraju ostao sam sa svojom porodicom u toj borbi. On je heroj „malih šansi“ jer zna da je rizik od neuspjeha, odbacivanja, omalovažavanja i zavisti veoma veliki. Nastavio je da se bori i zato je i heroj.
S druge strane veoma je važno da budemo svjesni „patološkog okruženja“ koje se godinu dana kreira oko slučaja Vulić. S jedne strane imamo medije koji o Vulićima pišu samo kada se desi neki incidenti, jer sve ostale priče su davno ispričane i samim tim ni atraktivne običnim ljudima. Naravno postoje i oni mediji koji sistematski i planski Vulića predstavljaju kao nezahvalnog ludaka koji prkosi „dobronamjernim ponudama“ tajkuna, zakonima Republike Srpske i njenim institucijama. Osim medija, u takvim aktivnostima učestvuju i raznoratne inspekcije na svim nivoima, vlast grada Banjaluke, kao i razne vrste policije.
Vulića i njegovu porodicu hapse, tuku, prozivaju u medijima, pozivaju na „dobronamjerne“ razgovore sa gospođom ministarkom i pravo je čudo da ovaj čovjek nije uradio nešto mnogo drastičnije od povređivanja, ja sam uvjeren nenamjernog i u afektu, policajca „kornjaču“ prilikom poslednjeg hapšenja.
Željku Vuliću nije mjesto na psihijatriji, iako se sve čini da ga tamo smjeste. Možda ga samo žele predstaviti ludim u javnosti ne bi li im to bila odskočna daska za dalje aktivnosti.
Zato apelujem na psihijatare i psihologe sa Psihijatrije u Banjaluci da ga puste i odbrane dignitet naše profesije.
