Predavač je svoje predavanje, na temu obrazovanja, osmislio konceptom životnih vrijednosti koje nipodaštavamo onim drugim - bezvrijednostima. Na primjeru jedne prazne tegle i kesa jabuka, mandarina i graha, predavač me zaintrigirao da o ovome pišem. Upitao nas je koje su to najvažnije vrijednosti u životu. Svi su počeli dobacivati po jednu: “Zdravlje, porodica, vjera…” Za svaku bi ubacio po jednu jabuku u teglu. Na kraju je skupio osnovnih pet životno najbitnijih stvari a to su: vjera, zdravlje, porodica, čast i imetak. Tegla se napuni zelenim jabukama. Zatim izvadi mandarine i postavi pitanje: “Šta je s ostalim vrijednostima?” Opet su dobacivali: "Novac, auto, kuća…” Obojismo teglu narandžastom bojom, ali te mandarine nekako jedva da su stale. On pita: “A šta ćemo s grahom?” počesmo govoriti: "Pa znate, Facebook, odjeća, izlasci i te gluposti!”

I onda čuh divnu rečenicu: "Može grah upasti među jabuke, ali obrnuto, pa i ne baš."

Sagledam li situaciju iz kojekakvog životnog iskustva, kako svog tako i onog s ljudima, primjećujem da često punimo teglu grahom, pa tek onda mandarinama i jabukama. Zašto je to tako? Iz prostog razloga što smo mi takvi insani, iliti hajvani, koji nastoje život shvatiti olahko i brzo te samim tim pustiti da te naše jabuke vrlo brzo istruhnu. Ukoliko se neko već uvrijedio ovime, nije da sam baš puno oprezna kada su u pitanju misli koje me tište, onda predlažem da dotični/a nikako ne čita. 

Ako je lijek ugledanje na bolje od sebe, konstanti rad na sebi i čuvanje ove tegle jabuka i mandarina, onda smo zasigurno na dobrom putu. Ispunimo li svoju teglu života ispravno, shvatit ćemo da ona daje sreću, ljubav, život. Baš kao što Ivana Peters iz grupe Negative pjeva u jednoj od mojih omiljenih pjesama:

Dani sve kraći su,

a potrebe su velike 

i sporo tope se.

Ma nije teško biti sam,

sa ljudima je teže…

Ponekad prave vrijednosti dolaze s ljudima, ali je, ipak, i s njima teže, mnogo teže nego kad smo sami. Prema tome, ispunimo svoju teglu pravim vrijednostima. Budimo dobri i činimo dobro. Drukčije ne ide.

Autor: Nusrah Hadžić

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti:

Da sam obećana