Korupcija u BiH
Socijalne kategorije u Sarajevu žive po bečkim cijenama
Nazovi kanton Sarajevo radi rasipništva
"Znam samo da tu nema ništa protuzakonito i, osim toga, poslije mene je bilo pet premijera, pa zašto niko nije pokrenuo pitanje tog ugovora ako je toliko štetan", kaže Pećanac.
Iako sarajevske opštine posjeduju stotine stanova koji navodno stoje prazni i zapečaćeni, Vlada kantona Sarajevo je od 2002. do 2018. godine dala više od 11 miliona KM bečkoj stambenoj zadruzi za korištenje ili najam stanova u prigradskom naselju Otes za smještaj socijalno ugroženih stanovnika kantona Sarajevo. Cijena najma 164 stana se, prema ugovoru sa investitorom i vlasnikom zgrada od kog su iznajmljeni na 30 godina, usklađuje sa troškovima života u Austriji, pa je sa 693.623 KM iz 2002 došla do 940.965 KM u 2018. godini.
Uz najam, kanton Sarajevo Stambenoj zadruzi Željezničar plaća održavanje zgrada 4.051,12 KM mjesečno, ali plaća i režije - vodu, struju i grijanje za šta je dug krajem 2018. godine bio veći od 400.000 KM. Osim visokih troškova stanovanja, ove socijalno ugrožene porodice i pojedinci smješteni u ove stanove žive u nekoj vrsti geta.
"U ovim zgradama svi koji su stariji od 15 godina imaju veze sa drogom i narkomanijom. Ovdje žive ljudi od zla oca i od zle matere. Ovdje ne može doći obični policajac. Ovdje vlada kriminal i mafija, svake godine se pojavljuju drugi ljudi kojima, po izgledu, ne treba nikakva socijalna pomoć. Ove zgrade treba srušiti jer ovo su Favele kao u Brazilu. Ne postoji gore mjesto za živjeti od Otesa", piše jedan komentator na društvenim mrežama.
Iz Ureda za reviziju institucija u FBiH upozoravaju da je ovakav ugovor na period od 30 godina više nego nepovoljan.
Kanton Sarajevo je 2002. godine zaključio ugovor sa firmom GPA
Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo o zakupu stanova za lica u stanju socijalne potrebe u objektima O-9 i O-10 na lokaciji Otes koji imaju 164 stana, 18 poslovnih prostora, šest unutarnjih garaža i 60 vanjskih parking mjesta, na rok od 30 godina. Ugovorom je definisana godišnja cijena zakupa u iznosu 693.623 KM što predstavlja 5% vrijednosti objekata s tim da se ista usklađuje s indeksom porasta cijena prema podacima Austrijske centralne službe za statistiku. Napominjemo da je na osnovu ovog parametra cijena zakupa u 2017. godini porasla na iznos od 892.352 KM, utvrdio je Ured za reviziju institucija u FBiH.
Prema Analizi ugovora o zakupu zgrade u naselju Otes, koju je 11. aprila 2017. godine izradila tadašnja ministrica Amela Dautbegović, Skupština kantona Sarajevo je 2008. godine donijela odluku da kupi sporne zgrade, predeviđena je cijena od 14,48 miliona KM koji su trebali biti izdvojeni u budžetu kantona Sarajevo, pripremljen je i ugovor, ali je kasnije, iz dokumentacije kojom raspolaže Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice u Vladi KS, uočeno da Ugovor o zakupu iz 2002. nema mišljenje kantonalnog pravobrnaitelja, da je Skupština kantona Sarajevo stavila van snage odluku Vlade kantona Sarajevo o ovlaštenju tadašnjeg premijera da potpiše sada sporni ugovor, te da ugovorom nije ispoštovan zaključak Vlade KS da se u ugovor o zakupu stanova ugradi odredba o amortizaciji zgrada, ali jeste ugrađena odrednica o usklađivanju troškova zakupa sa indeksom portošačkih cijena u Austriji.
Aktuelna ili nova Vlada kantona Sarajevo i ministar za socijalna pitanja Malik Garibija nastoje da izađu iz ovog problema.
(Malik Garibija)
Razmatramo mogućnost da otkupimo tu zgradu jer je neprihvatljivo da i narednih godina plaćamo ovako veliku zakupninu koja je, prema cijeni iz 2017. godine, bila više od 450 KM mjesečno po stanu samo za zakup, a uz to na teret budžeta ide i održavanje, ali i režije - struja, grijanje, voda...i da 2032. godine moramo izaći iz tih zgrada. No za mene je mnogo veći problem to što mi sada više od stotinu socijalno ugroženih porodica držimo praktično u nekoj vrsti geta i na taj način im dodatno otežavamo socijalizaciju, pa bih ja volio da, ukoliko i otkupimo tu zgradu, nađemo način da to naselje ne ostane geto jer mi te ljude ne smijemo gurati daleko od sebe, u udaljeni dio grada jer na taj način im nećemo pomoći, kaže Garibija i upozorava da ako se bude išlo na raskid ugovora treba voditi računa o tome da nakon toga treba zbrinuti 164 porodice koje su u stanju socijalne potrebe.
Potpisnik ugovora sa GPA - Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo (firma kćerka WBV-GPA), tadašnji premijer kantona Sarajevo Nermin Pećanac ne zna kako su došlo do spornih uslova u ugovoru.
(Nermin Pećanac)
Davno je to bilo, prije 16 godina. Oni su bili investitori i ne sjećam se baš svega, ali mislim da je to tada bila procjena oko koje smo se svi složili. Znam samo da tu nema ništa protuzakonito i, osim toga, poslije mene je bilo pet premijera, pa je pitanje zašto niko nije pokrenuo pitanje tog ugovora ako je toliko štetan, kaže Pećanac i tvrdi da se ne sjeća kako je došlo do toga da austrijska stambena zadruga gradiu socijalne stanove u Sarajevu.
Nama je to u tom trenutku izgledalo kao spasonosno rješenje jer smo imali stotine različitih socijalnih slučajeva koji nisu bili ratne kategorije. Ti Austrijanci su došli i ponudili da grade socijalne stanove, a toga kod nas nije bilo ranije i mi smo bili ponosni na sebe što smo prihvatili njihovu ponudu, priča jedan od učesnika u procesu dogovaranja sa Austrijancima koji se ne sjeća detalja o usklađivanju cijene najma sa troškovima života u Austriji, a prema dostupnoj dokumentaciji u članu 4 ugovora o zakupu stoji da obzirom na činjenicu da se radi o dugogodišnjem zakupu, te da novac gubi vrijednost bez obzira u kojoj valiti je izražen, radi očuvanja realne vrijednosti zakupnine, ugovorne strane su saglasne da se iznos zakupnine veže za promjene potrošačkih cijena u Austriji, a da se izračunava prema indeksu objavljenom od strane Austrijske centralne službe za statistiku, odnosno, ukoliko ova nije objavljena, prema općem indeksu koji se koristi u Austriji.
Proteklih godina je bilo kontakta između resornih ministarstava i predstavnika kompanije koja je vlasnica stanova – GPA Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo, a bilo je i više zastupničkih pitanja i inicijativa za prekid ugovora. Tako je zastupnik Solaković Adnan zatražio da se nađe mogućnost kupovine zgrada kako bi nepovoljan ugovor prešao u ugovor od interesa za Kanton na šta je tadašnji resorni ministar odgovorio da je pisao vlasniku zgrada, GPA - Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo, i tražio izjašnjenje o mogućnosti kupovine zgrada, te mogući cijenu, ali GPA-Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo nikada nisu odgovili na to pitanje. Bilo je i sastanaka predstavnika vlasti kantona Sarajevo, ministar Muamer Bandić i ministrica Amela Dautbegović su se sretali sa vlasnicima zgrada, predstavnicima kompanije WBV GPA koje je predvodio Stefan Loicht, ali nije bilo i informacija da se razgovaralo o mogućoj kupoprodaji zgrada u Otesu ili promjeni uslova iz ugovora. U saopštenjima nakon tih sastanaka stoji da je, recimo, ministar Bandić izrazio zahvalnost predstavnicima austrijske kompanije koja je realizacijom ovog projekta dala značajan doprinos u dosadašnjem vođenju socijalne politike u Kantonu Sarajevo, da su gosti iz Austrije najavili mogućnost da se i poslovni prostori u ovim objektima pretvore u nove manje stambene jedinice, te da je konstatovano da resorno ministarstvo redovno izmiruje sve nastale obaveze i da predstavnici austrijske kompanije očekuju da će sa dosadašnjom dobrom praksom nastaviti u budućnosti.
U rijetkim medijskim sadržajima na ovu temu pominje se 13 miliona KM kao iznos koji bi Vlada KS mogla ponuditi jer je na toliko 2002. godine procijenjena vrijednost investicije, a pominju se i krivične prijave, ali ne i imena ljudi ili nezakonito djelo na koje bi se ona odnosila.
U samom naselju, u zgradama za koje Vlada kantona Sarajevo plaća kiriju, održavanje i režije, živi se dosta teško, kaže jedan od stanara i objašnjava da su daleko od grada, da je naselje prilično neuredno, da ima stanova koji su prazni i nezaključani i da u njima neko samo odlaže smeće...
Mi smo ti ovdje zaboravljeni od svih. Za nas koji smo zdravi još i nekako, ali ima dosta invalida i starih ljudi koji žive sa jako malim primanjima i bolesni su. Imamo struju vodu i grijanje, ali nije lako, kaže jedan od stanovnika ovih zgrada kog zatičemo ispred jednog od haustora.
Prema podacima Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša od 21.03.2018. godine, u 2017. godini je u upotrebi bilo 163 stana, jedan poslovni prostor koji koristi JU Kantonalni centar za socijalni rad i pet unutrašnjih garaža. Ugovor o korištenju stana na godinu dana je imalo 67 korisnika i svi su u cijelosti bili oslobođeni plaćanja zakupa dok 96 nije imalo ugovore, uglavnom zbog toga što nisu izmirili obaveze za komunalne usluge.
Uvidom u prezentiranu dokumentaciju utvrdili smo da, iako određeni broj korisnika stanova po ugovorima iz prethodne godine nije u cijelosti bio oslobođen plaćanja zakupnine za stanove, u knjigovodstvenim evidencijama iskazani su samo prihodi od podzakupa pet garaža u iznosu 2.972 KM, upozoravaju revizori i naglašavaju da je dug korisnika stanova za odvoz smeća, vodu, plin i električnu energiju dostigao 409.874 KM i da će, s obzirom da nisu zaključeni ugovori o podzakupu, izmirenje tih obaveza pasti na teret Ministarstva, odnosno Budžeta Kantona.
Ti troškovi svaki dan rastu što potvrđuje neracionalno i neefikasno trošenje budžetskih sredstava. Više je nego očigledno da se iznajmljenim objektima, odnosno stanovima, poslovnim prostorima i garažama, nesavjesno i neodgovorno raspolaže, odnosno gazduje. Smatramo da nema opravdanja što sa 96 korisnika stanova nisu zaključeni ugovori o podzakupu iz razloga što isti korisnici ne izmiruju obaveze čak ni za komunalne naknade, zaključuju revizori.
No nisu ovi stanovi jedini stanovi kojima se na području kantona Sarajevo nedomaćinski gazduje.
Samo opština Centar posjeduje oko 150 stanova koji su zapečaćeni i još 300 koje koristi kanton i za koje vjerujemo da su takođe zapečaćeni ili nezakonito dodijeljeni ili je neko provalio u njih i koristi ih nezakonito. Vijećnici su više puta od opštinskih službi tražili spisak tih stanova i nikada ih nismo dobili bez ikakvog obrazloženja. Dodati problem je zakon prema kom izvorni vlasnik ne može ući u taj stan ako on nije sasvim oslobođen od ljudi i stvari, dakle ako ima i jedan papir u tom stanu opština ne može ući u njega, priča jedan od vijećnika u opštini Centar koji želi da ostane anoniman jer se, kaže, još uvijek nada da će jednom dobiti taj spisak.
U Centru za promociju građanskih interesa direktor Zoran Ivančić ne krije iznenađenje.
(Zoran Ivančić)
Ako se ikada dočepamo vlasti koja će stvarno biti za transparantnost i korištenje javnog samo u interesu građana, trebat će nam ozbiljna služba za forenzičku reviziju da se iskopaju svi štetni poslovi napravljeni u ime države i u ime građana. Toliko je vlada i ministarstava, toliko je smjena vlasti, prelazaka iz stranke u stranku da prosječni građanin ne može ni zapamtit ko je kada za šta bio odgovoran. Bez obzira je li ovo nominalno i tehnički privatno-javno partnerstv, a ima sva obilježja takvog posla koji nam se nudi i predlaže kao rješenje problema građana koji ne dobivaju adekvatne javne usluge, postoji problem građana, nesposobne vlasti, privatni kapital kojim se problem može riješiti u mandatu, profit investitora i ogromna šteta koja nastupa nakon mandata. Utjeha nam može biti da su se i veliki i pametniji gradovi od Sarajeva upecali na takve poslovne ponude i privatno javna partnerstva. Brinuti nas može što veliki i pametni, nakon analize, iz takvih dilova mogu izaći uz plaćanje penala, a mi ćemo se uvalit u dužničko ropstvo, kaže Ivančić.
2011. godine je GPA Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo Bosanskopodrinjskom ili goraždanskom kantonu nudila da gradi socijalne stanove za potrebe kantona, a krajem 2018. je objavljeno da će u Kelnu za potrebe tamošnje Nadbiskupije graditi više od 600 stanova za socijalno stanovanje.
Inače GPA - Društvo za razvoj i stanogradnju d.o.o. Sarajevo je prema nekim dokumentima smješteno u Sarajevu u ulici Hasana Kikića broj 13, prema nekim u Lukavcu u ulici M. Riđanovića 16, ali u javnim imenicima nemaju broj telefona, nemaju javno istaknutu firmu ni vlasničku strukturu izlistanu na poslovnom portalu Akta prema kom su privatno vlasništvo, imaju jednog zaposlenog i nekoliko godina im je godišnji prihod oko 880.000 KM, a manjak ili gubitak oko 200.000 KM.
Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 10.07.2003. godine stanovi uzeti u zakup raspoređeni su na kantonalna ministarstva na sljedeći način: Ministarstvo za boračka pitanja 84 stana, Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice 53 stana, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade i Ministarstvo kulture i sporta po osam stanova, Ministarstvu unutrašnjih poslova šest stanova i Ministarstvo zdravstva pet stanova. Zaključivanje ugovora o podzakupu dato je u nadležnost Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, odabir korisnika stanova je u nadležnosti ministarstava, a odluke o oslobađanju obaveze plaćanja zakupa donosi JU Kantonalni centar za socijalni rad.
*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
R.Čengić/Frontal