Poslije više od sto godina, Srbija se odužila svojim vojnicima i civilima stradalim u Prvom svjetskom ratu. Njihova imena upisana su u vječnost zahvaljujući šestogodišnjem trudu Vojnog arhiva. S namjerom da ustanovi detaljan spisak srpskih žrtava Velikog rata, kolektiv ove institucije je 2013. na inicijativu Ministarstva odbrane započeo detaljno proučavanje građe u ovoj značajnoj arhivskoj riznici. Istraživačko pregalaštvo je rezultovalo nedavno objavljenim kapitalnim delom „Popis vojnih i civilnih gubitaka Kraljevine Srbije u ljudstvu u Prvom svjetskom ratu – Arhivska građa Vojnog arhiva” u izdanju Medija centra „Odbrana”.

Ovaj prvorazredni poduhvat od nacionalne važnosti čini 14 knjiga na čijih je 8.924 stranice popisano 322.877 stradalih vojnika i civila, uz elektronsku verziju na DVD-u.

Ovo kapitalno djelo već je ovjenčano nagradom za izdavački poduhvat godine, a njegova vrijednost prevazilazi istoriografske okvire i ima civilizacijski i humani značaj, budući da su prvi put detaljno popisane srpske žrtve, pri čemu je baza podataka ostala otvorena za dopune i nalaze iz drugih arhiva i izvora.

U radu na projektu bio je angažovan cjelokupan kolektiv Vojnog arhiva, uključujući i njegove vojne i civilne pripadnike koji su u međuvremenu penzionisani. Kako za naš list kaže kapetan bojnog broda Goran Petrović, koji je od 2017. direktor ove institucije, Vojni arhiv je izradio i softversku aplikaciju za upis podataka koji mogu da se pretražuju i „izvoze” u različite formate dokumenata.

Jedan od recenzenata, dr Aleksandar Životić, profesor na Katedri za istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu, kaže za „Politiku” da su među građom Vojnog arhiva korišćenom za pravljenje popisa bile liste gubitaka, spiskovi stradalih, bolničke liste, logorske knjige, popisi žrtava, zatim srpski, austrougarski, njemački i bugarski dokumenti prvenstveno vojne provenijencije i francuska sanitetska dokumentacija. Proučavajući ih, istraživači su nailazili i na teškoće poput neprecizno vođenih evidencija u uslovima rata, svjesnog skrivanja žrtava od strane okupacionih vlasti, ali i „dupliranih” podataka.

„Dešavalo se da se u dva različita dokumenta pominje isto ime, prezime, pa čak i srednje slovo i datum smrti žrtve, a da se naknadno ustanovi da su to dva čovjeka preminula u istom danu, samo što je jedan poginuo a drugi umro u Bizerti na liječenju. Istraživači su zato u štampano izdanje uvrstili samo one žrtve za koje je nedvosmisleno da li je riječ o jednoj ili različitim osobama, dok su u elektronskom izdanju ostavili i duplirana imena, jer je baza podataka otvorena za dopunjavanje”, kaže Životić.

Dodatni problem, kaže on, bilo je i stanje postojeće građe koja je više puta premještana.

„Tako je u Drugom svjetskom ratu sav materijal prenijet u Austriju, na trijažu. Takođe, fondovi Vojnog arhiva su uslijed nekoliko preseljavanja te ustanove ali i štete pretrpljene u NATO agresiji često čuvani u neadekvatnim uslovima i u znatnoj mjeri fizički oštećeni, a pojedini su i dobrim dijelom uništeni”, navodi Životić.

Od 322.877 popisanih žrtava velika većina su vojnici, dok je stradanje civila dokumentovano u mjeri u kojoj je građa to dozvoljavala. Podaci o identitetu stradalih sadrže lične podatke, vrijeme, mjesto a često i okolnosti stradanja, vojnu jedinicu kojoj je žrtva pripadala kao i sam izvor što iznijete podatke čini proverljivim.

„Na taj način je prvi put u domaćoj istoriografiji utvrđen precizan spisak stradalih u kome je postojanje i stradanje svake žrtve pojedinačno dokumentovano i dokazano”, napominje Životić.

Ovo, ipak, nije lista svih žrtava rata, već isključivo onih o čijoj smrti postoje dokazi u građi Vojnog arhiva.

„Cijela ova priča neće biti potpuna dok se ovakva ista istraživanja ne preduzmu i u arhivima Jugoslavije, Srbije, Srpske akademije nauka i umjetnosti i Srpske pravoslavne crkve, kao i u nizu lokalnih arhiva. Potrebno je organizovati i terenska istraživanja jer nema sela u Srbiji koje nije postavilo spomen-ploču stradalima u Prvom svjetskom ratu s popisanim imenima, koja bi takođe trebalo evidentirati i provjeriti. Osim toga, država bi mogla da podrži i istraživanja domaćih stručnjaka u relevantnim arhivskim institucijama u inostranstvu. Tek tada će biti zaokružen napor na planu utvrđivanja identiteta srpskih žrtava Velikog rata”, kaže Životić.

Stručnu i organizacionu pomoć u ovom poduhvatu pružili su predstavnici relevantnih organizacijskih cjelina Ministarstva odbrane – među kojima i Univerzitet odbrane i Institut za strategijska istraživanja – ali i Katedra za istoriju Jugoslavije Odjeljenja za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu, nekoliko istoriografskih instituta i mnoge druge stručne institucije.

„Posebno značajnu pomoć su pružili recenzenti: akademik prof. dr Ljubodrag Dimić, prof. dr Aleksandar Životić i pukovnik dr Miljan Milkić, kao i akademik prof. dr Mira Radojević”, kaže direktor Petrović.

Kako do podataka

Osim kupovine elektronskog izdanja popisa žrtava Prvog svetskog rata, svi koji su zainteresovani za uvid u bazu podataka mogu da se obrate i Vojnom arhivu dopisom ili da dođu u tu instituciju. Podaci iz popisa se dostavljaju pravnim i fizičkim licima bez naknade. U bliskoj budućnosti, očekuje se da bude oformljena i internet baza podataka koja će biti dostupna svim građanima, kaže Goran Petrović.

Panteon narodnog pamćenja

Popis koji je sačinio Vojni arhiv je utoliko značajniji jer, kako podsjeća dr Aleksandar Životić, čitav vijek od završetka Prvog svjetskog rata jugoslovenska i srpska država nisu uspjele da utvrde ukupan broj stradalih vojnika i civila.

„Bilo je više pokušaja da se utvrdi broj žrtava u Velikom ratu, pa je tako dvadesetih postojala ideja da bude stvoren ’panteon narodnog pamćenja’. Ipak, to je stalo jer kad god se otvaralo pitanje srpskih žrtava, otvaralo se i pitanje gubitaka druge strane. A pošto su obe jugoslovenske države bile države pomirenja, u sve to se nije diralo”, kaže Životić.

Srbija se sjeća

Prije nekoliko godina, neprofitni sektor u Kanadi je uz podršku vlade te zemlje pokrenuo međunarodni projekat „Svijet se sjeća” s namjerom da se popisivanjem svih koji su izgubili život u Prvom svjetskom ratu oda počast svakoj žrtvi ponaosob. Prema riječima Gorana Petrovića, inicijativa Ministarstva odbrane o zasebnom popisu srpskih žrtava nastala je u isto vrijeme kad i ovaj kanadski projekat ali nije dio njega.

„Vlada Kanade je uputila poziv Republici Srbiji da učestvuje u projektu ’Svijet se sjeća’, koji je prihvaćen, ali je za svoje učešće Srbija morala da obezbijedi finansijska sredstva. Uslijed određenih razloga, Ministarstvo odbrane je naposlijetku odlučilo da odustane od učešća u kanadskom projektu, ali i da se nastavi s radom na unosu podataka iz Vojnog arhiva”, objašnjava Petrović.

Izvor: politika.rs