Proveo je više od 50 godina u filmskoj industriji, počeo je radeći na filmovima kao što su “Ne okreći se sine” i “Kozara”. 70-ih je radio na inozemnim koprodukcijama a taj rad i poznanstva omogućili su mu da 80-ih ode u Los Anđeles. 

Ubrzo je upoznao Stivena Spilberga s kojim je napravio film “Šindlerova lista”, osvojio Oskara i tako postao uticajan producent u Holivudu. Nakon “Mirotvorca” s Džordž Klunijem i Nikol Kidman počeo je raditi s Ridlijem Skotom s kojim je, nakon osvojenog Oskara za “Gladijatora”, sarađivao na filmovima “Hannibal”, “Pad Crnog jastreba”, “Kraljevstvo nebesko”, “Dobra godina” i “Američki gangster”. 

Na snimanju posljednjeg filma došlo je do razlaza sa Skottom. Prije deset godina Lustig je odlučio vratiti se u Hrvatsku gdje je bio predsjednik Festivala tolerancije – Festivala židovskog filma. U intervjuu za Nacional, na pitanje zašto se odlučio vratiti u Hrvatsku iz Los Anđelesa, rekao je „Iskreno, vratio sam se da umrem ovdje. Lijep je Holivud, upoznao sam velike glumce, radio s njima, ali ipak je ovo moja zemlja i puno toga sam tu doživio – i lijepog, ali i stradanja. Tu imam i puno prijatelja, u Americi imam jako puno znanaca, ali samo mi je Spilber prijatelj“.

Ove godine proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba i to za izniman doprinos promovisanju vrijednosti demokratskog društva, filmske umjetnosti i kulture razumijevanja među različitima, čime je trajno zadužio Hrvatsku, piše Nacional.

Branko Lustig rodio se u Osijeku 1932. godine. Zbog židovskog porijekla bio je tokom Drugog svjetskog rata zarobljenik zloglasnih koncentracijskih logora Aušvic i BergenBelsen. Većina članova njegove porodice su nestali u koncentracijskim logorima širom Evrope, uključujući njegovu baku koja je ubijena u plinskoj komori i oca koji je ubijen u Čakovcu. Njegovo iskustvo iz logora ugrađeno je u film „Schindlerova lista“.

Izvor: N1