Ovaj mladi genijalac, učenik lozničke gimnazije i Foton škole iz Šapca, primljen je na tri svjetski prestižna univerziteta, ali se odlučio da upiše Harvard, i tako se našao među četiri odsto njegovih vršnjaka u svijetu koji su položili sve zahtijevne testove ove obrazovne ustanove.

– Harvard i Prinston su mi ponudili i stipendiju koja podrazumijeva plaćenu školarinu, troškove puta, smještaja i svega što mi je potrebno za studiranje. Dugo sam se dvoumio između ta dva univerziteta, čitao sam komentare studenata, gledao šta se tamo radi, koji profesori predaju, koje mogućnosti mi pružaju ovi univerziteti, koji su predmeti, kakve su mi šanse u budućnosti po završetku studija i na kraju sam odlučio da to bude Harvard – priča ovaj mladić, koji se od svojih vršnjaka razlikuje samo po znanju i ljubavi prema fizici, matematici i programiranju, piše Blic.

Radoznalost i ljubav prema fizici prepoznao je u šestom razredu osnovne škole. Od tada kreću nagrade i priznanja sa brojnih takmičenja među kojima su i srebrna medalja sa Međunarodne olimpijade iz fizike u Lisabonu, bronzana sa Međunarodne juniorske naučne olimpijade u Južnoj Koreji, prvo mjesto na državnim takmičenjima i Srpskoj fizičkoj olimpijadi. Nije učio da bi osvajao nagrade, ali one su dolazile kao priznanje za uloženi trud.

– Nisam očekivao da budem primljen na sva tri univerziteta. Krenuo sam sa željom i nadom, bez prevelikih očekivanja. Pripremao sam se za sve ispite koje sam polagao, spremao prijave i pisao eseje. To je bila samo moja želja, ali se ispostavilo da je vrijedelo – priča skromno.

Međutim, put do ovog uspjeha nije bio nimalo lak. Da bih stigao do najboljih svjetskih univerziteta, polagao je testove iz matematike i fizike, test engleskog jezika za međunarodne studente, ali ni tu nije bio kraj.

– Prijave podrazumijevaju polaganje standardizovanih testova, nalik našoj maturi. Prvo sam polagao matematiku i test rezonovanja, zatim specijalizovane testove za oblast koju student želi da studira. U mom slučaju to je bila matematika i fizika. Međutim, ja sam još morao da polažem i test iz engleskog za sertifikat koji je potvrda da mogu da studiram i pratim predavanja na engleskom. Drugi dio prijave odnosio se na pisanje autobiografija, eseja i ličnih pogleda na svijet kako bi univerziteti procijenili da li ste dovoljno dobri za tu zajednicu – priča loznički genijalac.

Svako ko je upoznao Dimitrija poželio bi ga u svojoj zajednici, što su potvrdile i prestižne univerzitetske ustanove. Koliko je njegovo znanje govori podatak da broj mjesta na Harvardu za studente iz Srbije u prosjeku nije veći od pet po smjeru, a rijetke su godine kada se na bilo kojem od smjerova upiše student iz Srbije na osnovne studije.

– Ove godine bilo je 43.000 prijavljenih iz cijelog svijeta. Ja sam se našao među 1.950 koji su primljeni. Taj procenat, između 4 i 5 odsto, važi i za ostale prestižne univerzitete. Konkurencija je velika, naročito između međunarodnih studenata koji čine oko 10 odsto, dok su ostalih 90 procenata američki studenti – priča budući brucoš Harvarda.

Uz majku, profesora engleskog, savladao je jezik. Od oca, pravnika po struci, naslijedio je kulturu komunikacije. Odmjeren u razgovoru, skromno govori o svojim uspjesima jer, kako ističe, nikada nije razmišljao o rezultatima već je samo imao potrebu da postavlja pitanja i pronalazi odgovore. Da otkrije to u sebi, presudna je bila baka sa kojom je provodio dosta vremena.

– Baka jer mašinski inženjer u penziji. Ona je sa mnom bila od osnovne škole, pomagala mi da rješavam zadatke iz matematike i fizike i mislim da je ona dosta doprinijela tome. Sada je vrlo ponosna i srećna što ću nastaviti školovanje na Harvardu, što je bila i njena preporuka – priča Dimitrije, koji osim iz fizike dobija priznanja i odlične ocjene i iz drugih predmeta.

Profesor: Prevazišao me je u trećem razredu gimnazije

Njegovu genijalnost među prvima primijetio je profesor fizike.

– Njemu nije primarno kako se nešto dešava, već zašto se dešava, a to može samo neko ko je po rođenju fizičar. Negdje do treće godine sam uspjevao da ga pratim, a poslije toga on je i mene prevazišao – priča Dragan Stanković, profesor fizike.

Volio bih da se vratim

I dok se svjetski univerziteti bore za njega, i u njemu su borbe jer napušta zemlju i roditelje koji su mu najveća podrška.

– Jednog dana bih volio da se vratim, ali još nisam siguran jer postoji mogućnost da tamo ostanem ili da na nekom drugom mjestu nastavim svoju karijeru – iskren je Dimitrije.

Krajem aprila kreće na Harvard na dane otvorenih vrata, koja su za njega širom otvorena.

Izvor: Blic.rs